Uoči pete utakmice finalne serije VTB lige jedan navijač UNIKS-a je ispričao televizijskom reporteru da je na prethodni meč s Lokomotivom Kubanj putovao 26 sati do Krasnadara, i isto toliko u povratku. “Ali vrijedilo je”, dodao je. Naravno da jeste – ekipa Velimira Perasovića je nakon kiksa na startu nizom od tri pobjede, uključujući dva vezana trijumfa u gostima, stekla pravo da pred svojom publikom stavi tačku na ovo istorijsko finale. Navijači “zelenih” su priredili veličanstvenu atmosferu, ispunivši “do krova” tribine “Basket Hola”. U analima će ostati zapisano da je epohalnu pobjedu UNIKS-a s tribina pratio 7.301 gledalac.

Utakmica odluke je de fakto riješena već u prvom poluvremenu. Relativni egal na početku meča nije trajao dugo – početkom pete minute nezaustavljivi Nenad Dimitrijević je pogodio uz faul i donio prvu osjetniju prednost domaćinu (14-7), a šef struke “lokosa” Aleksandar Sekulić zatražio tajmaut. Raspoloženi Skopljanac je zatim strpao u koš i dodatni penal, a gosti do kraja četvrtine uspjeli koliko toliko da održe priključak (26-17).

Drugi kvartal je bio presudan. Markos Najt je otvorio dionicu s dvije vezane trojke, a zatim su iz svih „oruđa“ nastavili da sipaju Hanter, Labejri, Rejnolds, Zajcev, Dimitrijević… Početkom 19. minute Deril Mejkon je s dva pogođena penala donio UNIKS-u maksimalnih 25 poena prednosti (54-29), а do odlaska na odmor „željezničari“ su samo uspjeli da smanje razliku za tri poena (58-37).

Bez obzira na katastrofalan učinak u prvih 20 minuta, Lokomotiva je u trećoj četvrtini opravdala reputaciju kraljice preokreta – serijom od 13-2 (jedine poene za UNIKS u tom razdoblju ubacio je Mejkon s penala) za samo četiri minute igre gosti su prepolovili ogroman zaostatak (60-50). Odgovorio im je nadahnuti Dimitrijević vezanim pogocima za tri poena i iz prodora, a do kraja četvrtine razlika se nije spuštala ispod 12 poena. U posljednji kvartal ušlo se pri rezultatu 77-65 za UNIKS, koji je nošen skandiranjem publike odmah napravio mini-seriju od 6-0 i odlijepio se na nedostižnih 18 poena razlike.

Loko se muški borio do samog kraja i nakon trojke Barforda na isteku 35. minute opet došao do 10 poena zaostatka (87-77), ali ujedno i ostao “kraći“ za jednog od svojih najboljih igrača. U trenutku kad je Barford šutirao na koš, Okaro Vajt i Luj Labejri su pod košem gostiju u borbi za poziciju zapleli ruke i ušli u „klinč“. Došlo je do koškanja, u gužvu su uletjeli i arbitri i kada je izgledalo da se situacija smirila, Labejri je izazivačkim gestom isprovocirao novi talas bijesa Vajta. Američki centar „lokosa“ se zaletio prema njemu s podignutom pesnicom, a tuču je u posljednjem trenutku spriječio Vajtov saigrač Kris Horton, obgrlivši iznerviranog dugajliju. Nakon pregleda snimka Labejri i Vajt su dobili po nesportski faul, a Amerikanac je dodatno i isključen, što je prilično poremetilo goste. Konflikt između dvojice rivala je tinjao još od treće utakmice finala u Krasnodaru koja je u triler završnici pripala gostima (81-82). Tada je neoprezni Labejri laktom udario Vajta i izbio mu četiri zuba!

