Tina Krajišnik: Moje najdraže priznanje
- January 12, 2023
- 0 comments
- Božidar Manojlović
- Posted in DOMAĆA KOŠARKA
Trofeji, medalje, osvojena prvenstva, važni su svakom sportisti. Njima svako od njih teži, zbog njih se takmiči, to se posebno pamti. Ali, kada te kolege, odnosno saigrači ili publika, ili oni koji rade i prate sport izaberu za najboljeg i odaju ti priznanje – e, onda je to nešto sasvim drugo i pravi je pokazatelj koliko zaista vrediš i znaš.
Košarkaški savez Srbije sedmi put je zvanično proglasio najboljeg košarkaša i košarkašicu godine. Kao i prethodnih godina, sportski novinari renomiranih i tiražnih štampanih medija, specijalizovanih sajtova, portala i emisija, nacionalnih radio i televizijskih stanica, njih 39, izabralo je najbolju srpsku košarkašicu i košarkaša u prethodnoj godini, a to su Tina Krajišnik i Nikola Jokić. Sasvim očekivano i više nego zasluženo. Oboje, zbog svojih klupskih obaveza i daljine, nisu mogli da prisustvuju svečanosti koju je KSS upriličio na Božićnom koktelu, ali smo mi odmah pozvali kapitena naše ženske košarkaške reprezentacije Tinu Krajišnik da joj čestitamo i upitamo je kako je doživela dobijanje jednog ovakvog priznanja:
– Hvala na čestitkama. Iskreno, za mene ne postoji veće priznanje od priznanja iz moje zemlje, od obožavaoca košarke, od ljudi koji vole i prate reprezentaciju. Ja sam više puta isticala da koliko god moja klupska karijera ide uzlaznom putanjom, i ma koliko tu postižem uspehe, igranje za reprezentaciju je nešto posebno. Drago mi je da je to javnost prepoznala, naročito protekle godine kad sam imala neku izraženiju ulogu, obzirom da sam postala i kapiten, i da sam ja sad nosilac te generacije koja treba da vodi ka novim uspesima.
Šta mislite da su ljudi koji su tako ubedljivo glasali za vas videli u vama, vašoj igri, vašem odnosu prema košarci?
– Imala sam priliku da sa ljudima razgovaram, i uvek sam se trudila da ispoštujem i njihovu profesiju i da sa njima podelim i neke teške i neke divne trenutke, i poraze i pobede, pa verujem da su oni to negde prepoznali. Isto tako, verujem da su prepoznali moju iskrenost i posvećenost kada je reprezentacija u pitanju, pogotovu na ovim poslednjim velikim takmičenjima i u kvalifikacijama. Možda su tu videli neku moju ulogu i doprinos.
Svakako da jesu ali kako bi ocenili proteklu godinu baš na tom reprezentativnom planu koji pominjete?
– Ta godina je za sve nas bila, moram reći, teška jer je bilo dosta izazova. Tim jeste izmenjen, što zbog novih igračica, što zbog povreda nekih, i to nas je dosta pogodilo. Gledale samo da damo svoj maksimum. Radile smo dosta, vrhunski proteklog leta, ali ostaje žal za medaljom jer nas malo i žreb nije poslužio. Medjutim, ovo je generacija koja obećava, i pred kojom predstoji i veliki rad ali nadam se i novi uspesi.
Ti novi uspesi mogu doći već na leto kada igramo Evropsko prvenstvo u Izraelu i Sloveniji. Doduše, kvalifikacije još traju ali u plasman niko ne sumnja?
– Mislim da ono što nas uvek krasi, pored tog velikog rada, je ta naša lepa atmosfera, i što se mi dobro osećamo kad smo zajedno, i mislim da će nam i to pomoći u pripremama za ovo veliko takmičenje. Već ovog leta smo uspele da stvorimo tu zajedničku hemiju i da se povežemo, i verujem da nam je učešće na Svetskom prvenstvu itekako pomoglo da znamo kako da se spremimo i za predstojeće Evropsko prvenstvo. Ne bih sad još govorila ni o kakvom pritisku na tom takmičenju obzirom da smo aktuelne šampionke. Treba ići hladne glave, skoncentrisano, da budemo sve zdrave, da na širem spisku bude što više devojaka koje zaslužuju da budu tu i, uostalom, sve smo imale dodatnh godinu dana da steknemo dodatno iskustvo. Znamo da su druge reprezentacije uvek jako motivisane protiv nas, mi smo tim koji nikada ne odustaje i zna se kako se ponašamo, i mislim da je drugima izazov da igraju protiv nas i da nas pobede. Mi ćemo tako i nastaviti i truditi se da zadržimo taj naš rejting u Evropi.
Protekle godine su ti se i na klupskom planu desile krupne promene?
