Kapiten Partizana potpuno iskreno o lomovima i odluci da na kraju ipak ostane u crno-belom.
(Preuzeto sa portala Sportske.net)
U sportu ne postoji “juče”, ne postoji ni daleka budućnost, ali ipak, sezona 2025/26. ostaće zapamćena kao jedna od najgorih u istoriji Partizana. Sve je tada krenulo po zlu, baš sve, navijači su se čak okrenuli protiv svojih igrača u jednom trenutku, dotle je išlo ludilo.
I nije osvojen nijedan trofej. Retko ko nije bio na udaru javnosti, ali je malo ko bio kao kapiten Vanja Marinković. Dete kluba se pre tačno dve godine vratio u Partizan kao čovek i vrhunski igrač i odmah je osvojio dva trofeja, ali onda je počela ta zla sezona…
Vanja ne voli mnogo da priča, ali ume, a u intervjuu za Sportske je bio iskren i otvoren kao baš retko kad, pogotovo kada se pričalo osetljivim stvarima. Kapiten crno-belih je ocenio i da je ta povreda došla kao posledica jezive sezone, da je njoj doprineo i stres. Stres kakav, kako kaže, ne bi baš nikome poželeo. “Hteo sam da se zapalim”, objašnjava slikovito.
Samim tim je i dosta neočekivana bila odluka da produži ugovor i posle svega što je trpeo on i što je klub doživeo, ostane da se bori. I o tome je pričao. Ali, prvo taj oporavak Ahilove tetive, što je jedna od najtežih povreda u sportu, traje i dalje. Do kada će trajati?
“Osećam se super, stvarno. Procene su da se vraćam negde krajem oktobra, početkom novembra, to je nešto sad tako ugrubo. E sad, videćemo u zavisnosti od toga kako budem išao da radim testove u Finskoj gde sam se operisao i kad budem dobio zeleno svetlo. Onda će mi trebati još period da uđem u tu igračku kondiciju. Jedno je ostati u formi u fulu, drugo je pet na pet na treningu, a utakmica sasvim treće. Tako da sad treba da krenem da radim pod kontaktom jedno mesec dana i onda videćemo kako bude išlo. Ako bude išlo kako treba, onda tako, kao što sam rekao. Ali nemojte da me držite za reč. A ja se osećam super“.
Photo: 2026 Dusan Milenkovic/Starsport.rs
Tim se potpuno reformisao tokom leta, ali deluje već u pripremnim utakmicama, koje ne znače ništa ali nije ni da ne znače baš ništa, deluju već kao tim. Mislim, ima još malo zatezanja, utezanja tih stvari. Kako tebi izgleda?
“Pa dobro, ja isto nisam tu, ja gledam sa strane isto. Ali čini mi se da su nekako dobri u smislu da su kliknuli, a to je lako kad su momci dobri. Mislim da su kvalitetni ljudi, mislim da znaju gde su došli i naučeni šta je bila prošla sezona i sve. Mislim, malo si se raspitivali o tome, tako da da znaju šta mogu da očekuju od svega ovoga ovde. Mislim da je to najbitnija stvar. A drugo, te utakmice pa kako da kažem, jesu bitne, ali nije to neka prava slika kako ćemo mi da izgledamo tokom sezone. Sigurno da bude dobrih i loših perioda. Sad, verujem da ljudi ne treba da očekuju sad neki bum odmah na startu, jer to nije realno. Ali da ono što sigurno mislim da momci znaju gde su došli, znaju kako treba da se igra, sigurno će se boriti kao što su se borili u svim utakmicama do sada. I to je najbitnije, da imaju neki dobar start i neku dobru podlogu, a odatle će ići sve lakše ako je to dobro i ako sa tim se počne.”
To o raspitivanju o prošloj sezoni je nešto o čemu se pričalo još od novembra prošle godine. Kako su izgledali ti razgovori?
“Pa… Svi su videli šta se dešavalo prošle godine i onda se pitaju i šta i kako. A nemam ja šta da im kažem osim kakva je bila situacija i tako sve. Nismo ni mi ulazili u neke detalje, prvo što nismo ni znali stvari, a drugo nema potrebe za tim (da pričaju novim igračima sve). Mislim da je ta sezone već prošla i to je iza nas. Treba da se gleda napred, ne treba se držimo toga šta je bilo i kako je moglo i da li je moglo. Tako da mislim da se okrene novi list, treba da se gleda sezona 26/27, a ne više 25/26“.
Ti si najviše pričao sa njima?