Provokacija Luja Labejrija

Predvođeni maestralnim Dimitrijevićem, „zeleni“ su preksinoć lako odbili posljednji nalet gostiju, a završnica utakmice je prošla u iščekivanju velike fešte, pa su Krasnodarci u zadnjem napadu čak uspjeli i da „vrate“ jednocifrenu razliku, ali osim manje grupe njihovih najvjernijih navijača niko u hali u tom trenutku nije mario za konačan rezultat. Junak finala je Dimitrijević (34 poena, 5 skokova, 3 asistencije, šut iz igre 11-19, indeks 36), 25-godišnji momak koji je prošlog ljeta došao na pozajmicu iz Valensije i na najbolji mogući način zamijenio bivšu „prvu violinu“ tima Marija Hezonju.

Od 1992. godine pa naovamo UNIKS je igrao šest finala u nacionalnom takmičenju (Profesionalna košarkaška liga Rusije prestala je da postoji 2013. godine, a titulu šampiona Rusije od tada osvaja najbolje plasirana ruska ekipa u VTB ligi – Koš magazin) i svih šest izgubio. U dva navrata bolji je bio Ural Grejt iz Perma, dok je u preostalim borbama za trofej dominirao CSKA.

Nakon uručenja medalja i šampionskog prstenja trofej namijenjen MVP-ju plejofa očekivano je pripao Dimitrijeviću, a slavlje je kulminiralo kada je predsjednik lige Sergej Kušćenko predao veliki pehar kapitenu „zelenih“ Andreju Voronceviču.

MVP plej-ofa: Direktorka lige Ilona Korstin uručuje trofej Nenadu Dimitrijeviću

Bio je to trenutak ispunjen simbolikom. Trostruki osvajač Evrolige Voroncevič, koji je skoro deceniju i po nosio dres CSKA, prije tri godine je postao „tehnološki višak“ u redovima „Armije“. U jeku pandemije koronavirusa Moskovljani su bili prisiljeni da smanje budžet, pa je Andrej ostao prekobrojan. Bio je na pragu tridesetčetvrte i mnogi su smatrali da je na velikoj sceni već rekao svoju posljednju riječ. Nakon skoro godinu dana bez košarke novi angažman je našao u Nižnjem Novgorodu, a po završetku epizode u ekipi Zorana Lukića u ljeto 2021. potpisao za UNIKS. Novom titulom je samo „zacementirao“ zvanje najtrofejnijeg igrača u istoriji šampionata Rusije – ovo mu je 14. naslov prvaka države i ujedno deseta titula šampiona VTB lige.

Šampion je konačno i Vjačeslav Zajcev – sjajni defanzivac, reprezentativac Rusije i dugogodišnji član Himkija s kojim se više puta borio za titulu prvaka, ali je CSKA „žutima“ redovno udarao rampu. Nakon osam sezona u dresu kluba iz Podmoskovlja i njegovog gašenja usljed finansijskih problema Zajcev je pretprošlog ljeta prešao u Kazanj. U taboru „zelenih“ je nastavio da radi sve ono zbog čega ga treneri izuzetno cijene, a što se najčešće ne vidi u statističkim kolonama. Ova titula je najbolja nagrada za njegov ogroman trud i nepokolebljivu vjeru u trijumf koji je definitivno kruna karijere.

Šampion je i Vins Hanter, Perasovićevo „suvo zlato“ na petici, i plej na reaktivni pogon Markos Najt koji je prije par mjeseci pristigao iz Samare, i najbolji strijelac ekipe Deril Mejkon koji je bez obzira na svoj CV i pedigre košarkaškog „soliste“ umio kad je trebalo da se skloni u stranu i prepusti lidersku rolu Dimitrijeviću. Tu su i enfant terrible Džejlen Rejnolds koji je dobre poteze na parketu ranije često znao da „poništi“ nestašlucima i nedisciplinom, i najbolji skakač ekipe Labejri, i ruski reprezentativci Iljnjickij i Kulagin…

Titulu potpisuje Velimir Perasović, nekada velemajstor na parketu, a već duži niz godina etablirani trener koji je u velikom stilu krunisao dvogodišnji angažman s ruskim klubom. Prošle sezone „zeleni“ su stigli do bronze, a Perasović ostao na klupi, mada mu je ugovor 1+1 pružao opciju odlaska. Ovim trijumfom je zaokružio ciklus, a možda dođe i do nastavka saradnje.

