Zapad: Da li je Denver nova NBA dinastija?
- April 21, 2024
- 0 comments
- Predrag Corić
- Posted in NBA
I dok je rasplet u Istočnoj konferenciji na kraju doneo sasvim očekivan plasman, na Zapadu smo ovaj put prisustvovali izuzetno neizvesnoj borbi do samog kraja za gotovo sve plej-of pozicije.
Tako se borba za sam vrh, tokom većeg dela sezone, vodila izmedju Tandera, „Vukova“ i Nagetsa. Na kraju, poziciju br. 1 (da ne kažem u samom „foto-finišu“) obezbedili su Oklahoma Siti Tanderi, i ujedno prednost domaćeg terena sve do mogućeg velikog finala. Zaista veliki uspeh za jedan od najmladjih timova lige jer, bez obzira na činjenicu da ih jesmo očekivali kao sigurne učesnike doigravanja, pol pozicija je mesto na kome ih je malo ko video na početku sezone.
Drugoplasirani Denver je sasvim opravdao projektovanu predsezonsku rolu favorita za najviši plasman: 57 sezonskih pobeda (izjednačen rekord franšize) su još jedna potvrda da Nagetsi jesu i ovaj put spremni napasti sam vrh.
Minesota je, kao i Tanderi, iznenadila visokim trećim mestom: kombo Gober/Tauns (bar što se tiče sezonskih utakmica) izgleda sve bolje na parketu dok se Entoni Edvards etablirao medju 15-ak najboljih igrača lige.
Klipersi su četvrti. Izvrstan završni skor. To što su i ovaj put mogli biti i prvi, da nije bilo povreda, je priča koja prati eru Kavaj/Džordž u L.A.
Luka i Dalas. Recimo ovako: da je sezona potrajala još 10-15 utakmica, Maveriksi bi, kako igraju poslednjih mesec-dva, završili kao lideri konferencije, dok bi Luka sigurno bio novi MVP.
Luka Dončić
Kako su, pak, prve dve trećine sezone pružali promenljive partije, na kraju je sve to bilo dovoljno ipak samo za poziciju br. 5. i Lukino verovatno tek treće mesto u izboru za najkorisnijeg igrača šampionata.
Finiks Sansi su pobedom u poslednjem kolu protiv Minesote uradili dve važne stvari. Prvo su iskoristili poraz Pelikana od Lejkersa i tako sebi obezbedili direktan plasman u plej-of plasmanom na šestu poziciju. A, kako je bilo evidentno da će Minesota završiti kao treća, ujedno su tako i „izabrali“ svog prvog protivnika, usput ubedljivo ih pobedivši na njihovom terenu. Očekuje nas svakako izvrsna serija ova dva tima.
Plej-in Zapada obeležila je eliminacija Golden Stejta. Ubedljivim porazom od Kingsa su tako već u aprilu (treći put u poslednjih pet godina) završili sezonu i stiče se utisak da smo ono najbolje od ove generacije „Ratnika“ već videli. Lejkersi su tesnom pobedom nad Pelikanima obezbedili sedmu poziciju i ponovni duel sa Denver Nagetsima, dok su u majstorici za osmu poziciju Pelikani lakše nego što se očekivalo pobedili Kingse i tako stigli do duela sa Tanderima.
Ovaj put su „ispod crte“ se našli: Hjuston, Juta, Memfis, San Antonio i Portland.
Blejzersi i Sparsi jesu bili „projektovani“ za fenjeraše Zapada, donekle i neubedljiva Juta.
I dok je Skut Henderson odigrao pristojnu ruki sezonu, Vembanjama je oduševio košarkaški svet neverovatnim partijama. Ovaj put (bar nakon odigrane ruki sezone) se ispostavilo da su ogromna očekivanja bila sasvim opravdana: radi se o vanserijskom talentu koji će, ako ga povrede zaobidju, gotovo sigurno obeležiti narednu NBA deceniju.
