Turnir u Ospitaletu: Balkanski biseri
- January 8, 2017
- 0 comments
- Vladimir Stanković
- Posted in EVROPA/SVET
Pretpostavljam da vam kvintet Jovan Kljajić, Andrija Marjanović, Gabrijel Salijević, Luka Šamanić i Nikola Žižić ne govori mnogo. Iskreno, nije ni meni, mada sam Marjanovića i Žižića video prošle godine na istom mestu, odnosno na juniorskom turniru u Ospitaletu. Proveo sam ovde tri dana, video 17 utakmica, sreo mnoga poznata lica, pre svega skaute NBA timova i agente koji ne propuštaju ovaj turnir. Pričao sam sa Ivicom Dukanom, Žarkom Đurišićem, Marinom Sedlačekom, Dankom Cvjetičaninom, Predragom Drobnjakom… Nisam siguran da su imali čime da napune beležnice i raportiraju šefovima skautske službe klubova za koje rade, jer je ovogodišnji turnir bio jedva prosečan, bez dominantnih timova i super-istaknutih pojedinaca kao prethodnih godina. U 21. veku ovde su MVP bili Erazem Lorbek, Jorgos Printezis, Rudi Fernandez, Aleksej Šved, Milan Mačvan, Nikola Mirotić (dva puta), Jonas Valančijunas, Luka Dončić… Na turniru su prvu afirmaciju sticali Alfonso Rejes, Pau Gasol, Huan Karlos Navaro, Rodrigo dela Fuente, Dušan Šakota, Dejan Musli i mnogi drugi igrači koji su kasnije ostvarili svoje snove i potvrdili se i u seniorskoj konkurenciji. Ova godina je nekako „sušna“ ali ko zna, možda me neko od mladića demantuje.
Pažnju su mi priviklu „naši“ klinci, pri čemu mislim na naše sadašnje i naše bivše. U Barseloni su trojica: bek („dvojka“) Andrija Marjanović (na velikoj slici, u prodoru sa loptom, broj 9), veoma zapažen, iz Niša je, Nikola Žižić (krilni centar, takođe dobar) je iz Podgorice, a od oktobra im se pridružio i Luka Šamanić (vitak, 2,08 m, dobar skakač, solidna ruka) iz KK Zagreb, kluba koji je izbacio Marka Tomasa, Ante Tomića, Marija Hezonju i Darija Šarića. U timu Gran Kanarija na poziciji dvojke je Jovan Kljajić koga nisam stigao da pitam odakle je, ali bih po imenu rekao da je naš bez navodnika. Za Albu je igrao Gabrijel Salijević čiju užu nacionalnost takođe nisam istraživao, ali po prezimenu nema dileme odakle je. U neku ruku, „gastarbajter“ je i Nemanja Šćekić, po prezimenu bih rekao da je Crnogorac, „četvorka“ Olimpije iz Ljubljane. Ne verujem da će bilo ko od njih dostići visine, recimo, Mirotića, ali tendencija „sejanja“ balkanskih košarkaškoh bisera ne prestaje. Znaju veliki klubovi gde izviru talenti i neumorno „pecaju“ na tom terenu u nadi da će neki put naleteti i neki „kapitalac“, kao što se Realu posrećilo sa Mirotićem i Dončićem.
Kad smo kod Ljubljančana, valja pomenuti Jure Daneua, ako ni zbog čega drugog onda zato što mu je deda veliki Ivo Daneu, a otac Jaka je takođe nosio dres Olimpije. Nije redak slučaj da sin krene stopama oca, ali ni čest da tri generacije nastupaju u istom klubu.Uzgred, stari prijatelj Janez Drvarič, dugogodišnji trener u Olimpiji i bivši selektor mlađih kategorija Jugoslavije kaže da redovno prati naš sajt i da je veoma zadovoljan sadržajem…
Kad smo kod očeva i sinova, obradovao sam se susretu sa Alanom Digbeom, nekadašnjim igračem Barselone koga sam upoznao tokom Evropskog prvenstva 1999. u Francuskoj. Tada sam napravio eksluzivni intervju sa njim za „Mundo deportivo“ i otad smo prijatelji. Ovih dana pisaću za isti list o njegovom sinu Tomu koji ima 15 godina i takođe igra u Barseloni. Još uvek je kadet ali svi mu proriču lepu budućnost. Tom je do skoro živeo sa majkom u Alikanteu, ali je na poziv Barselone došao u Kataloniju.
Otac Alan živi u Istanbulu, radio je za Galatasaraj ali je sada skaut Atlante. Čuh od njega da Atlanta veoma želi Bogdana Bogdanovića, ali prava na njega imaju Divčevi „Kingsi“ pa je sve u njihovim rukama.
Turnir je, posle 5 godine, osvojila Barselona. Konkurencija je bila slabija nego prethodnih godina. Četiri inostrane ekipe – Olimpija, Panatinaikos, Cedevita i Alba -završile su od 5. do 8. mesta, u polufinalu su bila 4 španska tima (Barsa, Huventud, Gran Kanarija i domaćin Ospitalet), a u finalu katalonski „el klasiko“ Barsa-Penja (popularni naziv za Huventud). Nije bilo nikakve neizvenosti, Barselona je sa svojim internacionalnim sastavom bila neuporedivo jača i pobedila 74-58. Za najboljeg igrača turnira izabran je Serđi Martinez (Barselona) uprkos vrlo prosečnoj partiji u finalu (4 poena, 5 skokova). Međutim, s obzirom da je najbolja petorka izabrana pre finala, naš Marjanović bio je automatski hendikepiran jer nije bio u tom kvintetu iako je u finalu bio daleko najbolji i po indeksu (23) i po poenima (23), plus 7 skokova, dok su Šamanić sa 11 uhvaćenih lopti i Žižić sa 9 takođe doprineli pobedi. Da pomenem i tu „idealnu“ petorku koja nije bila po mom ukusu ali zvanično je zvanično: Fontanet (Ospitalet), Martinez (Barselona), Baros (Huventud), Nakić (Cedevita) i Kalaicakis (Panatinaikos).
Juniori Barselone, pobednici turnira u Ospitaletu
Pobedom na turniru Barselona je stekla pravo učešće na F8 Evrolige u Istanbulu gde će braniti titulu osvojenu prošle godine u Berlinu. Preostaju još tri turnira (Kaunas, Malaga, Beograd) sa kojih će pobednici takođe u Istanbul, plus jedan lokalni tim i tri ekipe koje će dobiuti pozivnicu od Evrolige.
Photo: Privatna arhiva