Početna IntervjuTrener svetskih vice-šampiona Stevan Mijović: KAKVI MOMCI – STRAŠNI MOMCI

Trener svetskih vice-šampiona Stevan Mijović: KAKVI MOMCI – STRAŠNI MOMCI

od Božidar Manojlović
122 pregleda

On je Stevan Mijović. Rodjen je 1993. godine. u Kragujevcu. Trenerskim poslom je počeo da se bavi u Zvezdi. Volontirao je i učio naporno. Bio je pomoćni trener u svim selekcijama, i kadetskoj i juniorskoj. Samostalno je vodio kadete i pionire. Osetio je draž osvajanja i naših liga i Evropske juniorske lige kao pomoćnik. Nakon toga je otišao u KK Dinamik gde je takođe vodio mladje slekcije i bio pomoćni trener u prvom timu. Tamo se zadržao četiri sezone. Onda kreće samostalno 2021. Vodi Kolubaru Lazarevac sa kojom opstaje u ligi KLS. Nakon toga odlazi u Radnički Kragujevac 2022/23. gde osvaja B ligu. Vraća klub u KLS, startuje sa 8/1 i prvi je na tabeli. Onda ga preuzima FMP. Nakon toga, odlazi u KK Dinamik gde radi sa dosta mladih igrača što mu je bio ozbiljan plus prilikom kasnijeg izbora za selektora kadeta. Postaje prvi pomoćni trener čuvenom Draganu Šakoti u AEKu iz Atine gde vidi svoju šansu da na još višem nivou uči, radi i sazreva kao trener. Radio je u Razvojno-trenažnom centru KSS i bio pomoćnik u svim reperezentativnim selekcijama U16, U17, U19. da bi sada postao i prvi trener naših kadeta. I proglašen je za najboljeg trenera Svetskog prvenstva u Turskoj.

Oni su: Nikola Kusturica, Matija Lukić, Ognjen Simjanovski, Lazar Milićić, Luka Galić, Nikola Đurović, Vuk Stepanović, Marko Veselinović, Vaso Šaponjić, Luka Miladinović, Petar Bjelica i Luka Pavlović. I vicešampioni su sveta. Najbolja ekipa na svetu uz Amerikance.

A pre toga prvaci Evrope. Čini se da odavno nismo imali tako kvalitetnu, homogenu i rezultatski uspešnu generaciju. Bar u tom uzrastu, 16, 17 godina. Koš magazin je nekoliko dana nakon velikog finala sa Amerikancima i srebrne medalje, pozvao trenera Stevana Mijovića da malo hladnije glave analizira sve ono što se dogodilo tokom prvenstva:

„Iskreno, nismo svesni ni prošlogodišnjeg uspeha na Evropskom prvenstvu, a kamoli ovoga“- kaže za Koš magazin. „ Sve se nekako brzo desilo. Neki osećaj je kao da se nismo ni rastajali, kao da smo se posle pet dana nakon Evropskog opet sakupili i samo nastavili dalje. Iz te neke velike bliskosti i medjusobnog razumevanja smo i napravili ovaj rezultat“.

– Kada smo pričali posle Evropskog prvenstva rekli ste da će Svetsko prvenstvo definitivno bitii pokazatelj koliko vredi ova generacija?

„Pa, jeste. Definitivno su pokazali koliko vrede. Pokazali su koliko dobro funkcionišu kao tim na terenu i van njega i ja sa njima. I taj karakter koji ja stalno pominjem, koji oni poseduju, je nešto neverovatno i oni iz godine u godinu pokazuju koliko mogu. Oni veruju meni, ja verujem njima i to je ključ svega i siguran sam da će napraviti odlične karijere“.

– Da li se vidi napredak kod njih za ovih godinu dana od Evropskog prvenstva?

„Vidi se. U tom uzrastu godinu dana je veliki period i mislim da su svi napredovali u svojim sredinama gde su igrali, napravili su odlične odabire tih sredina gde će igrati i mislim da je i to ključ ovog našeg uspeha jer je više od pola tima dobilo šansu u seniorskim timovima i seniorskim takmičenjima, tako da su u tehničkom, fizičkom i pogotovo taktičkom smslu, prijema informacija, jako napredovali i da nam je to bio plus u odnosu na ostale ekipe na Svetskom prevenstvu“.

– Da, dobijali su šanse u našim ekipama ali i u stranim ekipama, pogotovo najbolji?

„Dobro, vi mislite na dvojcu igrača koji su se izdvojili kao lideri tima ali ja ne mogu da umanjim učinak ostalih igrača jer je svako od njih dao svoj neki doprinos i prihvatio svoju ulogu onako kako smo mi zamislili. Ta dva igrača, Kusturica i Lukić, su u inostranstvu i dobili su priliku u Barseloni i Saragosi i tamo su imali priliku da gledaju i učestvuju u radu tako velikih ekipa, ali i Simjanovski je naprimer u evroligaškoj Zvezdi i cele godine je s njima i svi oni su osetili šta znači biti deo takvih ekipa, upijali su sve to i jako napredovali“.

– Kada smo već oko imena, niste pre hteli nikoga da izdvajate ali sada su se ta dva imena zaista izdvojila pa nas zanima kako vi kao trener gledate na prelazak Kustrurice u jedan od najboljih koledza na svetu UCLA?