Prošle sezone sam igrala u Galatasaraju, u Turskoj, gde sam imala jedno lepo iskustvo, dosta slobode u igri što mi je omogućilo da skrenem pažnju na sebe. To mi je omogućilo i taj odlazak u Ameriku na kamp. To je bilo veliko iskustvo za mene, ali sam tamo shvatila da se meni tu ne dopada. Sve je sjajno organizovano, sjajna liga, igračice, ali meni to nije nesto što me fascinira. Ušla sam u tim, devojke su me prihvatile, igrala sa najboljima, ali mene to nije nešto privuklo. Međutim, tako dobijam ponudu da potpišem za, po meni najbolji klub sa najboljom organizacijom na svetu u ženskoj košarci, a to je UGMK Jekaterinburg. Zbog političke situacije, nažalost, ne igramo Evroligu već samo rusku ligu gde smo ubedljivo najbolje i neporažene. Ubačeni su neki novi krugovi takmičenja kako bi se liga malo produžila, da ne bi završili prerano. Po kvalitetu smo ubedljibo najbolje. Dosta se radi, treninzi su dugi, liči na naš sistem rada, i to mi sad prija jer mi liga nije tako naporna kao što je bila turska, i pogotovu Evroliga. Ovde je malo drugačiji stil igranja, nema kontakta, nema blokova, u šali kažem, svi se nekako mimoilazimo na terenu, igra se dosta lepršavo, malo mi je sve to čudno, obzirom na stil košarke koji se gaji po Evropi. Ali, sve mi to prija, navikla sam se i na ljude i na zemlju, na jezik, lepo je zaista-
Po čemu se taj gigant ženske košarke, višestruki prvak Evrope za koji su rado nastupale i legende WNBA još razlikuje od drugh?
– Oni imaju sjajnu tradicju i imaju ljude koji baš vole košarku. Naš generalni sponzor je UGMK, fabrika za eksploataciju ruda sa Urala, i oni ulažu jako mnogo sredstava u sport. Predsednik kluba pogotovo voli žensku košarku, dolazi na sve naše utakmice, prati sve, toliko se ukazuje poštovanja prema igračicama, vodi se računa o svakom detalju. Na svaki praznik se dobija neki poklon, da ne pričam o uslovima koje imamo za put, trening i rad. Leti se privatnim avionom, sve su uložili u to da kada dodjete ovde se osetite kao zvezda. Nikada nisam igrala sa igračicama koje su skromnije, a koje imaju status princeza ovde, i jako dugo ostaju u klubu. Lepo su me prihvatile, a to mnogo znači kada ste daleko od kuće. U tom organizacionom smislu su sjajni, imate i ličnog vozača. Ja sam u Istanbulu vozila po dva sata u jednom pravcu da stignem na trenenig i to je tamo sasvim normalno. Ovde te svuda voze, sve je organizovano, tvoje je da se skoncentrišes samo na igru.
Da li im je onda žao što ne igraju Evroligu, da li pričate o tome?
– Iskreno im je žao. Imaju veliku tradiciju u Evrolgi, osvajali su je toliko puta., mislim da je bez nas sada liga malo ujednačenija pa je možda interesantnija za gledanje ali ovaj klub je uvek bio najbolji, sa najboljim igračicama na svetu. Oni se nadaju da će se vratiti i da će ponovo biti najbolji u Evropi. Hala je uvek puna, uvek je po 6.000 ljudi, navija se, voli se klub. Navijači putuju na sve utakmice, o svemu se vodi računa. Meni je žao ovih igračica ovde jer je šteta da neka mlada, sjajna košarkašica, čija je karijera u usponu, da nema priliku igra u Evropi. A godine prolaze, vreme ne možemo da vratimo.
Kako ti provodiš vreme u Jekaterinburgu?
– Drugačije se živi nego u Srbiji, pogotovu zbog klime. Nemam baš puno prilike da provodim vreme napolju. Kada sam došla u oktobru bila je jesen i bilo je slično kao kod nas. Ali kad su od decembra krenuli minusi, to ovde čini život težim. Temperatura se spušta i do -40C. Sada je negde oko -18C pa je nešto lakše. Grad je dosta lep, ima prilično sadržaja i evo baš danas (12. januar) mi je rodjendan i kupila sam karte za mene i drugaricu za Operu, idem da vidim i to kako ovde izgleda. Veliki je univerzitetski grad pa verujem da je i Opera odlična. Ima dosta parkova, zelenila, ima šta da se vidi. Sada slabo izlazim, imam spa centar u zgradi pa se tu oporavljam i odmaram. Napolju je neizdrživo hladno.
Šta bi poručila svim ovim ljudima koji su glasali ove godine za tebe?
– Hvala puno na tom pitanju jer osećam potrebu da i pored onog snimka koji je emitovan na dodeli,da se zahvalim svim ljudima koji su primetili svo to moje zalaganje. Ne bih ipak isticala toliko sebe, jer je košarka timski sport, i sve to što sam ja uspela da postignem je zasluga svih nas. I našeg rada, i našeg stručnog štaba, i naše košarkaške organizacije, ali pre svega zasluga je mojih saigračica. I njima mnogo hvala. A još jednom hvala svim novinarima što su glasali za mene i dali mi snagu i podstrek za dalje. Potrudiću se da zadržim taj kvalitet i da svi mi svojim igrama učinimo da oni i dalje uživaju gledajući nas.
Photo: MN press