VTB: Favoriti gore u “Kalevoj peći“
- October 23, 2019
- 0 comments
- Bojan Šoć
- Posted in EVROPA/SVET
Kad čujem “Kalev”, odmah pomislim na Soka i Mȗrsepa. Prvi je u sovjetskoj “vojsci” pukovnika Gomeljskog bio među 12 odabranih koji osamdesetosme u Seulu kročiše na košarkaški Olimp, a u karijeri je imao i dva srebra sa svjetskih prvenstava, te bronzu sa EP iz Zagreba ’89, kad su “plavi” držali katedru košarke dok je ostatak Evrope “statirao u kukuruzu”.
Sokov talenat nije bio sporan – u godinama kada je na mjesto prvog plejmejkera “zbornaje” bio“pretplaćen” organizator igre CSKA Stanislav Jerjomin, a kasnije “jedinicu” preuzeo fenomenalni Letonac Valdis Valters, proboj u sovjetsku reprezentaciju iz omanjeg kluba “s margine” je već sam po sebi bio dokaz visokog kvaliteta.
Biografiju Estonca krasi i epohalna titula sovjetskog prvaka u sezoni 1990/91 – prva i jedina u istoriji kluba iz Talina. SSSR je bio pred raspadom, šampionat je završen samo nekoliko mjeseci prije nestanka najveće države na svijetu, u posljednjem, krnjem izdanju nije bilo “autonomaša” iz Litvanije, Žalgirisa i Statibe (današnji Ritas), te Gruzije (Dinamo Tbilisi), dok je branilac titule CSKA s podmlađenim timom i velikim finansijskim problemima stigao tek do trećeg mjesta. Kako god, Kalev je sa Sokom na čelu i Džordžom Džeksonom, prvim Amerikancem koji je loptao iza “Gvozdene zavjese”, stigao do finala plejofa u kom je za titulusa 2-0 savladao Spartak iz Lenjingrada.
Tît Sok (upravo tako, s dugim „i“, izvorno Tiit – Estonci, kao i Finci, dosta “otežu“ kad govore ijezik im je pun duplih grafema kojima označavaju duge samoglasnike) je igračku karijeru završio u Grčkoj, kasnije bio proglašen za najboljeg košarkaša u istoriji Estonije, a trenutno radi kao selektor estonske reprezentacije. Da iver ne pada daleko od klade dokaz su i njegovi sinovi Tanel i Sten, reprezentativci, koji igraju na istoj poziciji kao i njihov otac nekada.
Moja druga asocijacija na estonsku košarku je Martin Mȗrsep (ovaj put dugačko “u”), čovjek koji je s narandžastom loptom u ruci 20 godina špartao meridijanima, promijenio čak 15 adresa, upisao i par sezona u NBA, a pred kraj karijere stigao i do Australije. Počeo je u Kalevu, a najbolje ga pamtim po igrama u Rusiji gdje je nakon dosta dobrih izdanja u UNIKS-u i Ural-Grejtu 2004. potpisao za CSKA. S Dušanom Ivkovićem je prije toga već sarađivao u AEK-u, bio jedan od najboljih u finalu Kupa Saporte u kom su Grci tukli Kinder s Mesinom na klupi i velikim imenima (Danilović, Skonokini, Štombergas, Ikonomu, Abio…) na parketu.
U posljednjoj Dudinoj sezoni na kormilu „armejaca“ Martin je bio važan šraf u ekipi koja je napadala evropsku krunu. Estonski staložen, hladnokrvan, meke ruke, idealan „stretch four“, krilni centar s preciznim šutem s distance, Mȗrsep je širio odbranu rivala i bio dosta pouzdan u reketu i na skoku. Kao zamjena Dimosu Dikudisu dobro je koristio svoje minute i opravdao ukazano povjerenje. Nažalost, na moskovskom F4 „Armija“ je podbacila, a za Estonca u „renoviranom“ CSKA pristiglog Mesine nije bilo mjesta, pa se vratio u UNIKS. Dugu i plodnu karijeru je završio u domovini, gdje je još jednom obukao dres matičnog Kaleva, a zatim rekao košarci zbogom kao član Tarvasa. U oproštajnoj sezoni 2009/2010 s ekipom iz gradića Rakvere je postao i vicešampion Estonije, što je ujedno i najveći uspjeh u 11 godina „dugoj“ istoriji Tarvasa koji je 2017. ugašen.
U košarkašku penziju Mȗrsep je otišao kao prvak i osvajač kupa Rusije, dva puta je bio šampion Estonije, jednom dizao nacionalni kup, s AEK-om je pored Kupa Saporte osvojio i Kup Grčke, a s UNIKS-om 2004. FIBA Evrokup, kada je bio proglašen i za najkorisnijeg igrača Fajnal fora. Po završetku karijere posvetio se trenerskom poslu, a od ove sezone je na čelu stručnog štaba estonskog prvoligaša Talina Kalev/TLU.