„Najvažnije da se on oseća dobro i da uradi kako on želi i samim tim će već steći uslove za napredak. Njegova odluka je bila da ode na taj koledz i ja ne sumnjam da će on sa svojim talentom i karakterom koji pokazuje svakoga dana izboriti za svoje mesto pod suncem u bilo kojoj sredini. On se odlućio za taj korak, važno je da je on srećan i zadovoljan a mi svi ostali, porodica, prijatelji i treneri smo tu da ga podržimo“

– To je svakako pohvala i vama trenerima iz Amerike. Ali, da se vratimo na prvenstvo, cetvrtfinale i polufinale je bilo mnogo dobro i uzbudljivo i na kraju Amerika sa strašnim timom?

„Meni je bilo žao što nismo pružili još bolji otpor u finalu, a siguran sam da smo mogli. Igralo se tri vezana dana i mnogo smo se potrošili na putu do finala i nedostajalo nam je energije da pružimo još bolju partiju u finalu. Dve i po četvrtine smo ih držali, a onda samo stali zbog tog nedostatka energije. Da smo imali više energije i da smo ekipu koja je protivnike pobedjivala sa 40, 50 poena razlike uveli u neku završnu fazu gde još nisu rešili utakmicu, videli bi kako bi se ponašali. Ali, mi smo se iscrpeli protiv Litvanije i protiv domaćina Turske pred rekordnim brojem gledalaca za mladje kategorije, na njihovom domaćem terenu i to su bili strašno teški mečevi gde smo gubili pa pobedjivali i baš su nas iscrpeli. U finalu nismo imali snage“.

– U finalu je bio i vaš čuveni tajm aut koji se vrti na svim mrežama, nešto slično kao čuveni tajm autovi nekadašnjeg selektora Pešića?

„Mlad sam ja još za to da mi se tajm-autovi vrte po mrežama. Ja učim i upijam od velikih trenera i tu emociju i tako je izgledala i moja emocija koju ste videli. Ideja mi je bila da ih samo probudim, što smo i uspeli nakon tog odmora, kamera je bila tu pa sve snimila i tako je ispalo. Inače, mi u četiri zida imamo neke naše razgovore, oni veruju meni, ja verujem njima i niko se tu nije naljutio na to moje obraćanje, razmeli su šta sam hteo da kažem“

– A šta su rekli posle finala, još su oni deca,kako su se ponašali?

„Na nekoj pripremnoj utakmici prošle godine, oni su bili dosta opušteni posle jednog poraza gde sam ja rekao, momci, nije dobro gubiti u životu, nije dobro ne boriti se, vi ste pobednici. Sada su posle finala svi bili tužni, plakali su, emotivno su doživeli taj poraz i to je pravi odnos prema utakmici. I oni su videli da možemo i nisu bili zadovolji sa drugim mestom. I tek u autobusu sam ih opustio i rekao koliki smo uspeh napravili, da posle dve godine zajedno igramo finale Svetskog prvenstva sa Amerikancima i plačemo posle poraza“.

– Kako ih održati na okupu i voditi kroz karijeru?

„Jako je bitno da ovi dečaci uvek jedva čekaju da se ponovo okupe i da budu zajedno. To je suština postojanja same reprezentacije. Ja moram ovom prilikom da se zahvalim i Savezu i predsedniku Saveza i potpredsdeniku na šansi koju su mi dali i na uslovima koje imamo i koji nam pružaju i omogućavaju da se pripremamo kao seniorska ekipa i da nam je to veliki plus u odnosu na druge. Samim tim se stvara i kult reprezentacije gde postoji velika želja da se dodje da se igra za reprezentaciju, da se druži, napreduje, gde postoji velika saradnja sa svim selektorima. To ovi dečaci imaju i biće oni i dalje tu na okupu“.

– I vi lično ste dobili veliko priznanje za najboljeg trenera Svetskog prvenstva“

„ Ja generalno ne volim ta priznanja ali to je nagrada za ceo moj tim, pomoćnike, lekare, kondicione trenere i naravno same igrače jer dzabe mi radimo dobro ako momci to ne prihvate. Ovi momci i ja imamo neku neverovatnu povezanost i razumevanje i zato to tako to izgleda na terenu. Kad god bih ja pao, oni bi me dizali, kada bi oni pali, ja bih ih dizao i mislim da je to bila neka energija koja je dovela do uspeha. A eto, dovela je i do tih nekih individualnih priznanja koje nisu samo za mene nego za sve nas“.

– A priznanje stiže i tako što se priključujete i stručnom štabu A selekcije?

„Pa to je najveće priznanje u mojoj karijeri. Za to se živi u svakom sportu, ne samo košarci. Savez radi odličan posao da recimo neko kao ja, kao trener iz razvojno trenažnog centra, preko selektora mladjih selekcija, dodjem do A tima. Želim da se zahvalim selektoru Alimpijeviću koji nas je podržavao od prvog dana, koji je stalno bio na vezi samnom, dolazio je da nas gleda, pomagao savetima i nakon početnog poraza protiv Australije koji je svima jako teško pao, on je poslao jako emotivnu poruku koja me je podigla pred dalje utakmice. I onda kao kruna te saradnje, poziv da budem deo stručnog štaba reperezentacije, da imam priliku da radim i sa takvim trenerima i sa takvim igračima i ja ću dati sve od sebe da pomognem koliko mogu i da iskoristim tu šansu koju sam dobio“ – kaže za Koš magazin zvanično najbolji trener Svetskog prvenstva U17 Stevan Mijović.

Razgovarao: Božidar Manojlović

Photo: fiba.basketball

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar