Nedavno je Koš magazin, u jednom od svojih tekstova, podsetio na 40 godina od titule prvaka Evrope koju su košarkašice Crvene zvezde osvojile 1979. u La Korunji. Ovo podsećanje bilo je namenjeno pre svega mlađim naraštajima, onima koji se tada nisu još ni rodili, kao i današnjim košarkašicama Zvezde, da budu svesne značaja i tradicije dresa koji nose.
Po mnogima, najuspešniji sportski kolektiv bivše Jugoslavije i danas nastavlja sa osvajanjem trofeja i pokazuje da je i dalje neprikosnoven, bar na teritoriji Srbije. Pre nekoliko dana osvojena je titula šampiona Srbije, 31. po redu. U mladom, veoma perspektivnom timu Zvezde sve devojke su sjajne. Takve su bile tokom čitave sezone, takve su bile i tokom finalne serije sa novosadskim timom 021. Ipak, mi smo se ovog puta odlučili da napravimo uporedni razgovor sa dve, po statistikama, najbolje igračice, Snežanom Bogićević, najboljim strelcem, i Minom Đorđević, MVP finalne serije.
SNEŽANA: Posle osvajanja Kupa bilo je nekakao lakše svima nama da se spremimo za završnicu šampionata, imale smo i više vremena za to. Mislim da smo se dobro pripremile za finalnu seriju, mada prve dve utakmice i nismo odigrale kako znamo. Povele smo sa 2:0 u pobedma i treća utakmica je išla nekako sama od sebe. Na poluvremenu je već bilo 25 razlke za nas pa je prvo, kratko slavlje, bilo već tada u svlačionici. Sve devojke su dobile šansu da zaigraju i na najlepši način smo završile ovu sezonu. Čestitam i protivnicama na ulasku u finale. Vodile su veliku bitku sa ekipom Radivoj Korać, igralo se na jednu loptu, možda je sreća bila malo više na njihovoj strani ali svakako su zasluženo bile u finalu.
MINA: Iskreno, mnogo smo bile skoncentrisane na polufinale, a za finalnu seriju smo mislile da ko god dođe, znaćemo kako s njima. Korak po korak išle smo ka svom cilju koji smo zacrtele pre početka sezone. Kup, finalni turnir ABA lige i prvenstvo. Kao što je Sneža rekla, prve dve smo se malo mučile, ali u trećoj je sve došlo na svoje. Pitate me za priznanje MVP? Igrala sam onako kako sam i želela, imala sam double-double učinak, ali to je sve išlo spontano. Ja sam zaista želela da osvojimo tu titulu i da dam svoj maksimum ali su mi u tome mnogo pomogle moje saigračice.
Mina Đorđević je svakako budućnost naše košarke. Iz Aleksinca je, rođena je 1999, igra na poziciji 4 i za nju će se tek čuti. U Zvezdu je došla odmah po upisivanju sportske gimnazije, imala je nepunih 16 godina i odmah je ušla u prvi tim. Rasla je i uzdizala se zajedno sa celim timom. Devojke su stalno zajedno, znaju se u dušu, pomažu se i to je sve doprinelo da se Mina brzo uklopi u tim i da počne da pokazuje one kvalitete zbog kojih je i dovedena u Zvezdu.
Snežana Bogićević je već godinama u Zvezdi. I uvek je bila među najboljima, a ove sezone je i definitno bila najbolja. Ubojiti strelac, sjajni organizator igre, sa 22 godine je najstarija u timu, što dovoljno govori o mladosti ekipe sa Malog Kalemegdana: „Namestilo se tako da sam ja ta koja je ove godine najbolji strelac ekipe, imala sam jako dobru sezonu. Želela sam da što bolje igram ove sezone, ne toliko zbog sebe, koliko zbog ekipe, da osvojimo duplu krunu, da odemo na fajnal for ABA lige i da na najlepši mogući način, privedemo sezonu kraju. Samo mi znamo koliko smo truda uložile, koliko smo vremena i energije potrošile na svaki trening, na svaki sastanak, na svaki odlazak u teretanu, i koliko smo znoja i suza prolile da dođemo do ove titule. Naravno da mi prija nagrada i priznanje koje sam dobila, lagala bih kada bi rekla da nije tako, ali mi je mnogo važnije da smo osvojile ono što smo želele“.

Nije tajna da je naša ženska liga prilično slaba. Par boljih ekipa ne može da bude pravo mesto gde će se razvijati naslednice onih koje su poslednjih godina osvajale medalje na velikim takmičenjima. Zato je igranje u ABA ligi, iako finansijski skupo čak i za Zvezdu, bilo od velike koristi za razvoj svake Zvezdine igračice, a i celog tima:
SNEŽANA: Mnogo nam je to značilo. Naša liga nije
dovoljno jaka, devojke nisu toliko fizički jake, taktike su drugačije, i onda
kada dođete da igrate sa ekipama kao što su Beroe, Celje ili Budućnost,
suočavate se sa dosta starijim, fizički spremnijim igračicama, i sa mnogo
ozbiljnijom taktikom. Onda je to nadigravanje ne samo sa protivnikom, već i sa
samom sobom, jer moraš mnogo više da razmišljaš, da imaš mnogo bolje fizikalije
i da budeš svestan koliko još moraš da radiš na sebi. Mnogo nam je značilo to
igranje u ABA ligi i za naš taktički i za fizički razvoj.
MINA: Jedno veliko iskustvo, zaista.
Tek kad igramo tu ligu mi možemo da vidimo gde smo, koliko vredimo i na čemu
sve treba da radimo. One su jače, starije, iskusnije. Meni je, neću reći veća
motivacija, ali svakako mnogo draže kada igramo protiv tako jakih ekipa i kad
ih pobedimo. Tako dobijemo još veće samopouzdanje. Svakako da nas je to
očvrsnulo i to se posle videlo kroz sezonu“.
Iako se devojke o tome ne pitaju, nadamo se da će i sledeće sezone igrati ABA ligu, o evropskim takmičenjima da i ne govorimo, jer je očigledno to jedini način da istinski napredujemo i da ne dozvolimo da nam u razvoju igračica Evropa i region mnogo odmaknu. Naša liga, ovakva kakva je, jednostavno nije dovoljna:
SNEŽANA: Slaba je liga. Nemam čak utisak da je dovoljno i profesionalna. Kada gledamo ABA ligu, to je neka potpuno druga dimenzija. Mnogo su jači kontakti, mnogo više ima faulova koji se ne sviraju, i moraš biti mnogo čvršći da bi izdržao duel i dao koš. Dok kada dođemo u našu ligu, ako počnemo da igramo tako kako smo navikli u ABA ligi obično je to naš faul u napadu, ili nesportska greška. Nekad mi se čini da mi je lakše da igram tu jaču ligu gde mogu da očekujem te prave košarkaške reakcije sa obe strane, nego ovu našu, gde ne znam nekada kako da reagujem kada sam u duelima sa jako mladim igračicama. Dobro bi bilo da se to izjednači, ne samo za nas već i za sve ostale.
MINA: Milsim da je, pre svega, ženska košarka zapostavljena kod nas. Znam i po publici. Retko ko je prati. Kao da niko nema osećaj da se ženska košarka uopšte igra. A što se tiče same igre, sve je tako kako je Sneža već rekla. Mi se naviknemo na jedan kriterijum, onda dođemo u našu ligu i ne znamo šta da očekujemo.
Devojke su, iako mlade, potpuno svesne koji i kakav dres nose. Svesne su bogate istorije kluba koji je osvojio sve što se može osvojiti:
MINA: Znamo kakvo je ime Zvezda i kakvu istoriju ima iza sebe. To je podstrek ali i pritisak da nastavimo tu tradiciju. Ja sam zvezdašica od malena i kada su me pozval da dođem u Zvezdu, to je bilo to, to je bilo ostvarenje sna, ja sam bila presrećna. I kada imaš takvu motivaciju, onda igraš iz sve snage i imaš želju da ceo svet čuje i vidi šta može Zvezda.
SNEŽANA: Od malena, kada sam došla u klub, pričali su nam o značaju dresa koji nosimo. Govorili su nam da mi nismo Zvezda samo na terenu, nego da moramo da budemo to i van terena. Da vodimo računa kako se ponašamo, šta smemo, a šta ne da uradimo, da ne dozvolimo sebi loše ponašanje, loše ocene u školi i mislim da je to jedna vrsta vaspitanja. Kada igram utakmicu, ja ne igram za sebe već za Zvezdu, i kada osvojimo titulu, nije je osvojila Sneža Bogićević već Zvezda. Tako smo učene, tako se i ponašamo.