Zajednički imenilac u biografijama dvojice najpoznatijih emisara estonske košarke nije samo njhova nacionalna pripadnost, nego i klub u kom su počinjali. Najtrofejniji estonski klub, talinski Kalev (danas poznat pod imenom Kalev/Kramo) do sada nije bilježio veće uspjehe u VTB ligi, ali igra koju prikazuje na početku nove sezone u VTB ligi „zapalila“ je lokalnu publiku. U prva četiri kola ekipa Letonca Robertsa Štelmahersa upisala je čak tri pobjede, a pred „plavima“ iz glavnog grada Estonije oružje su redom položili bivši evroligaš UNIKS i sadašnji, peterburški Zenit! Nakon očekivanog poraza na startu šampionata protiv veoma jakog Himkija uslijedio je trijumf u gostima protiv Nižnjeg Novgoroda, koji kao da je nagovijestio velika djela.
U razmaku od samo devet dana Kalev je na parketu dvorane “Saku Suurhall” deklasirao pulene Dimitrisa Priftisa (85-63), a prekjuče slomio i momke Đoana Plase (84-80). Estonce bije glas da sve rade usporeno, da misle onako kako i govore (sjetite se dugih samoglasnika!) – polako, bez žurbe, temeljno, da su im reakcije trome. U bivšem sovjetskom komšiluku njihova „brzina“ je i dan-danas predmet dobronamjernih šala, poput one u kojoj se pominje reklamni slogan lokalnog avioprevoznika: “Estonian Airlines! Letite s nama, brži smo od voza!“ Šala šali, ali ekipa Štelmahersa je u paramparčad razbila stereotip o „usporenim“ Estoncima. Kalev voli žustru, dinamičnu, run-and-gun košarku s mnogo trčanja i „peglanjem“ odbrane. Jednoj od najboljih defanzivnih ekipa lige, UNIKS-u, ubacili su skoro 90 poena, rivalu dozvolili da jedva pređe 60, a za 40 minuta igre samo četiri (!) puta izgubili loptu.
Zenit je iz Pireja doputovao na Baltik s prvom evroligaškom pobjedom i zadatkom da rutinski dođe do novih bodova u „domaćem“ takmičenju, ali bio je to račun bez krčmara. Štelmahersovi momci su odlično šutirali van linije 6,75 m, pogodili čak 12 trojki iz 24 pokušaja i diktirali tempo tokom čitave utakmice. Čak petorica su ostvarila dvocifren poenterski učinak, među njima je bio i Sten Sok (11), sin jednog od junaka ove priče. Čovjek odluke bio je američki kombo gard Kaleva Kajl Vinales, a ogroman doprinos pobjedi dao je i Kristjan Kitsing sa 17 poena (trojke 4-6). Isti broj poena ubacio je i Amerikanac, a njegova minijatura u završnici je odlučila pobjednika. Na isteku 39. minute Vinales je s penala donio domaćinu velikih 7 poena prednosti (80-73), ali su Aleks Renfro pogotkom iz prodora preko maltene čitavog terena i Tim Abromajtis trojkom pomogli Zenitu da priđe na minus 2. Vinales je nakon toga iz driblinga jednom rukom „naslonio“ skoro na sami vrh table loptu koja je prošla kroz mrežicu, a kada je Mateuš Ponitka uzvratio pogotkom za dva poena, Peterburžanima nije preostalo ništa osim da prave faul sekundu prije kraja utakmice. Na liniji penala ponovo se našao hladnokrvni Vinales (bacanja je te večeri šutirao 9-9) i sa dva ubačaja riješio meč.
Početak sezone obiluje senzacijama: CSKA je već dvaput poražen, Lokomotiva Kubanj je pala u Kazahstanu, a Zenit kod kuće izgubio od Nižnjeg Novgoroda. Proteklog vikenda nije bilo većih iznenađenja – Lokomotiva je nakon dvije godine konačno savladala UNIKS (5 poena Dragana Apića i 18 junaka utakmice Sema Dekera, koji je izvanredno šutirao iz igre, 9-12), Jenisej je na svom terenu bio bolji od Avtodora, Nižnji Novgorod kod kuće očekivano dobio bjeloruski Cmoki, a CSKA u Poljskoj s čak 17 pogođenih trojki brutalno pregazio Zjelonu Guru. Jedina neporažena ekipa u dosadašnjem toku takmičenja je Himki koji je uknjižio još jednu uvjerljivu pobjedu, ovaj put na domaćem parketu protiv Astane i s perfektnih 5-0 ostaje na čelu tabele.
REZULTATI: Jenisej – Avtodor 85-78, Lokomotiva Kubanj – UNIKS 86-77, Nižnji Novgorod– Cmoki 82-77, Himki – Astana 73-56, Zjelona Gura – CSKA 64-104, Kalev – Zenit 84-80
TABELA: Himki 5-0, Kalev, Nižnji Novgorod, Jenisej 3-1, Lokomotiva Kubanj 2-1, CSKA 3-2, Zenit 2-2, UNIKS, Astana 1-2, Zjelona Gura 1-3, Parma, Avtodor, Cmoki 0-3.
Photo: VTB