Grizliji su ostavili iza sebe sezonu koju će teško biti nadmašiti po pitanju loše sreće vezane za povrede igrača. Tako su poslednjih desetak utakmica bili primorani odigrati sa igračima koji su potpuna nepoznanica i za najbolje poznavaoce NBA karavana a podatak da su tokom sezone na parket izveli 59 (!) različitih prvih postava je rekord koji će teško biti oboren!
Na kraju, vredi istaći vrlo solidne igre Hjustona. Trener Udoka je od mladog i „divljeg“ tima uspeo, za svega nekoliko meseci, stvoriti ekipu koja energiju mladosti konačno koristi na pravi način, pa ih je na kraju svega nekoliko pobeda delilo od plasmana u plej-in. Ukratko: ako igračko jezgro i Udoka ostanu zajedno, gotovo sam siguran da ćemo ih već naredne sezone tražiti na pozicijama koje obezbedjuju postsezonu.
Tabela:
1. Oklahoma Siti Tander
2. Denver Nagets
3. Minesota Timbervulfs
4. L.A. Klipers
5. Dalas Maveriks
6. Finiks Sans
7. Nju Orlins Pelikans
8. L.A. Lejkers
9. Sakramento Kings
10. Golden Stejt Voriors
11. Hjuston Rokets
12. Juta Džez
13. Memfis Grizliji
14. San Antonio Spars
15. Portland Trejlblejzers
PLEJ- IN UTAKMICE:
Nju Orlins Pelikans– L.A. Lejkers 106: 110
Sakramento Kings- Golden Stejt Voriors 118:94
Nju Orlins Pelikans- Sakramento Kings 105-98
1. Oklahoma Siti Tander- Nju Orlins Pelikans
Nema nikakve sumnje da su Tanderi naprijatnije iznenadjenje ovogodišnjeg NBA šampionata. Kao jedan od najmladjih timova lige (24 godine prosek starosti igrača), uspeli su ne samo direktno se plasirati u doigravanje, već su to uradili kao najbolji tim zapadne konferencije, uz impresivan skor od 57-25.
Sasvim zasluženo, trener Mark Degnal će verovatno dobiti nagradu za trenera godine, dok će SGA (30 pts./ 5.5 sk./ 6.2 asist. proseka) završiti kao drugoplasirani u izboru za ovogodišnjeg sezonskog MVP-a.
Činjenica je da su još prethodne sezone pokazali da poseduju izuzetan potencijal te da će svakako biti u gornjim delovima tabele, ali ih gotovo niko nije mogao videti u aprilu na vrhu moćnog Zapada. Ok, možda bi mogli konstatovati i da su imali dosta sreće sa povredama: SGA je odigrao 75 utakmica, Gidi 80, Dort 81, Džejlen Vilijams 71 a ruki Čet Holmgren svih 82.
Starteri su, dakle, bili stalno na raspolaganju Degnalu a, ako imamo u vidu da je upravo konstantnost igranja jedan od glavnih elemenata u razvoju mladih igrača, onda nije ni čudno da, pored posedovanja evidentnog kvaliteta, jedan takav tim udje u serije pobeda i tako izgradi neophodno samopuzdanje.
Šej Gildžes-Aleksander (Oklahoma)
Sve se to ovaj put desilo u Oklahomi pa smo tako bili svedoci jedne uspešne sportske priče. I ne samo to. Pored „čistog“ zdarvstevnog kartona, Tanderi su nam konstantno prezentirali vrhunske partije, u kojima su delovali kao savršen stroj koji radi bez greške i gde svaki deo odradjuje perfektno svoj deo posla. Tako je SGA lider a Vilijams njegov savršeni „sidekick“, Gidi univerzalac, Dort „čovek za prljave poslove“ a ruki Holmgren spona koja je nedostajala prošle godine pod košem. Sve ovo je trener Degnal izvrsno povezao pa igra Tandera jednostavno deluje logično i „pitko“. Vrlo retki su „bagovi“ pri radu ali ih on pametno i brzo rešava inovativnim i raznolikim rotacijama igrača.
Imamo li sve ovo u vidu, onda ovaj enormni uspeh male franšize iz Oklahome, na neki način, predstavlja tek sledeći korak u procesu stvaranja jednog moćnog tima u budućnosti. Problem koji ima konkurencija danas je, izgleda, samo u tome što su Tanderi već sada tu, pa će biti izuzetno zanimljivo videti koliko SGA i društvo mogu odmah napraviti u postsezoni.
Prvi protivnik biće im Pelikani. Ekipa koja je uspela nekako prebroditi plej-in utakmice i stići do osme pozicije. Tim su koji, iz nekog razloga, nikako ne uspeva dokazati postojanje evidentnog potencijala. Zajon, kao i uvek, je prva tema. Ostavio je iza sebe konačno sezonu u kojoj je bio većinu vremena na parketu (70 utakmica) i ostvario pristojnih 23/6/5 proseka. Medjutim, na plej-in meču sa Lejkersima, koji je igrao maestralno (40/11/5), pred sam kraj utakmice, doživeo je ponovo povredu butnog mišića i tako verovatno završio sezonu. Zaista velika šteta, jer je upravo on mogao biti ona prevaga za Nju Orlins u predstojećem duelu sa Tanderima. Kako će ionako imati prednost pod košem, uz Zajona, Pelikani bi možda bili i blagi favoriti protiv mladih Tandera.
Zajon Vilijamson
Bez njega, teško da će roviti Ingram i promenljive forme Mekolum moći parirati SGA-u i Vilijamsu. Istina, tu je i sjajni trojkaš Troj Marfi, ali Tanderi imaju Ajzeju Džoa. Možda Alverado učini nešto sa svojom brzinom i energijom dok se ionako očekuje da će Valinčunas i Leri Nens Jr. dominirati pod koševima. Možda. S druge strane, Holmgren je pokazao da već sada igra vrlo zrelo kao i da se ne boji duela sa iskusnijim i snažnijim centrima, ali je činjenica da je upravo nedostatak kvalitetne podrške sa klupe pod obručima najslabija karika tima iz Oklahome. To što, tokom februara i završetka razmene igrača za ovu godinu, se u Oklahomi nisu odlučili upravo pojačati na centarskim pozicijima (Muskala, Kenrič Vilijams i Bijombo su tu, ali to svakako nije dovoljno) ostaće možda velika greška u proceni. Jer, kao što rekosmo, Tanderi su već sada tu i verovatno su od legitimnog napada na prsten udaljeni za svega jednog ili dva kvalitetna igrača. Bilo kako bilo, GM Sem Presti i vodjstvo Tandera očigledno imaju poverenja u ovakav roster pa je, stiče se utisak, odlučeno da im se pruži prilika da oni iznesu sezonu do samog kraja. Ili, kako nedavno reče Presti: „Pustite nas da prvo zavrsimo sa doručkom“, aludirajući na sugestije kako bi trebalo poraditi na dovodjenju nekih pojačanja i ubrzati proces stvaranja tima. Koliko je to bilo ispravno, znaćemo odmah nakon prve serije.
(prognoza: 4-2 Oklahoma Siti Tander)
2. Denver Nagets- Los Andjeles Lejkers
Hajde odmah na početku da ustvrdimo jednu stvar i složimo se sa ogromnom većinom stručne javnosti: Nagetsi su izraziti favoriti pa brza pobeda, u najviše pet odigranih mečeva ove serije, ne bi trebala dolaziti u pitanje.
S druge strane, pobeda u šest utakmica ili čak tek nakon majstorice, značila bi da će „back to back“ titula biti jako teško ostvariva. Sam poraz bi, opet, otvorio mnoga pitanja vezana za kvalitet ovogodišnjeg rostera, i verovatno bi se tada pokrenula priča i o tome ko je odgovoran za neočekivano prerano ispadanje, a to bi opet otvorilo raspravu o mogućim trejdovima pojedinih vodećih igrača, trenerovom radu, itd..
