U vremenu darivanja ovaj tekst će se zaustaviti na hrvatskim košarkaškim darovima, s kojima se, nažalost, dogodilo najgore, postali su neiskorišteni biseri. U ovom tekstu ću spomenuti, po meni, dvanaest hrvatskih bisera, a iza toga i pokoju o tome zašto RH reprezentacija nema isti sjaj kao i ti individualni igrači.

Mario Hezonja – o ovom igraču sam već pisao, mnogi će reci – OK, briljira u Euroligi i prvenstvu Rusije, no, u najjačoj ligi, NBA, nije napravio ništa. To i nije daleko od istine, no, sve te „pametne“, koji zazivaju stranca na poziciji playa u repki, uputio bi na zadnjih desetak Hezonjinih utakmica u Knicksima u sezoni 2018/19, gdje je uzeo loptu u ruke, asistirao, usput, radio i ono sto znamo da zna, skakao, zabijao i krao lopte, uz pokoju blokadu. Po meni, lider RH repke i sramota je vrha HKS-a da ga nije bilo, a moglo ga je biti da je bilo obostrane volje, na zadnjem repkinom okupljanju, jer ne može neki ruski klub dobivati našeg najboljeg igrača jer je to lijepo zamolio. To je sramotan propust vrijedan otkaza. Kako Hezonja igra zadnje dvije sezone u Europi, i najveći njegovi kritičari su utihnuli nakon tih izvedbi, Super Mario, što reći, samo tako dalje, s nadom da ćemo te češće gledati u dresu Hrvatske.

Lovro Mazalin – jedan od onih iz genijalne generacije rodjenih 1997. godine, vrludao okolo, ustabilio se u Gorici pod Sesarom, da bi sada nastavio vrludati po Francuskoj, vjerojatno zbog neke zarade. Taj momak ima sjajne predispozicije i za napad i za obranu, vrlo svestran, elegantan, virtuozan, pametan, sposoban, dobrih atletskih mogućnosti, mjesto mu je u petorci repke a ne u nekom opskurnom francuskom klubu. No, nitko odavno o tome ne brine, nešto je, velim, probao Sesar s Lovrom, no, izgleda, premalo i prekasno, velika šteta!

Dragan Bender – nešto kao Hezonja, makar i puno neprimjetniji u NBA ligi, u Europu se vratio kao solidan igrač u Izraelu i Euroligi, nije briljirao kao Hezonja, ali na mahove je pokazao da zna igrati vrhunsku košarku. Prije teške ozljede bio je na razini igara za petorku repke, no, spomenuta teška ozljeda ga je udaljila s terena na duže vrijeme, želimo mu brz oporavak!

Dario Šarić – Dario može biti superjunak iz crtića: Dario the Peh. I stvarno, toliko pehova, puno ozljeda, onda se izbori s njima u Sunsima, pa ga stavljaju na peticu gdje je zamjena Aytonu, pa se i s tim izbori sve do NBA finala gdje valjda odigra sedam sekundi zbog ozljede koja će ga s terena udaljiti nekih sedam mjeseci. No, Šarić je košarkaški fanatik i najbolji hrvatski košarkaš na pozicijama pod košem u zadnjih dvadeset godina, vratit će se on, u to sam uvjeren!

Ivica Zubac – najbolja karijera u seniorima od zlatne generacije 1997. godišta, briljira kao obrambeni specijalist, učinkoviti šuter, vrhunski skakač, bloker, a odnedavno i asistent i kradljivac lopti. Makar, s vremena na vrijeme ga Jokić ponizi, no Jokić svojom genijalnošću ponižava mnoge. Ivice, gorostase iz Čitluka, glavu gore, čekamo te u repki ko ozebli sunce!

Dominik Mavra – pored živog i uspješnog Mavre oni pričaju o neimanju playa, uz najboljeg igrača Zadra zadnjih deset godina, vrhunskog lidera, strijelca, asistenta, kradljivca lopti. Kakva sramota da ga preslabo koristimo u repki, uistinu smo se pretvorili u jedan ignorantski i inertni sustav.

Bojan Bogdanović – Babo briljira, no Babo bi u mojoj repki igrao ono što igra Clarkson u Utah Jazzu, naime – udji odmoran s klupe, lopta u ruke, zabija minimum 8, a može doći i do 28. Babo je još uvijek naš najbolji strijelac i treba nam!

Marko Arapović – Marko konačno igra! Igra u Sloveniji, to je jedan hrabri virtuoz s igrom u oba pravca, iznimno nam je potreban tako karakteran igrač ako želimo biti blizu razine iz 2016. godine.

Ante Toni Žižić – potvrdio klasu u Euroligi, potvrdit će i u repki, Žižić nam treba da da širinu pod koševima.

Roko Prkačin – Roko je već tu, sadašnjost, a ne budućnost, no, uz ove gore spomenute igrače, on bi bio faktor iznenadjenja, a ne vodeći faktor.

Luka Šamanić – zablistat će on već u Knicksima i repki, samo gledajte i pratite taj sirovi, nebrušeni dijamant.

Nik Slavica – vratio se u Škrljevo, opet briljira u RH ligi, taj bi u repki s klupe mogao zabiti dvadeset koševa u deset minuta, to je ta vrsta košarkaške sile koja je našoj repki potrebna.

U toj repki trener ni blizu ne bi bio Veljac Mršić, možda pomoćnik. Trener bi bio virtuoz i vizionar Toni Kukoč, jedini on može spasiti te svoje stare i inertne prijatelje iz HKS-a, kao što može povući repku tamo gdje pripada, u krug medalja, tamo gdje Srbija uvijek viri, ko i Hrvati u vaterpolu.

No, da se ne ponavljam u sipanju žuči, voli vas vaš Tibor, svim sretnima i manje sretnima, svako dobro, čuvajte vaše zdravlje i razum, do neke druge, nadam se, puno pozitivnije košarkaške priče.

Photo: Twitter