Autor citata iz naslova je fudbalski trener Ante-Biće Mladinić, svojevremeno učitelj fudbalera Hajduka i Partizana, kao i državne reprezentacije 1976. Duhoviti Mladinić koristio je tu frazu kada je govorio o limitiranim mogućnostima tima ili pojedinaca. Setio sam te njegove sentence dok sam gledao meč Srbija-Francuska (71-78) na Evropskom prvenstvu do 16 godina u Novom Sadu. Bio bih zadovoljniji da sam bio loš prognozer, odnosno da su momci Vlade Vukoičića demantovali ono što sam u utorak napisao sa lica mesta: naš tim nije bio favorit, Francuizi su u prethodnim mečevima pokazali više, fizički su delovali nadmoćnije što su pokazali u odnosu skokova. Uhvatili su 52 lopte prema 38 naših. Kad se doda loš procenat šuta za 3 poena (4/19), samo 9 asistencija, 11 izgubljenih lopti… lako je razumeti zašto je u polufinalu Francuska, a ne Srbija.
Naš tim je od početka bio u rezultatskom zaostatku, stalno je jurio manjak od 10-ak poena, uspevao je da dođe do -4 ali dalje nije mogao. Onaj „višak“ od pola litra iz Mladinićeve fraze koji nije mogao u flašu od litar, u košarkaškoj terminologiji je slabija timska igra, slabije fizičke karakteristike igrača i mali broj raspoloženih pojedinaca. Mi smo imali Nikolu Manojlovića koji je dao 28 poena i uhvatio 8 lopti, njegov indeks vrednosti bio je 28, ali samo su još Lazar Stefanović (14) i Marko Andrić (11) prešli cifru od 10 poena. U francuskom timu četvorica su bila dvocifrena po poenima a jedan je stao na 9. Uz izrazitu dominaciju u skoku bilo je to dovoljno za zasluženu pobedu i plasman u polufinalu.
Francuzi će u polufinalu igrati sa vrlo dobrim timom Hrvatske koja je dobila Litvaniju 80-78. Velimir Perasović je sa tribina zadovoljno gledao sina Ivana koji je sa 20 poena bio prvi strelac tima, zajedno sa Rokom Prkačinom koji je takođe dao 20 poena i još uhvatio 11 lopti. Obojicu je nadmašio Boris Tišma sa 25 poena i 8 uhvaćenih loptu. Kraj je bio dramatičan, Filip Paponja je kod 80-78 za Hrvatsku na 16 sekundi pre kraja promašio dva slobodna bacanja, a Litvanci nisu poslednji napad iskoristili bar za produžetak. Azulas Tubelis je promašio šut za nastavak. Ne usuđujem se da prognozorima favorita u tom polufinalnom duelu. Francuzi su fizički jači, Hrvati košarkaški potkovaniji.
U drugom polufinalnom duelu igraće Španija i Turska. Čini mi se da je Španija favorit u odosu 60-40. U četvrtfinalu protiv Grčke (61-41) mladi Španci, osim u prvoj četvrtini (12-18) nisu imali problema, dok je Turska još lakše nadigrala Letoniju (92-63). Prvi strelac Španije bio je Ektor Alderete sa 18 poena i 12 skokova, ali dabl-dabl učinak imao je i Usman Garuba (13+12) o kome sam pisao još pre dve godine sa prognozom da će biti novi biser iz Realove škole. Turke su predvodili David Mutaf (21 poen) i Tibet Gorener (18).
Sve u svemu, čini mi se da su u polufinalu 4 najbolje ekipe. Srbija je prvak Evrope do 18 godina, ali sudeći po rezultatima kadeta koji se nisu proslavili ni na Mundijalu u Argentini, nije realno da iduće godine, kad postanu juniori, jurišaju na het-trik posle trijumfa Srbije 2017. i 2018. u kategoriji do 18 godina. Jasno je da ne može svaka generacija da bude jednako dobra kao prethodna, ali ako se za koju godinu ponovo pojavi tim koji dominira „pauza“ od godinu-dve bez medalja i pobedničkog postolja neće biti problem. Pa još ako u međuvremenu iskoči neki igrač kao perspektiva za najbolju selekciju, još je manje razloga za brigu.
KSS je kao organizator zaslužio čestitke od čelnika FIBA. Sve funkcioniše bez problema a u sportskom smislu ono najbolje tek predstoji – čekaju nas polufinalne utakmice i finale. Neće biti Srbije, ali biće dobre košarke i talentovanih igrača čija se imena već nalaze u beležnicama brojnih skauta NBA i evropskih timova.
Detalj sa meča Srbija-Francuska (Foto FIBA)