Sve ovo trebalo bi biti izbegnuto, rekosmo već, prostim i brzim okončanjem otvarajuće serije doigravanja protiv LBJ-a i društva. Nagetsi imaju na svojoj strani kvalitet, mladost, dvogodišnju nepobedivost u medjusobnim duelima, aktuelni su šampioni i najbolji tim cele lige. Šta onda može krenuti u negativnom smeru za njih?
Na prvom mestu, sve već nabrojano. Naime, ovaj put se nalaze u ulozi ultimativnog favorita, što je sasvim novi narativ i potpuno drugačiji psihološki momenat za franšizu iz Kolorada. Setimo se, prošlogodišnja šampionska kampanja Nagetsa celo vreme je nosila u sebi konotaciju malog provincijskog tima koji je stalno u ulozi autsajdera, i bez ikakvog respekta u velikim medijima. Trener Meloun je na izvrstan način iskoristio činjenicu da, zaista, niko nije nešto posebno verovao u to da zaista mogu otići do samog kraja (lično, u prošlogodišnjoj najavi postsezone, takodje nisam video Nagetse na kraju sa prstenom), i na taj način motivisao svoju ekipu da pruži maksimum.
Smatram da ovoga puta tako nešto više neće biti moguće. Naime, Nikola Jokić će osvojiti svoju treću MVP titulu (svega osmorica igrača u istoriji NBA ostvarili su ovaj podvig) i trenutno je, po mišljenju ogromne većine stručnih krugova, najbolji igrač na planeti.
Nagetse, takodje, gotovo svi vide kao najveće favorite za osvajanje nove titule, a pitanje prolaska u drugi krug uopšte nije na dnevnom redu. Kao i to da su, bez obzira na moćne Seltikse, još uvek najbolji tim lige i biće to, suštinski, sve do trenutka dok ih neko ne skine sa trona. Zbog svega ovoga, najveći protivnici im neće biti Lejkersi, već oni sebi samima. Drugim rečima, hoće li prevashodno Meloun, Jokić i Marej uspeti da pronađu pravu meru izmedju samopuzdanja i zdrave arogancije, kao i to na koji način će reagovati na pritisak ovosezonskih favorita? Jer, jedno od nepisanih pravila, u bilo kom sportu, je ono da se najteže ipak dobijaju već unapred dobijene utakmice. Kako se ovde, opet, radi o neophodnosti da se dobiju njih četiri (i, ako je ikako moguće, što pre), taj zadatak postaje mnogo teži nego što možda zaista i izgleda. Zbog svega ovoga, rekoh već, smatram da će nam rezultat (ishod bi trebao da se podrazumeva, zar ne ?) serije protiv Lejkersa dati dosta odgovora na pitanje mogu li Nagetsi još jednom do samog vrha?
Par reči o samoj seriji. Lejkersi svoju šansu, ako je uopšte i ima, mogu tražiti eventualno na psihološkom planu: nemaju šta izgubiti, potpuni su autsajderi a svaka pobeda bi im izuzetno značila za moguće produžavanje ove serije.
Pogotovu ako bi uspeli dobiti jedan od prva dva meča u Denveru. Nakon osam uzastopnih poraza, uspeju li na taj način „ukrasti“ prednost domaćeg terena i prekinuti negativnu seriju, stvorio bi se neverovatan pritisak na ekipu Majkla Melouna. Kako bi šampioni tada reagovali je potpuna nepoznanica i teritorija na kojoj se još uvek nisu nalazili, pa bi to zaista i bio prvi i pravi test ove generacije: da li su oni „igrali samo jedno leto“ ili se ova generacija Denver Nagetsa nalazi na početku stvaranja nove šampionske NBA dinastije.
