Svake nedelje od 11 do 12 Aca i ja vodimo emisiju na Maxbet radiju (slušajte nas!) i obično na početku pitamo jedan drugog šta nam je “utisak nedelje”. Naredne nedelje, ako se u međuvremenu ne dogodi nešto zanimljivije, moj utisak sedmice biće odlazak srpskog košarkaša Ilije Đokovića u Split (na slici po dolasku na splitski aerodrom).
U nekim drugim vremenima to i ne bi bila neka vest, ali ako znamo da su ne tako davno neki srpski sportisti (vaterpolisti) spas od linča razuzdane gomile tražili skokom u more, onda ipak nije teško zaključiti da se radi o nesvakidašnjoj informaciji. Vidim da su srpskom reprezentativcu dobrodošlicu poželeli splitska košarkaška legenda Dino Rađa i ljudi iz kluba. Sigurno će biti i onih koji neće biti oduševljenji ”dovođenjem Srba”, ali dok je onih koji u Srbima vide dobre sportiste i dok je njih, sportista, spremnih da karijeru nastave u Hrvatskoj – ima nade. Neko treba da gradi porušene mostove, neko umesto nacionalne netrpeljivosti i mržnje treba da radi na povratku bar tolerantnosti, ako ne i prijateljstva. Još ne može da bude kao nekad, ali ovakvi primeru daju nadu da će biti bolje.
Split je, košarkaški, od davnina nekako više bio okrenut Beogradu nego Zagrebu. Jeste iz Zagreba, iz Mladosti, doveo Damira Šolmana, ali ovaj moj pregled – po sećanju – pokazaće postojanje trajnje košarkaške veze na relaciji Split-Beograd. U Splitu nema poznavaoca košarke koji neće priznati da je “otac” tamošnje košarke Branko Radović. U sezoni 1958/59. bio je najbolji strelac Crvene zvezde sa 30,9 poena na 18 utakmica, i sa tim prosekom i danas je prvi među igračima ”crveno-belih”. Onda je otišao u Split, koji još nije bio Jugoplastika, a Prva liga je bila dugogodišnji san. Branko je malo igrao a onda na klupi zamenio Enca Sovitija i bio na klupi kada je Jugoplastika 1971. prvi put postala prvak Jugoslavije. Bila je ubedljivo prva, sa 19 pobeda i samo 3 poraza. Titulu su osvojili Šolman, Skansi, R.Tvrdić, Prug, L.Tvrdić, Manović, Peterka, D.Tvrdić, Grašo, Škarić, Guvo, Radulović, Depolo i Grgin.
Tim je, evidentno, bio sastavljen od lokalnih momaka, ali među šampionima je bio je jedan Beograđanin – Mihajlo ”Cvrca” Manović. Bio je plej, ponikao je u Radničkom na Crvenom krstu, a Branko Radović je u njemu video kockicu koja je mozaik pretvarala u najlepšu košarkašku sliku. Svojevremeno je velika želja Splićana bio Dragoslav Ražnatović, kapiten Radničkog, ali nije mogao da dobije ispisnicu pa se posle nekoliko meseci u Splitu vratio na Crveni krst.
Možda ću nekog zaboraviti, davno je bilo, ali rekao bih da je sledeći Srbin koji je zadužio splitsku košarku bio Zoran-Moka Slavnić. I to kao trener. U sezoni 1985/86 trenirao je Jugoplastiku koja je završila na 6. mestu, ali u timu nalazimo Velimira Perasovića, Dina Rađi i Tonija Kukoča, buduće stubove (budućeg) prvaka Jugoslavije i Evrope. Moka kao trener nikada nije ostvario velike rezultate, ali ne može mu se osporiti da je imao “oko i nos” za mlade talente. U Splitu je u vatru gurnuo Rađu i Kukoča, u Šibeniku Dražena Petrovića, u Partizanu Sašu Đorđevića…
Posle Slavnića došlo je vreme Bože Maljkovića koji je kao savetnika doveo profesora Acu Nikolića, a kao igračko pojačanje pleja Zorana Sretenovića iz Zvezde. Ostalo je istorija, dominacija u jugoslovenskoj ligi, dve titule evropskog prvaka i ostavljeni tim za treću, puna afirmacija Kukoča i Rađe, potvrđivanje talenta Perasovića, šansa Sobinu, Tabaku, Luki Pavićeviću, Petru Naumoskom, Borku Radoviću… Božin pomoćnik bio je Kosta Jankov, a u njihova otkrića svakako spada i Zoran Savić, koga su1989. doveli iz Zenice a već 1990. bio je prvak sveta sa Jugoslavijom u Buenos Ajresu…Boži u zasluge ide i dovođenje Duška Ivanovića iz Budućnosti.
U onim nesrećnim vremenima pred rat 1991. na kormilu Jugoplastike bio je Ranko Žeravica, ali okolnosti nisu dozvolile da nastavi rad.
Split je, kad je sport u pitanju, oduvek bio otvoren grad. Kupovao se kvalitet, bez obzira ko je odakle. Hajduk je Vukasa doveo iz Zagreba, Holcera i Vardića iz Niša, Simovića i Pešića iz Kruševca, Boru Đorđevića iz Bora, Jelikića iz Zvezde, Prekazija iz Partizana… Istovremeno je, kao i Jugoplastika, podizao svoje talente koji su uz iskusne igrače sa strane brže napredovali. Formula se pokazala vrlo uspešnom jer su i Hajduk i Jugoplastika dominirali jugoslovenskom scenom u određenim periodima sa sjajnom kombinacijom domaćih i dovedenih igrača.
Posle dužeg zastoja, okreće se nova stranica u splitsko-srpskim košarkaškim odnosima. Ilija Đoković, ponikao u Čačku, srpskom izvorištu košarkaških talenata, odlazi u posrnuli hrvatski košarkaški centar.
Kao nekad, iako znamo da (gotovo) ništa nije kao što je nekad bilo.
Photo:KK Split, Koš magazin arhiva