“Pričali smo i Žofri i ja, on isto misli. Okej, on nije bio tu kad se dešavalo, ali je bio ranije i došao je posle, a zna on kako se igra za ovaj klub, iako je stranac. Okej, sad ima srpski pasoš, razume nas totalno, ali je Francuz i njemu je možda lakše iz njegovog ugla da strancima objasni bolje nego ja. Ali zajedno smo to radili i mislim da smo uspeli u tome.“
Iako se svi slažemo da je ovo nova sezona i da treba da gledamo unapred, moramo da se vratimo na produženje ugovora. Mnoge je iznenadilo to, uključujući i autora intervjua. Vanja, ti si dete Partizana, znaš kakav je klub, znaš kakva je srpska košarka, znaš kakva je regionalna košarka, znaš Beograd, znaš Srbiju. Da te citiram, “bio si tu kad je bila katastrofa, a bio si i kad je ogromna katastrofa”, izjave zbog koje su neki pravili majice. Mnogo si trpeo, mnogo toga se slomilo na tebi, potpuno neopravdano za sve stvari van terena, svi su bili sigurni da ne želiš da ponovo prolaziš kroz to, ali ti si ostao. Kako si prelomio to i koliko si bio blizu uopšte da odeš?
Photo: Sportske.net/Miloš Todorović
“Znate kako, desila se moja povreda. Moja povreda je kombinacija svega što se desilo prošle godine, realno. Ja sam tu povredu vukao već neko vreme još u Španiji, pa se nekako zacelila, ali ne potpuno. A ta povreda je kombinacija bola i stresa. Taj stres kroz koji sam ja prošao prošle godine ne bih nikome poželeo u životu. Ni jednom klincu koji ulazi da igra u ovaj klub, ni jednom strancu, nikome, nikome, nikome. Ja sam se povredio, nekako je u sportu običaj da kad se povrediš, pogotovo ako si kapiten i ako je to tvoj matični klub, da se obnovi ugovor. Ja sam na to pristao, hteo sam to, jer nisam hteo baš na taj način da odem odavde. Hteo sam da se oporavim, pa ako idem, da idem kad je lepa situacija, a ne onakva, a ja da budem potpuno zdrav.”
Koliko si bio blizu odlaska?
“Posle onog, to je bila subota ja mislim (jeste, protest ispred Arene, kad je prekinut trening i kad su razbijena stakla na maloj areni – prim. aut.), ja sam hteo da se zapalim, znate. Da ste me tad pitali, rekao bih da sutra idem, verovatno bi svaki normalan čovek to uradio. Ali dobro, nekome možda to smeta, nekome možda to ne smeta. Ja sam takav, je ne bih da se pokupim kad je baš kao što kažete katastrofa, odnosno što sam rekao ja katastrofa. Pre bih da odemo odavde kada bude neka lepša situacija i da ja budem potpuno zdrav i da odem. Ne bih da me neko pogrešno razume, ali ako treba da nekad odem, neka bude tako. Ali okej, sad je sve to prošlo, moja povreda je već sad pri samom kraju, imam super oporavak, imao sam super operaciju, najkvalitetniju moguću, i zaista sam u glavi apsolutno miran jer nemam za šta stvarno da se stresiram i znam da nisam ništa loše uradio i znam da sam okej“.

Povreda te dugo mučila, svi navijači i svi ljubitelji košarke čekaju taj trenutak kada će na terenu videti starog Vanju, komandanta na terenu i vrsnog defanzivca. Koliko tebi nedostaje ta tvoja puna forma, to igranje košarke, to upravljanje timom?
“Puno, puno, pogotovo znaš kad gledaš treninge pa kao ‘uf j*****e pa ja mogu ovo’, a u stvari, znaš da nisi baš još uvek tu. Fali mi, fali mi dosta, falilo mi je ono i preko leta, gledaš reprezentaciju pa onda… Okej, možda kraj sezone prošle ne toliko jer sam bio u čizmi, pa je povratak na teren bio daleko. Sad kad je sve bliže i bliže sve ti više i više fali, ali to je nekako i ta začkoljica da ako se vratiš ranije, može da bude gore. Tako da fali mi, fali mi dosta, ali sam strpljiv jer znam da je da je zdravlje u pitanju“.
Ne bih baš da stavljam neku distancu između tebe i Grobara, ali opet, ti si kapiten, oni navijači, šta bi im poručio?
“Ako mogu, da budu malo strpljivi, sigurno će trebati neko vreme ekipi da se uhoda. Pripreme su jedno, sezona je nešto sasvim drugo. Tad se broji, tad se sve gleda, tad se menja i mentalitet svih nas i svih ostalih ekipa, tako da samo malo strpljenja na startu i i dobiće to što žele, a to je borba i neka strast i želja koju će sigurno ovi igrači, a onda i ja kad se vratim, imati.“
Photo: KK Partizan