Posle sedam kola Evrolige, Olimpija Milano i Valensija izdvojili su se kao dva tima koja za sada idu u potpuno suprotnim smerovima. Dok italijanski klub ponovo ne uspeva da opravda visoka očekivanja, Valensija je i posle velikih promena tokom leta nastavila da igra dobru košarku.
Sedam kola nije dovoljno da se izvode ozbiljni zaključci o dometima evroligaških ekipa, ali jestedovoljno za prve utiske. Neki timovi još traže pravi ritam, neki su već pokazali više nego što se očekivalo, a neki su, barem za sada, ostali dužni svojim navijačima. Italijanski klub godinama ulaže u kvalitetne i proverene igrače, ali se na tabeli to uglavnom ne vidi. Valensija je, s druge strane, tokom leta ostala bez velikog broja važnih igrača i trenera Pedra Martineza, a ipak je unovu sezonu ušla sa pet pobeda u prvih sedam utakmica.
U Milanu ništa novo
Jedna pobeda i šest poraza učinak je kojim Armani nikako ne može da bude zadovoljan. Posle poraza od Partizana u prvom kolu, italijanski tim uspeo je da savlada Virtus u Bolonji, ali je zatim izgubio od Baskonije, Makabija, Reala, Dubaija i Barselone. Italijani dele začelje tabele sa Parizom i Baskonijom, ekipama od kojih se, ruku na srce, ni ne očekuje mnogo više.
Nije, međutim, samo rezultat ono što izaziva zabrinutost u „gradu mode“. Mnogo je zanimljivije pitanje zašto ekipa koja godinama raspolaže ozbiljnim budžetom i dovodi kvalitetne igrače tako teško pronalazi kontinuitet u Evroligi.
Milano nije klub koji se zadovoljava pukim učešćem u takmičenju. Njegove ambicije podrazumevaju borbu za plej-of, a u dobrim sezonama i za plasman na Fajnal-for. Ipak, takvi rezultati izostaju mnogo češće nego što bi se na osnovu ulaganja moglo očekivati.
Ni ovog leta nije se štedelo na promenama u sastavu. Milano je tokom leta ostao bez nekoliko važnih igrača, među kojima se posebno izdvajaju Šavon Šilds, Zak Ledej i Džoš Nibo. Njihovi odlasci, uz promene u bekovskoj rotaciji (otišli Armoni Bruks i Kvin Elis), značili su da je bilo potrebno ponovo uspostaviti ravnotežu u timu. Među najzvučnijim pojačanjima su Darijus Tompson, koji je stigao iz Valensije, Devon Hol, povratnik iz Fenerbahčea, Mozes Rajt, koji je prethodno igrao za Žalgiris, ali i Alek Piters – osvajač prošlogodišnjeg izdanja Evrolige sa Olimpijakosom. Tu su i bek R. Dž. Kol, krilni igrači Džejson Bernel i Nikola Akele, kao i sjajni šuter Garison Metjuz. Uz Marka Gudurića, Leandra Bolmara, Devina Bukera, Stefana Tonuta i ostale igrače koji su ostali u timu, Milano je na papiru ponovo sastavio roster sa ozbiljnim individualnim kvalitetom i iskustvom.
Poslednji plasman na Fajnal-for Armani je ostvario 2021. godine, kada je stigao do završnog turnira sa ekipom u kojoj su bili i Kevin Panter i Zek Ledej. Od tada je klub imao različite sastave, dovodio nova imena i pokušavao da pronađe dobitnu kombinaciju, ali nije uspeo da sevrati na tu pozornicu.
Naravno, nije realno očekivati da svaki skupoceni roster automatski donese plasman među četiri najbolje ekipe Evrope. Konkurencija je velika, razlike između timova često su male, a povrede i forma mogu značajno da utiču na sezonu. Ipak, kada se isti problemi ponavljaju, teško je sve objasniti samo spletom okolnosti.
Slab početak sezone otvorio je i pitanje koliko će Đuzepe Poeta imati vremena da stabilizuje ekipu, iako je uprava Milana početkom oktobra iskazala poverenje treneru. Posle odlaska Etorea Mesine, Poeta je prošle sezone uspeo da osvoji italijansko prvenstvo i Kup, ali ga sada čeka novi izazov – da brojna pojačanja što pre uklopi u funkcionalnu celinu. U narednom kolu duplom kolu Armani ima najteži zadatak – gostovanja Panatinaikosu i Olimpijakosu.
Valensija promenila ekipu, ali ne i dobre navike
Priča Valensije gotovo je suprotna Milanovoj. Španski klub iza sebe ima istorijsku sezonu, ukojoj je osvojio prvenstvo Španije i stigao do Fajnal-fora Evrolige, ali je tokom leta ostao bez nekoliko važnih karika tog tima.
Najveći gubitak bio je odlazak trenera Pedra Martineza u Real Madrid, gde je sa sobom poveo i Haimea Pradilju. Ekipu su napustili i Žan Montero, koji je prešao u Olimpijakos, Branko Badio, koji je otišao u Panatinaikos, kao i Brekston Ki. Novi trener Ćavi Albert tako nije dobio zadatak samo da nastavi rad svog prethodnika, već i da uklopi veliki broj novih igrača i izgradi prepoznatljiv stil igre.
Valensija je na te promene odgovorila ambiciozno. Među najzvučnijim pojačanjima su Ti Džej Šorts, koji je stigao iz Panatinaikosa, i Nikola Mirotić, prethodno član Monaka. Iz Partizana je došao Dilan Osetkovski, dok je Armoni Bruks stigao na pozajmicu iz Asvela. Sastav su dodatno pojačali Gonzalo Korbalan, Mario Sent-Superi, Mo Gueje, Elias Valtonen i Hasijel Rivero, a u prvi tim stigao je i mladi bek Lukas Mari. Istovremeno, u ekipi su ostali pojedini važni igrači iz prethodne sezone, među kojima su Kameron Tejlor, Omari Mur i Nejt Rivers.
Uprkos svim promenama, Valensija je sezonu otvorila sa pet pobeda u prvih sedam kola, a u nekim mečevima bila je izrazito efikasna: Baskoniji je ubacila čak 111 poena, Asvelu 105, a prošle nedelje i Parizu 104. Savladan je i Hapoel iz Tel Aviva, poraz od Olimpijakosa usledio je tek posle produžetka, a od Makabija Španci su izgubili sa samo tri poena razlike.
Takvi rezultati ohrabruju, ali još je rano zaključiti da je Valensija već pronašla formulu za ponavljanje prošlosezonskih uspeha. Ipak, činjenica da je i posle velikih promena uspela da nametne napadački stil i ostvari pet pobeda govori u prilog radu novog stručnog štaba i kvalitetu sastava. Naredno duplo kolo, u kojem dočekuje Fenerbahče i gostuje Barseloni, biće dobar test za ekipu koja je za sada jedno od prijatnijih iznenađenja Evrolige.
Photo: Printscreen