Posle priče o igračima koji su odigrali najviše uzastopnih mečeva u ligi nekadašnje Jugoslavije, Dragan Martinović nam iz svog majdana podataka i zanimljivosti nudi priču o veteranima koji su najduže trajali pod obručima.
Četrdeset godina je starost za mlade ljude, a pedeset godina je mladost za stare ljude. Čovek ne može da učini ništa protiv toga što stari. Optimisti se nadaju da će nauka uspeti da savlada tu prepreku i svi bismo jako voleli da uspe u tome. Ali, niko ne može biti toliko star poput onih koji su potrošili svoj entuzijazam.
Najstariji igrač koji je odigrao prvoligašku utakmicu na našim (nekada jugoslovenskim, a od raspada države srpskim) košarkaškim terenima je Mijajlo Grušanović. Poslednju prvoligašku utakmicu je odigrao sa 42 godine, 2 meseca i 8 dana starosti! Košarku je, u nižim rangovima , igrao i do svoje pedesete! Prvu utakmicu u Prvoj ligi Grušanović je odigrao kada je imao već punih 26 godina. Rođen je 19.09.1962, a poslednju utakmicu u Prvoj ligi je odigrao 27. novembra 2004. (Bilo bi dobro kad bi mladost znala šta sve može, a starost mogla to što zna, ali ipak ovde je bliže ono naše „Bez starca nema udarca.“)

Mijailo Grusanovic, kosarkas Iva Zorka Farme, na All – star mecu Plavi – Beli.
BGD, 27.12.1997.
snimio:N.Parausic
U sezoni 2001/02 Grušanović je bio najbolji strelac lige sa 439 poena. Prvi put od kako se igralo u halama (1968.) prvi strelac lige je imao prosek manji od 20 poena po utakmici. Bez obzira na prosek, rezultat Grušanovića je fenomenalan. U svojoj četrdesetoj godini bio je najbolji strelac lige, najstariji košgeter ikada, oborio je sopstveni rekord od četiri sezone ranije kada je bio lider lige sa 36 godina. Zaista je šteta što u ligi nije igrao i pre nego što je napunio 26 godina. U devetom kolu (2001/02) je u utakmici protiv Spartaka postigao 50 koševa, kao najstariji ikada kojem je to uspelo. Od tada do danas ni jedan igrač u ligi, nevezano za starost, nije došao do 50 poena na utakmici.
Grušanović je u Prvoj ligi nastupao od 1988. do 2004, odigrao je 14 sezona, 329 utakmica i postigao 6.491 poen. (prosek 19,7) Nastupao je za: Iva Zorku (Šabac) , Borac (Čačak), Vojvodinu, Lavove, Svislions i IMT.
U starosnoj dobi od 41 godine na prvoligaškim terenima nastupali su još neki veterani. Svi su u sebi nosili “ono nešto”, što ih je teralo da se lomataju po košarkaškim terenima i kada je većini sa strane to izgledalo neprimereno. Dokazivali su da nema mladih i starih igrača, samo dobrih, manje dobrih i loših:
Obrad Šarančić (Borac, Budućnost) – rođen 1953, igrao do 2004. (13 sezona, 309 utakmica, 3.761 poen)
Slađan Stojković (7 klubova) – rođen 1965, igrao do 2006. (10 sezona, 262 utakmice, 4.942 poena)
Miloš Mijajlović (Sloga, Spart, Niš, Napr) – rođen 1966, igrao do 2007. (10 sezona, 206 utakmica, 2.108 poena)
Željko Vučurović (5 klubova) – rođen 1966, igrao do 2007. (9 sezona, 240 utakmica, 3.125 poena)
Mileta Lisica (5 klubova) – rođen 1966, igrao do 2007g (7 sezona, 194 utakmica, 2.293 poena)
Sa 40 godina su igrali:
Dražen Dalipagić (Partizan, Zvezda) – rođen 1951, igrao do 1991. (11 sezona, 252 utakmica, 6.714 poena)
Jovan Karišik (Iva Zorka, Igman) – rođen 1957, igrao do 1997. (6 sezona, 177 utakmica, 687 poena)
Marko Ivanović (7 klubova) – rođen 1962, igrao do 2002. (18 sezona, 441 utakmica, 6.160 poena)
Sa 39 godina prvoligašku karijeru su završili:
Jadran Vujačić (5 klubova) – rođen 1957, igrao do 1996. (15 sezona, 353 utakmica, 3.721 poen)
Josip Đerđa (Zadar) – rođen 1937, igrao do 1976. (18 sezona, 315 utakmica, 6.640 poena)
Vojkan Benčić (6 klubova) – rođen 1966, igrao do 2005. (12 sezona, 270 utakmica, 2.619 poena)
Slobodan Mitić (Zdravlje) – rođen 1968, igrao do 2007. (9 sezona, 225 utakmica, 3.633 poena)
Neko je rekao “Obrazujte se koliko god hoćete, ali nećete imati koristi od nagomilanog znanja dok ga u delo ne sprovedete.” Gore navedeni igrači su svoje nagomilano iskustvo i te kako umeli da sprovedu u delo. Dalipagić je sa 36 godina (1987.) postigao 70 poena na utakmici italijanskog prvenstva. Đerđa je bio drugi igrač Zadra (odmah iza na našim terenima još nedostignutog Krešimira Ćosića) pri osvajanju dve titule 1974. i 1975. – sa svojih 37 i 38 godina. Grušanović je sa 40 bio prvi strelac lige. Mitić je i u svojoj poslednjoj sezoni bio najbolji igrač i strelac Zdravlja. Hipotetički gledano, petorka Đerđa, Stojković, Dalipagić, Grušanović, Ivanović, i sa klupom od preostalih igrača, sa svakim od njih u poznim igračkim godinama, posle 35. bila bi kadra da se bori za titulu u bilo kom domaćem šampionatu. Navedeni igrači se nisu držali načela da ako star čovek želi nešto dobro da uradi za mlade, to će najbolje uraditi ako im prepusti mesto na kojem je. Kažu da je mlad onaj koji se uveče uveče oseća kao ujutru, a star je onaj koji se ujutru oseća kao uveče – a kako se utakmice igraju uveče, napred navedeno pravilo je ostalo neprimenjivo.
Interesantno je da starost svi žele da dočekaju, a kad se to dogodi, žale se na nju. Zato, nemojte ostariti koliko god živeli (kako je legendarni Arsen Dedić rekao u pesmi “Ne daj se Ines”: ‘Ja neću imati s kim ostati mlad kad svi ostarite’). Uvek se ponašajte kao malo znatiželjno dete pred velikom misterijom zvanom – život. Kad bih imao i sto godina, moj najbolji dan bi uvek bio sutra!
Photo: MN press