U tom kontekstu, ako bi zbog nečega navijači Nagetsa eventualno mogli donekle biti i zabrinuti, je činjenica da su ove godine izgubili nekoliko sezonskih utakmica upravo zbog nesnalaženja u završnicama mečeva, nešto po čemu su bili najbolji u ligi prošle godine. Zato je indikativan poraz od Sparsa u samom finišu sezone: celu utakmicu su ubedljivo vodili, da bi onda sam kraj odigrali početnički, dozvolivši Vembiju i društvu da se vrate u meč i na kraju ukradu pobedu. Tako nešto prošle godine jednostavno nije bilo moguće, pa se postavlja pitanje da li je samo reč o pomanjakanju motivacije i želje ili je nešto mnogo ozbiljnije u pitanju?
Odgovore na sve ovo ćemo svakako dobiti vrlo brzo i verovatno još tokom uvodne serije ovogodišnjeg plej-ofa.
(4-1 Denver)
3. Minesota Timbervulfs-Finiks Sans
Ovo je svakako jedna od najzanimljivijih serija prvog kruga. Očekuje nas obračun sjajnog napada i najbolje odbrane u ligi, što nam opet obećava u najavi svojevsrtan spektakl na svim nivoima. Recimo: šuterski okršaj Buker/Edvards, ofanziva KD-a protiv odbrane Mekdenijelsa, verovatno ponovo nabolji defanzivac lige Gober protiv Nurkića, ko će zaustaviti probudjenog Bila i najboljeg ovogodišnjeg šutera za tri poena Grejsona Alena, ko u Finiksu će biti odgovoran za Taunsa i verovatno najboljeg šestog igrača ove godine Naza Rida, ili kako prevideti da Sansi nemaju Konlija za organizatora igre? Puno otvorenih pitanja koja nam svakako obećavaju zanimljivu seriju.
U svojevrsnoj uvertiri Sansi su u završnom meču sezone ubedljivo savladali Minesotu na njihovom terenu, izbegli plej-in mečeve i tako režirali upravo ovaj duel. Ako bi se, bar na trenutak, bavili spekulacijama, mogli bismo možda zaključiti da su „Vukovi“ svesno izgubili i tako prepustili Nagetsima poziciju broj dva i budući duel sa Lejkersima. Drugim rečima, možda Edvards i društvo takodje nemaju ništa protiv ovog duela, i da će na startu plej-ofa radije igrati sa Finiksom nego sa do tada šestoplasiranim Pelikanima. Za sve one, pak, koji su imali priliku gledati utakmicu, i više je nego jasno bilo da su i jedan i drugi tim igrali punom snagom, kao i da su u Minesoti bili svesni da im pobeda donosi neophodnu prednost domaćeg terena u mogućem duelu sa Nagtesima u drugom krugu doigravanja.
Entoni Edvards
Vratimo se, zato, budućim mečevima ove serije. Krenimo od Sansa. Ekipa sastavljena da bi pobedila odmah, bez ikakvog razvoja mladih igrača, ulaganja u budućnost ili čekanja prave prilike na draftu, novi vlasnik Mat Išbija je prošle godine krenuo sa puno entuzijazma u izgradnju takvog tima koji može odmah napasti titulu. Ni prvi ni poslednji u nizu, rekli bismo. Tako su letos, nakon neuspeha iz prethodne sezone, odlučili ostati na istom kursu i doveli Bredlija Bila, Jusufa Nurkića i Grejsona Alena.Uz KD-a i Bukera, Finiks je tako formirao izvrsnu startnu petorku, sposobnu u teoriji napuniti koš bilo kome i bilo kada. Bar je to bila ideja koja u osnovi bi možda imala itekako smisla pre neku godinu, dok su KD i Bil bilo nešto mladji.
