Početna DOMAĆA KOŠARKAZvezda kao terapija

Zvezda kao terapija

od Vladimir Stanković
44 pregleda

Branislav-Bane Zrnić je “zvezdaš”. Pa šta onda ? Oni kojima je crveno-bela boja pri srcu, ili u srcu, broje se na milione pa jedan više ili manje… Jeste, stoji pitanje, ali sledi i ono “ali” koje Baneta Zrnića izdvaja iz mase običnih sledbenika Crvene zvezde. Bane živi u Kikindi, što takođe nije razlog za priču jer “zvezdaša” ima od Subotice do Preševa, od Vršca do Zvornika, pa “i šire” što bi mudro rekli političari. Priča, bar meni, počinje da bude interesantna ako se zna da Bane stiže na svaku utakmicu košarkaša Crvene zvezde. Gleda sve, od Evrolige, ABA lige do domaćeg prvenstva.

Od Kikinde do Beograda ima nekih 130 km, puta dva jer se treba i vratiti kući, nije to nikakva prepreka, ali za Baneta je dolazak u “Pionir” ili “Arenu” više od navijačke strasti. Bane Zrnić je invalid, bolest mu je funkcionisanje ruku svela na minimum, ima problema i sa hodom jer su oštećana stopala i kolena, ali svoju muku podnosi hrabro, bez i najmanjeg kompleksa. Bar sam takav utisak stekao tokom susreta u njegovoj porodičnoj kući u Kikindi dok su nas njegovi roditelji, onako domaćinski, počastili tek pečenom lozom i još dali po flašu…

Do Baneta me je doveo Ivan Bekjarev, takođe veliki “zvezdaš”, jedan od Banetovih domaćina na mečevima Zvezde u Beogradu. Zrnić deluje otresito, energično, priča jasno, jezgrovito a na svaki pomen Crvene zvezde oči mu dobiju dodatni sjaj.

– Zvezdaš sam od kad znam za sebe, svi u porodici navijamo za Zvezdu i to je tradicija kojom se ponosimo – priča Bane.

Košarku intenzivno prati od početka 90-tih godina prošlog veka. Prvi idol bio mu je Nebojša Ilić, danas tim-menadžer Crvene zvezde, a posle njega svi koji su nosili crveno-beli dres. Danas najviše voli Stefana Jovića. Bane sedi u prvom redu do terena, tamo gde su VIP gosti i najveći prijatelji kluba.

– U Zvezdi me svi maksimalno uvažavaju, od predsednika Nebojše Ćovića preko trenera Dejana Radonjića do portparola Igora Vujčina. Radujem se svakom susretu sa njima, baš kao i svakoj utakmici Crvene zvezde. Za mene je najveći doživljaj kad sam uz teren, uz moje “crveno-bele”.

Dodaje da je od Nebojše Čovića naučo mnogo o radu u klubu. Naime, Bane je 12 godina bio sekretar rukometnog kluba iz Mokrina, sela nadomak Kikinde, poznatog po čuvenom kuvanom siru ali takođe i po svetskom prvenstvu u tucanju jaja. Klub se, igrom slučaja, zove Crvena zvezda…

– Iz našeg kluba, koji je 10 godina bio član Super B lige, trojica igrača su otišla u velike klubove, pa u inostranstvo: Nenad Malenčić, Dejan Babić i Nemanja Beloš – sa ponosom priča.

Baneta u Beograd, uglavnom, vozi najbolji drug Siniša Martinov, ali dešavalo se da i sam Bane sedne za volan:

– To činim retko, samo u slučaju krajnje potrebe, kad baš nema ko da me vozi. Nije problem vožnja, imam urednu dozvolu B kategorije, ali problem bi mogao da nastane u slučaju nekog defekta, ni gumu ne bih mogao sam da zamenim…

Priča ima i drugi deo, vezan za jednog… ”partizanovca”. I to ne bilo kog. Bane kaže da mu je Siniša Martinov najbolji drug a najbolji prijatelj mu je Mladen Krstajić, bivši as Partizana, reprezentativac.

– Upoznali smo se tako što sam hteo da prodam vikendicu u blizini Kikinde. Bio mi je potreban novac za jednu od 9 operacija koje sam imao. U Mokrinu je organizovana utakmica između dve Crvene zvezde, one iz Beograda i ove naše, ali prihod nije bio dovoljan. Nedostajalo mi je još 10.000 evra. Ne znam kako je Mladen čuo da prodajem vikendicu, ali došao je da je pogleda… Ja počnem da objašnjavam šta sve ima i kako to već ide kod neke kupoprodaje. On me prekine i doslovce kaže: “Izvini, ali ako misliš da ću ja da kupim tvoju vikendicu da bi ti išao na operaciju onda nisi normalan. A na operaciju ćeš ići”. Dao mi je, posle tog prvog viđenja, bez reći tih 10.000 evra i još me obilazio u bolnici a ja sam išao da ga posetim dok je igrao u Šalkeu. Eto kakav je čovek Mladen Krstajić… Ako je neko zapazio transparent na jednom večitom derbiju na Partizanovom stadionu, onaj na kome je pisalo “Jedan je Mladen Krstajić”, neka se zna da sam ga ja doneo. Ja, najveći “zvezdaš” na Partizanovom stadionu, među Partizanovim navijačima, u čast jednog velikog čoveka… A vikendica je još uvek moja.

Bane Zrnić radi u Republičkom fondu za socijalno osiguranje , vodi aktivan društveni život u kome posebno mesto zauzima – Crvena zvezda. Čini mi se da ne preterujem ako kažem da je Zvezda ovom hrabrom mladom čoveku mnogo više od kluba za koji se navija. Rekao bih da mu je Zvezda najbolja terapija, motor koji pokreće njegove aktivnosti i od koga zavisi ritam njegovog života. Sredom ili četvrtkom, pa često i za vikend, zna se – auto, pa pravac “Pionir” ili “Arena”, među svoje “zvezdaše” koji ga čekaju raširenih ruku.

 

Photo: Privatna arhiva

Možda će vas interesovati

1 komentar

Aleksandar September 13, 2016 - 02:45

Svaka cast za tekst, za ukazanu paznju ovom vrhunskom borcu! Odusevljavaju me ljudi koji sa problemom koji imaju hrabro i ponosno koracaju kroz zivot. Takvi ljudi su inspiracija!

Odgovori

Ostavite komentar