Posle 22 godine na čelu Evrolige, Đordi Bertomeu napušta funkciju izvršnog direktora. Klubovi sa A licencom izglasali su, tesnom 6-5 većinom, njegovu smenu. Odluka je doneta glasovima Makabija, CSKA, Zalgirisa, Olimpijakosa, Panatinaikosa i Armanija. Formalno, Đordi će otići 30. juna, ali će ostati u firmi kao konsultant. Ne znam ko će ga naslediti, vidim da se pominje nekoliko imena, ali neću se baviti tom licitacijom. Klubovi će odlučiti ko će zauzeti Đordijevu poziciju, ali ko god da bude neće mu biti lako.
Uz rizik da budem ličan – mada je svaka kolumna lični stav – sklon sam uverenju da će budući prvi čovek Evrolige imati veoma težak zadatak. Đordi je jedan od idejnih tvoraca Evrolige, o čemu mogu da svedočim iz prve ruke jer me je 2000. pozvao da dođem i budem, kao press-officer i media direktor, deo njegovog tima. U toj prvoj ekipi bilo nas je osmoro, uključujući administraciju i dvojicu šefova sudija.
Početak je, kao i svaki, bio težak. Tog leta urađeno je nešto što se nikada do tada nije dogodilo u svetu sporta – klubovi su se izdvojili iz matične međunarodne federacije i osnovali takmičenje koje će voditi sami. FIBA je osnovala svoju Suproligu, javnost je bila zbunjena jer su se igrala dva paralelna takmičenja, mediji su – u skladu sa pritiscima, uverenjima i možda ličnim interesima – navijali za jednu ili drugu stranu. Samo ja znam kako mi je bilo tokom 24-časovnih „napada“ novinara iz cele Evrope, posebno iz Izraela i Grčke.
Bilo je svega i svačega, ali Evroliga je sve izdržala i tokom 22 godine postala ozbiljna organizacija koja u dva svoja takmičenja okuplja klupsku elitu evropske košarke.
Ne znam šta su klubovi najviše zamerali Đordiju, ali ne sumnjam da je reč o parama. Svi bi hteli više. Zaboravljaju da neko treba da puni bankomat, da prihod dolazi od prodaje zajedničkog proizvoda, odnosno takmičenja, i marketinga koji zavisi od ugleda i tržišne vrednosti proizvoda.
Đordiju se teško može naći generalna “greška u koracima”. Nije doneo nijednu strateški lošu odluku. Provukla mu se poneka lošija procena, ali generalno gledano kormilario je evroligaškim brodom veoma dobro. Sa FIBA je zatezao kada je trebalo, sa NBA je razvijao saradnju, pred Evropskom komisijom branio (i odbranio) stavove Evrolige. U najkraćem, stvorio je jaku organizaciju koja ima dva najjača klupska takmičenja u Evropi.
Đordi je čovek iz košarke. Igrao je basket, završio prava, a rukovodeće iskustvo stekao je u španskoj ACB ligi. Bio je 1982. među osnivačima te lige, koja se smatra najbolje organizovanom u Evropi. Zajedno sa Eduardom Portelom zaslužan je što je ACB stekla taj status. Sećam se jedne konstatacije pokojnog Bore Stankovića. U periodu pre osnivanja Evrolige bilo je – u pokušaju nalaženja rešenja – dosta sastanaka na relaciji ULEB (udruženje liga) – FIBA. Posle jednog skupa čika Bora mi je rekao:
– Nije problem Portela, onaj drugi je opasan…
Taj drugi je bio Đordi Bertomeu. Tokom više od 20 godina saradnje sa njim mnogo puta sam se uverio da ima urođeni instinkt za pravu odluku. Brzo misli, dobro procenjuje situacije (i ljude), uvek gleda nekoliko koraka unapred.
Na našim prostorima, posebno u Srbiji, nije uvek bio dobrodošao. Stvorilo se neko uverenje, u suštini pogrešno, da ima nešto protiv naše košarke. Pouzdano znam da to nije tačno. Kada je 2002. Peristeri odustao od Evrolige predložio sam mu da pozove Partizan. Prihvatio je.
Jeste ABA liga u početku imala tri predstavnika (iz tri države) ali je vremenom izgubila pozicije zato što su TV ugovori bili niski, a ispadi navijača česti.
Uz rezervisano pravo i na pogrešno mišljenje, smatram da smenom Đordija Bertomeua Evroliga više gubi nego što dobija. Možda će vreme pokazati suprotno, ali otom-potom, kad se, i ako se dogodi.
Činjenica je da je Bertomeu imao “previše” vlasti ali to je tako u svim, ili bar većini, organizacija sa autoritativnim predsedničkim sistemom. Mislite da su u svoje vreme neke bitne odluke u FIBA mogle da se donesu mimo Bore Stankovića, ili u NBA bez “aminovanja” Dejvida Šterna?
Đordi Bertomeu ostavlja veliko nasleđe, a od naslednika – kao u svakoj familiji – zavisi kako će se dobijeno “krčmiti”. Klubovi su prilično “alavi” i uvek je neophodan neko – kakav je bio Đordi – ko će njihov legitimni, ali nezdravi apetit kontrolisati…
Photo: Euroleague