Jusuf Nurkić
Danas, 2024, to je samo povremeno bio slučaj: Bil je propustio zbog povreda 20+ utakmica, Buker je odigrao poprilično promenljivu sezonu, dok je KD, bez obzira na izvrsnih prosečnih 27/6/6, ipak evidentno sporiji i ne više tako sigurnog šuta. Dodajmo i to da su u svim ovim tumbanjima rostera na kraju ostali sa gotovo nikakvim značajnijim kvalitetom koji bi dolazio sa klupe. Vremešni Erik Gordon i Rojs O’Nil su možda jedini vredni pomena, ako u bitne plej-of rotacijske igrače ne računamo Bola Bola ili Džoša Okogija. Još bolje: gotovo da narednih nekoliko godina nemaju niti jedan kvalitetniji pik na draftu kao i to da su duboko u teritoriji plaćanja „poreza na luksuz“, pa je svima jasno da je ova i možda sledeća godina vremenski period u kome bi Finiks trebao (da ne kažem, morao) otići do samog kraja.
Ovaj put su tek u završnici sezone sa, serijom od 7-3, uspeli nekako izbeći plej-in i odigrati konačno dužu seriju kvalitetnih utakmica. Ono što ipak ne možemo zaboraviti su velike oscilacije tima tokom cele sezone, koji se kretao od vrsnih utakmica, gde su izgledali kao legitimni kandidati za titulu, pa sve do mizernih mečeva gde bi bili bukvalno poniženi na parketu.
Šta nam to govori pred predstojeći duel sa Minesotom? Finiks Sansi jesu sposobni ozbiljno zapretiti i u to nema nikakve sumnje. Takodje, vrlo lako im se može desiti da ova serija ode u drugom pravcu i traje vrlo kratko za njih. Jednostavno, teško je za poverovali da će upravo sada „kliknuti“ na pravi način i krenuti u seriju koja bih odvela duboko u postsezonu. Lično, teško mogu poverovati u takav scenario.
Minesota. Trener Kris Finč verovatno neće dobiti nagradu za trenera godine (favorit je Mark Degnal iz Tandera) ali zaslužuje svakako sve pohvale za uspešno obavljenju „nemoguću misiju“ formiranja smislene igre koja podrazumeva Gobera i KAT-a kao startere.
Nekoliko puta sam lično (kao i na početku ovog teksta, izmedju ostalog) izneo ličnu sumnju da je moguće uklopiti ih u dobitnu kombinaciju. Preostalo je još (svima nama koji još uvek pomalo sumnjamo) da nas uvere u suprotno kada je to najvažnije, dakle u doigravanju, da bi priznali „poraz“. Sezona iza nas , rekosmo već, Minesoti je donela najbolji plasman još od sezone 2003/04 kada su Garnet, Kasel i Sprivel nosili dres „Vukova“ i igrali finale konferencije. Preostaje im još da ovaj put konačno preskoče i prvi krug doigravanja, pa bi već tada trebalo ustvrditi da su iza sebe ostavili uspešnu sezonu. Takodje, ni to se nije desilo punih 20 godina!
Šanse da se to konačno i desi ovaj put jesu zaista velike.
Jednostavno, bez obzira na (ipak, još uvek samo) potencijalni ofanzivni kvalitet Sansa, Minesota ove godine ima najbolju odbranu u ligi a to nosi posebnu težinu kada se dodje do plej-ofa. Takodje, ne treba zaboraviti da imaju masivnu prednost u visini igrača u odnosu na Sanse, što opet znači da treba očekivati značajnu prednost pod koševima uz potencijalno dosta ofanzivnih skokova. Edvards i KAT svakako bi trebali parirati ofanzivno Bukeru i KD-u, a evidentnu prednost bi Minesota trebala imati i na bekovskim pozicijama. Naime, Majk Konli, Aleksandar-Voker, Monte Moris i Džordan Meklaflin predstavljaju seriju igrača kojoj jednostavno Sansi nemaju koga suprostaviti, pa su, uz već pomenutu prednost pod koševima, to prevashodni razlozi zašto smatram da bi Minesota Timbervulfs trebali ovu seriju relativno lako rešiti u svoju korist. Jedino što je još ostalo je da nas, poslednji put, trener Finč uveri da je zaista pronašao pravu formulu za Gobera i KAT-a i tako ipak on zaslužio nagradu za trenera godine. Ajde da mu poverujemo.
