

Sasvim se slažem sa Acom Ostojićem: Zvezda je u tri poslednje utakmice u evidentnom padu forme. Štaviše, sklon sam verovanju da će se njena serija poraza produžiti na 5, možda i na 6, čime će staviti tačku na svoje učešće u Evroligi, ali umesto da kukamo, kritikujemo i tražimo razloge “pada forme u najbitnijem momentu sezone”, predlažem da pogledamo drugu stranu medalje.
Pre svega, Zvezda igra treću uzastopnu sezonu u Evroligi. U prvoj nije prošla dalje od grupne faze, onda se prošle sezone dovukla do Top 16, a ove godine je napravila i korak dalje, evo je među 8 najboljih evropskih klubova. Ako se trend podizanja lestivice nastavi mogli bismo naredne godine da očekujemo “crveno-bele” i na Fajnal fouru.
Kad se na kraju sezone budu sveli računi i objavi konačni poredak, Zvezda će – u najgorem slučaju – biti osma. A nekima će to biti malo… Kao da smo u mnogo čemu među prvima u Evropi, pa nam “samo” 8. mesto dođe kao razočaranje, ispod očekivanja, renomea i ko zna čega. Ovde se, kao retko gde, lako prima čuvena izreka “Budimo realni-tražimo nemoguće”. Tako (neki) i od Zvezde traže zaista nemoguće – da bude bolja od mnogih koji su, pre svega, finansijski, moćniji. I to višestruko.
Slažem se, nije prvi put da su naši klubovi išli srcem i talentom na bogatije i moćnije, ali da bi se stizalo do samog vrha treba imati Đorđevića i Danilovića koje je imao Partizan 1992, ili Kukoča i Rađu kao što ih je imala Jugoplastika 1989. i 1990. Objektivno, Zvezda u svojim redovima nema igrače tog formata. Ima dobar tim, čak i više od toga, ima reprezentativce, stalne i potencijalne, ali nema domaću ekstra-zvezdu, lidera u čije će ruke lopta za odlučujući šut. Njeni ponajbolji igrači su stranci, što samo po sebi nije ništa loše, ali bilo bi lepo da “crveno-beli” imaju danas bar jednog Igora Rakočevića iz najboljih dana.
Dakle, Zvezda će biti najmanje 8. a ako pogledamo tabelu sa budžetima klubova videće se raskorak između “sportske” i “finansijske” pozicije. Uz pomoć prijatelja širom Evrope dođoh, nadam se bar do približnih budžeta 24 tima koja su ove godine počela Evroligu. Cifre sigurno nisu sasvim tačne jer je u nekim slučajevima nemoguće doći do preciznih podataka, ali odstupanja takođe ne mogu biti baš drastična. Po osnovu budžeta, Zvezda je među 4 poslednja tima, a po plasmanu medju prvih 8! Rezultat pred kojim treba skinuti kapu, a ne tražiti dlaku u jajetu i zakerati da li je moglo bolje…
Himki plaća Alekseja Šveda 3,2 miliona dolara po sezoni, a klub nije prošao u plejof. Rudi Fernandez (2,5) i Serhio Rodrigez (2,0) zarađuju godišnje (skoro) koliki je Zvezdin ukupni budžet. Miloš Teodosić (2,5) i Nando de Kolo (2,2) olakšavaju kasu CSKA za sličnu sumu… Od Zvezde veće budžete imaju i neki klubovi koji su igrali Evrokup: Valensija 14 miliona evra, Uniks 8,6, Zenit i Nižnji Novgorod po 7,3… Ili, šta da kaže Makabi koji nije stigao ni do Top 16, isto kao i Olimpija Milano?
Budžet je važan, ali ne “igra” uvek, odnosno ne garantuje uspeh. Navedeni primeri to potvrđuju, baš kao i kontra-primer Zvezde koja je sa, za Evropu skromnim sredstvima, postigla zapažen rezultat zahvaljujući svojim igračima, stručnom štabu i upravi kluba.
Ukupan budžet ovosezonskih evroligaša je oko 350 miliona evra, u proseku oko 14,5 miliona. Dakle, 3 puta više od onoga čime je raspolagala Zvezda, svojevrsna “pepeljuga”među evropskom košarkaškim bogatašima. Nije teško zamisliti šta bi Zvezda sve mogla da uradi sa petnaestak miliona evra budžeta. Od 8 četvrtfinalista 4 su u vrhu liste po budžetu, tri kluba su iz sredine, a samo je Crvena zvezda sa dna liste. Zato, umesto parole “Budimo realni-tražimo nemoguće”, bolje bi bilo da je vratimo u izvorni oblik – “Budimo realni-tražimo moguće”.
Budžeti evroligaša u sezoni 2015/16 (približno)
Photo: Euroleague