Početna DOMAĆA KOŠARKAVladan Glavinić: Ima trenera!

Vladan Glavinić: Ima trenera!

od Vladan Glavinić
54 pregleda

Uz veliko poštovanje prema radu gospodina Stankovića, i uz pitanje ko sam ja da repliciram (samo jedan od onih trenera koje pominje u svom tekstu), primoran sam da napišem odgovor.

Pre više od deset godina sam bio trener seniorske ekipe košarkaškog kluba Torlak iz Beograda. U to vreme generalni sekretar KSS je dao izjavu da je najveći problem u košarci što se loše radi u mladjim kategorijama. Ja sam pisao Savezu da pošalje ljude na treninge našeg kluba, i da nam kažu šta to nije dobro i, još važnije – da nam kažu kako treba da radimo. Pogadjajte koliko puta je neko došao…

Olako sudimo o nečijem radu a da nismo upoznati sa istim. Olako sudimo o trenerima čije treninge i utakmice nismo gledali.

U manjim košarkaškim sredinama, koje se pominju u tekstu na Koš magazinu, bilo bi igrača kada ih naši veliki klubovi ne bi uzimali već sa 14-15 godina i odvodili, uglavnom u Beograd. Nekad je odlazio samo najbolji igrač, onaj za koga se videlo da prevazilazi sredinu, a sad se odvode svi najbolji od kojih većina postane potpuni prosek. I da ostanu u svojim matičnim klubovima ne znači da bi bili bolji, ali bi njihovi treneri bili bolji sa njima. I profesor Nikolić je govorio da je sve naučio od igrača. Kićanović, Simonović i Divac su odlazili kad završe juniorski staž, a ne kao pioniri.

Nije lako biti dobar trener kad odu najbolji i najviši. Neki igrači koje pominje gospodin Stanković su ostajali u svojim gradovima do 24-25. godine. Oni koji su postali legende odlazili su mladi, ali mnogi reprezentativci su ostajali u svojim sredinama više godina. Naravno da su i treneri bili bolji kad su imali bolje igrače.

Ne treba da potcenjujemo nekoga ko radi u npr. Kraljevu sa mladim igračima, i kažemo da nije dobar trener (pritom ne znamo ni kako se zove, niti smo pogledali ijedan njegov trening da bi mogli da sudimo), kad njemu iz godine u godinu odvode najboljeg igrača. Košarkaški danak u krvi. Nisam primetio kritiku rada u ABA ligašima koji tu decu odvode u svoje timove. Kritikuju se samo male sredine.

U vremenima koja pominje gospodin Stanković jesu postojali ljudi koji su ostavili veliki pečat u Kraljevu, Valjevu, Čačku, i njihova slava treba da se ogleda u svim ostalim igračima a ne samo u Mišoviću, Kićanoviću, Divcu i Simonoviću. Talente kao što su oni niko ne pronalazi, oni su toliko dobri da njih pronalazi sama igra, i bili bi veliki gde god da su rodjeni. Asove niko i ništa ne može da spreči da budu to. Njih više treba usmeravati u socijalno-društvenoj sferi, a košarku znaju bolje nego što je znaju treneri.

U tim vremenima igrači nisu mogli da napuštaju zemlju pre 27-28 godina. Kasnije je ta granica bila 23-24 godine, pa je ukinuta. Ne sećam se tačnih godina kad je ovo ukinuto. Čak je i Dražen (ako se dobro sećam) morao da čeka na svoj odlazak u Real. Klubovi u inostranstvu su mogli da potpišu po jednog ili dva stranca, i bilo je mesta samo za one koji su najbolji. Svi ostali su igrali u Jugoslaviji. Pitam se kakvi bi treneri bili svi koji su trenirali Kićanovića da je on otišao sa 19 godina u NBA? Na koji način bi se sećali Novosela da je Dražen otišao posle juniorskog staža u Real? Tad se to nije moglo, ali sad odlaze. Kad ih budemo duže zadržavali biće i treneri bolji.

U tim vremenima van Jugoslavije je radio tek poneki trener, možemo ih nabrojati na prste jedne ruke. Ima trenera (slažem se sve manje, ali ima dovoljno), ali nema strategije kako da se dovedu pravi ljudi na prava mesta. Ljudi dokazani u poslu brušenja talenata sad to rade u drugim državama, na primer u Egiptu.

Osetio sam potrebu da ustanem u odbranu trenerske profesije iako sam ranije kritikovao kolege.

Na Koš magazinu mi je objavljen tekst, vrlo kritičan, o kolegama trenerima, i da je problem sa trenerima što smo loši u identitetskom i integritetskom smislu. Što radimo da bi ispunili nečija očekivanja, a ne onako kako bi bilo košarkaški ispravno. Ali da smo krivi mi, to je samo delimično tačno. Naveo sam i zašto.

I na kraju bih se složio sa poslednjom rečenicom iz teksta. Treba da kopiramo dobre principe, samo još da znamo koji su to principi…

I složio bih se da živimo u drugim vremenima, što bi rekao Šekspir „ko ne razume duh vremena svoga, stradaće od njegovih zala”.

Photo: KLS

Možda će vas interesovati

2 komentari

Darko January 23, 2023 - 20:07

Treneri se u hijerarhiji uveliko preskacu. Vlasnici klubova i Gm-ovi vise ne prave planove oko tima sa trenerom, vec sa najboljim igracima, i da stvar bude jos gora sa igracima koje oni smatraju dobrim.
Tu im se lako servira prica iz ugla igraca koja odgovara samo njemu, ne timu, nego igracu pojedinacno.
Kad se bude vratilo vreme da igrac moze o kosarci da prica samo sa trenerom, onda se i treneru biti laksi posao…Ovako je”jeb..a strana ” kako okrenes…

Odgovori
Srdjan Solkotovic January 24, 2023 - 10:55

U pravu je gospodin, ja sam bio trener i generalni sekretar u Kladovu, nije problem rad trenera, al meni deca u srednjojnodu u veci grad, posle fakultet, kako sad ja da kazem najboljem igracu e nemoj sa se edukujes?

Savez radi svoje, svi treneri rade svoje, ali imas situacije gde jednostavno imas izbor, napsravis akademijundo X godina, ili guras dok ti se ne raspadne ekipa u prvoj godini srednje pa ponovo od 0. Probali smo i sa seniorskim timom da ozivimo musku ekipu, al jednostavno ne ide kada nemas dovoljno igraca koji su u gradu da popune prazna mesta. Ja sad radim u Rumuniji u glavnom gradu gde imam izbora da izbacim igraca sa treninga jer imam dovoljno “mase” . U manjim sredinama nemas te privilegije jer neki put nemas ih ni 12 u dve generacije…

Odgovori

Ostavite komentar