(4-2 Minesota)
4. L.A. Klipers- Dalas Maveriks
Novi duel ove dve franšize u prvom krugu obećava nam još jedan epski okršaj Luke i Kavaja, i biće to ujedno treće sučeljavanje ovih timova u poslednje četiri godine. Prva dva puta slavili su Klipersi, i oba puta smo mogli uživati u vrhunskim partijama prevashodno pomenutog dvojca i neizvesnih serija od šest i sedam mečeva.
Da će ovaj put biti, u najmanju ruku, isto tako zanimiljivo, obećava nam prosta činjenica da su Meveriksi (ali takodje i Klipersi) itekako bolji nego pre neku godinu. U prevodu, Luka više nije „sam kod kuće“ a uspešni polusezonski trejdovi za Denijela Geforda i Pi Džeja Vošingtona su učinili Dalas jednom od najboljih odbrambenih ekipa (!) drugog dela sezone. Potpuno i sasvim neverovatno. Geford savršeno koristi Lukine „poklone“ pod košem, i uz spektakulrana zakucavanja i serije blokova čini pravo osveženje za poslovično anemičnu igru Dalasa pod košem godinama unazad. Vošington, opet, je klasični univerzalac spreman da preuzme teške zadatke u odbrani, ali i vrlo dobar šuter za tri poena, dakle još jedna karika koja je nedsotajala u igri Maveriksa.
A da li je uopšte potrebno pominjati kakvu ofanzivu su sposobni kreirati Luka i Kajri? Ultimativni ubitačni napadački bekovski (da, Luka to ipak jeste, bez obzira na poslovično sumnjičave čistunce pozicione igre) duo deluje poslednjih meseci nezaustavljivo i izuzetno moćno. Izgleda da su konačno pronašli svoje uloge u kojima obojica uživaju, pa je sve manje „praznog hoda“ u igri Dalasa. Na početku projektovana formula gde Kajri završava a Luka vodi meč sada prati prirodan sled dogadjaja zavisno od situacije a to nam opet jasno govori da jedan drugog sve bolje „čitaju“ na parketu. Svakako loše vesti za konkurenciju, ne samo za Kliperse. Takodje, ne manje bitno. Irving je ostavio sezonu iza sebe bez ijednog vankošarkaškog skandala i odigrao 58 utakmica (najviše još od 2018. godine !), što je svakako jedno od prijatnijih ovosezonskih iznenadjenja.
Dončić i Kajri Irving
Uz izvrsne sporedne role rukija Lajvlija, Egzuma, Derika Džonsa, Grina i Maksija Klibera, stižemo do devet rotacijskih igrača koji su na raspolaganju treneru Kidu, što je i više nego respektabilno ali ujedno i neophodno, bar za ovaj prvi duel sa Klipersima.
Jer, s druge strane ih čeka jedan od najiskusnijih timova lige predvodjen četvoricom (!) budućih članova Kuće slavnih: Kavaj, Džordž, Ras i Harden. Tu je i trener Tajron Lu, jedno od najcenjenijih trenerskih imena u celoj ligi. Kako zaobići Norma Pauela, šampiona sa Reptorsima i jednog od najboljih „šestih“ igrača u NBA. Ivica Zubac, Danijel Tajs i Mejzon Plamli predstavljaju vrlo kvalitenu centarsku liniju, Terens Men, Amir Kafi i Bons Hajlend kao rotacijski igrači zatvaraju raznovrstan roster Klipersa svakako sposoban da ode do samog kraja. Sve ovo naravno važi već godinama za manju franšizu iz L.A-a., pa se uvek sve završavalo sa konstatacijom: bar je tako na papiru.