A ponašaju se izvanredno. Vaspitane, pristojne, učtive devojke koje na svakom koraku plene svojim ponašanjem. Veliki profesionalci, poštuju svaki dogovor. I ako su vam se prethodni odgovori učinili zreli i pametni, to je zato što su zaista takve. A ne zaboravite, jedna ima 22, druga samo 20 godina. I uprkos velikim obavezama, pokušavaju da žive kao njihovi vršnjaci:
SNEŽANA: Upisala sam fakultet Beogradsku bankarsku akademiju, studiram bankarstvo, tako da pored košarkaških obaveza, imam i ove na fakultetu. Sve ide za sada dobro, dajem sve ispite. Slobodno vreme koristim da pročitam neku knjigu, da odem u pozorište, da se družim. Vremena nemam puno ali se trudim da sve uklopim.
MINA: Ja sam isto upisla Beogradsku bankarsku akademiju. To je oblast koja me zanima, i onda sam se konsultovala sa Snežom i ona mi je dosta pomogla oko ovog mog izbora. Slobodnog vremena je zaista malo. Igrale smo dve lige, mnogo vremana smo provele u putovanjma, pa treninzi, odmor. Ali, kad imam vremena, izađem s drugarima na kafu, odem do Ade, tako se odmaram.

Možda mnogi koji žele da se bave sportom, kao i njihovi roditelji, i nisu svesni šta jedan vrhunski sportista mora da radi na putu ka uspehu. Koliko samo odricanja, truda, vremena treba da se dosegnu neke visine. Kao da mnogi vide samo finalni proizvod, odnoano igrača koji igra, zarađuje pare i lepo živi, a ne pitaju se šta je sve bilo potrebno da bi do toga došlo. A potrebno je mnogo. I zato je, bar kada je ženska košarka u pitanju, svako potcnjivanje iste, apsolutno neprimereno:
SNEŽANA: Generalno, ženska košarka mora da se shvati malo ozbiljnije. Jer kad kažem nekom sa strane da treniram košarku, mnogi samo odmahnu rukom. To je greška u samom startu. Kao da je to nešto nebitno. I ako ti ljudi sa strane to tako shvataju, onda teško da možemo nešto da uradimo.
MINA: Ženska košarka mora da se shvati malo ozbiljnije. Ljudi moraju da da budu svesni da imamo jako talentovane devojčice, da se posveti malo više pažnje njima, da se to promoviše, da se obrati pažnja na decu u školama jer se tada i kreće sa sportom pa je to pravo vreme da se privuku talentovana deca.
SNEŽANA: Dodala bih još da deca koja odlaze od kuće, i koja hoće da se bave košarkom, moraju da budu svesna čega se sve odriču i zbog čega to rade. Problem je što mnoga deca toga nisu svesna ili, ako jesu, nisu spremni na takvo odricanje, a bez toga nema uspeha.
Predstoji Evropsko prvenstvo u Srbiji, što je prava stvar za promociju košarke i gde obično posle takvih takmičenja mnogo dece, u ovom slučaju devojčica, odluče da krenu na treninge. Nadamo se da će se to dogoditi i ovoga puta, i da će mnoge devojčice poželeti da budu nove Sonje Petrović, Ane Dabović, Jelene Milovanović i ostale. Naše dve sagovornice očekuju sjajne igre i uspeh reprezentacije, i pozivaju sve ljubitelje košarke da u što većem broju dođu i bodre naše reprezentativke. Nažalost, možda i neočekivano Snežana Bogićević nije na nekom širem spisku za reprezentaciju, dok Minu Đorđević očekuje Evropsko prvenstvo mladih reprezentacija do 20 godina koje će se od 3. do 11. avgusta održati u Češkoj. Prošli put su osvojile srebrnu medalju, sada Mina očekuje zlato.
I da se vratimo još jednom na početak priče, i na glavni razlog za ovaj razgovor. Šampionska titula Crvene zvezde, 31. po redu. Sezona je završena, slavlje je moglo da počne:
SNEŽANA: Išle smo isto veče u kafanu. I uživale. Bilo je i pesme i hrane i veselja. Opušteno totalno. Uvek smo atrakcija kad tako dođemo negde. Imale smo šamponske majice, medalje, i onda je to svima interesantno. Svi dolaze da se slikaju sa nama. I gosti u kafani, a i pevači koji pevaju. Super smo se provele. Svi smo bili, nema ni tu razdvajanja. Svi kao tim.
MINA: I u kafanu idemo kao tim.
Reče Mina i tako sama ispisa i naslov ovog teksta. Teksta koji je pokušao da objasni s čime se sve suočavaju mlade devojke koje se bave košarkom kod nas, i to u najozbiljnijem klubu u Srbiji, šta to treba promeniti da bi bilo još bolje i ozbiljnije, i kako izgleda kada posle velikog truda i napora prikačiš 31. šampionsku zvezdicu u bogatoj Zvezdinoj vitrini.
Photo: MN press, kkcz