„Trenutno ništa ne znam. Vidjećemo kad istekne ugovor. Ako bude postojala mogućnost da ostanem u Kazanju, zašto da ne? Otvoren sam za takvu ponudu“, rekao je Perasović poslije preksinoćnjeg trijumfa.

Na klupi UNIKS-a ranije su sjedila mnoga zvučna trenerska imena poput Trinkijerija, Priftisa, Pašutina, Pedulakisa, pokojnog Ace Petrovića, ali za sve njih titula prvaka države ostala je samo san.

Čovjek koji je vjerovao u Perasovića se zove Jevgenij Bogačov. Zagazio je u devetu deceniju života, a na čelu kluba se neprekidno nalazi od 1998. Bez pretjerivanja, alfa i omega UNIKS-a. Ovaj doktor ekonomije, bivši bankar i poslanik u republičkom parlamentu je dugi niz godina gradio šampionski UNIKS, i premda je klub osvajao trofeje i igrao značajnu ulogu i na evropskoj sceni, titula državnog prvaka mu je stalno izmicala.

“Osjećam ogromno zadovoljstvo. Ranijih godina namjerno ‘nisam htio’ titulu. Imali smo srebro VTB lige, osvojili Evročelendž FIBA, Evrokup, Sjevernoevropsku ligu – sve te trofeje smo sakupili, ali s ovim sam odugovlačio do jubileja!” našalio se Bogačov preksinoć na račun svoje 25-godišnjice na čelu uprave “zelenih”.

Velimir Perasović u zagrljaju Jevgenija Bogačova

Par riječi i o vicešampionu. Izrazito mlada ekipa Aleksandra Sekulića je počela sezonu sa četiri poraza u šest utakmica, a na kraju stigla do finala. Poletni “lokosi” su najprijatnije iznenađenje prvenstva, a UNIKS može da im zahvali što su mu s puta uklonili najtežu prepreku, CSKA. “Ranjeni lav” iz Moskve je žarko želio da vrati izgubljenu titulu, međutim, Sekuliućevi puleni su u polufinalnoj seriji za pamćenje priredili pravi spektakl, dotukavši ruskog diva u produžetku sedme utakmice!

Vicešampioni: Lokomotiva Kubanj

Hrabrom igrom na premijeri finala su šokirali UNIKS na njegovom parketu, a u drugoj utakmici neobjašnjivo ispustili 10 poena viška u posljednjih pet minuta. U trećem meču serije u Krasnodaru su u infarkt završnici imali šut za pobjedu, ali je trojka Barforda završila na obruču. Utakmica broj 4 pamtiće se dugo – mada su početkom treće četvrtine zaostajali 21 poen, “lokosi” su potjeru krunisali nevjerovatnom trojkom Akun-Persela za produžetak i poklekli tek u dodatnih pet minuta. U Kazanj su se vratili mentalno potrošeni, ali i dalje spremni za borbu. Prekjučerašnje izdanje ne baca ni najmanju sjenku na njihov podvig – osim prolaska u finale ovu sezonu će pamtiti i po definitivnoj afirmaciji mladih igrača koji su iznijeli ogroman teret. Vedišćev, Martjuk, Šćerbenjov, Jemčenko, Kvitkovskih, Jelatoncev su prezimena kojima pripada budućnost ruske košarke. Kad “zbornaja” izađe iz trenutne izolacije, ovi momci bi mogli da budu okosnica državnog tima.

VTB liga, plejof, finalna serija:
№ 1 UNIKS – Lokomotiva Kubanj 76-88   
№ 2 UNIKS – Lokomotiva Kubanj 79-76   
№ 3 Lokomotiva Kubanj – UNIKS 81-82
№ 4 Lokomotiva Kubanj – UNIKS 88-90 (produžetak)
№ 5 UNIKS – Lokomotiva Kubanj 98-89.

Photo: VTB