Kavaj Lenard je, naime, ponovo povredjen, a kada (i u kakvom stanju) će se vratiti na parket je izgleda potpuna nepoznanica i za (bar po njegovim rečima) samog trenera Lua, a možemo samo zamisliti tek kako li je unezverenim kladioničarskim kućama…. Elem, Kavaj je ove sezone odigrao 68 utakmica, što mu je lični rekord još od sezone 2016-17 (!) i San Antonio Spars perioda. Takodje, pružao je izvrsne partije pa su Klipersi od decembra do ol-star pauze napravili seriju od 25-5 i zaseli na čelo Zapada. Ono što je najzanimljivije je činjenica da su ove godine gotovo svi vodeći igrači odigrali većinu sezone: Džordž 74, Harden 72, Zubac 68…
Upravo i zato su ih gotovo svi tada videli kao glavne konkurente Nagetsima za osvajanje konferencije, i zaista su Klipersi tokom tog perioda izgledali moćno: Harden se savršeno uklopio u ulogu organizatora igre, pik-and rol sa Zubucem je izvrsno funkcionisao, Vestbrukova energija kao i siguran šut Norma Pauela su donosili sigurnost rezervistima, pa je trener Lu konačno imao priliku zaista videti pravi potencijal svog tima. Medjutim, posle pauze u šampionatu, dolazi do neobjašnjivog pada u igrama: naime, sve do početka aprila i povrede Lenarda, sasvim prosečan skor od 11-10 ih je udaljio od vrhova tabele, pa čak i ugrozio direktan plasaman u postsezonu, da bi ipak završnom serijom od 7-3 obezbedili četvrtu poziciju i prednost domaćeg terena u prvom krugu. Šta nam sve ovo govori? Izuzetan su tim koji jeste sposoban duži period igrati vrhunsku košarku, ali ujedno i podložan oscilacijama i vrlo opterećen čestim povredama vodećih igrača. Ili, može i ovako: kako već imaju i previše negativnih sećanja na propuštene prilike zbog izostanka igrača, svesno su „smanjili gas“ u drugom delu sezone i čekaju doigravanje. Drugim rečima, više od dva meseca smo bili najbolji tim lige pa je sada bitnije sačuvati se od nepotrebnih povreda i tako ugroziti mogući napad na prsten. Koliko sve to ima smisla saznaćemo vrlo brzo: Kavaj na parketu protiv Dalasa od prve utakmice značiće da povreda nije ozbiljnije prirode, i da je predostrožnost razlog pauze, njegov izostanak opet da „Klipove“ ponovo nećemo imati priliku videti u punoj snazi kada je to najpotrebnije. Još jedna vrlo bitna stvar: ovo je poslednja sezona za Kliperse koju igraju u „Kripto areni“. Na jesen im sledi selidba u njihovu dvoranu, a sam ulazak obeležen donošenjem i šampionskog prstena bio bi i više nego spektakularan. Da jesu itekako sposobni za tako nešto uverili smo se tokom ove sezone na vrlo reprezentativnom dvomesečnom uzorku.
U svakom slučaju, kako je bilo kakva realna najava, a pogotovu prognoza ovog duela, vrlo uslovljena prevashodno zdravstvenim kartonom prve zvezde tima Klipersa, ne preostaje nam ništa drugo nego da se bavimo pretpostavkama i nagadjanjima što opet znači da su sve opcije na stolu.
Dakle: Dalas u pet, Klipersi u pet, sedma utakmica odlučuje pobednika, „metla“ Meveriksa ili Klipersa… svako može da izabere svoju verziju ishoda i u ovom trenutku nimalo ne bi bio u krivu.
Lično, mišljenja sam da će Klipersi, ako Lenard bude sposoban pružiti vrhunske partije kao ove sezone, slaviti u šest mečeva. Bez njega, dajem blagu prednost Dalasu i prolaz dalje nakon sedam utakmica.
Photo: X