Početna EUROLEAGUEZvonimir Šimunec: Miloš bogomdan

Zvonimir Šimunec: Miloš bogomdan

od Zvonimir Šimunec
18 pregleda

To TODOSIĆ, ako se prevodi sa grčkog, a više je nego jasno grčko poreklo (o teos – bog, nastavak dosić je izvedenica iz glagola davati), ne bi moglo da se posrbi nikako drugačije do BOGOMDAN.

Čak i da se nađe alternativa za prevod, u Miloševom slučaju veza sa božjim darom je toliko očigledna da bukvalno potvrđuje ono nomen est omen.

Kombinacija sa imenom Miloš (mio, milosrdan, drag, milostan..) samo potencira da „božji dar“ i ne može biti drugačije okarakterisan.

Izvesno je da tata i mama Teodosić krajem marta ’87 nisu mogli ni da pretpostave da će Miloš,upravo nadenuto ime njihovoj muškoj bebi, biti idealan nedostajući element familijarnom nasleđu Teodosić, za mit koji će se aktuelizovati dvadesetak godina kasnije.

Čime je izazvan ovakav početak teksta i nesumnjiva apoteoza u najavi?

Ovako je to bilo!

Novembar 3. tekuće evroligaške sezone 2016/17. Hala “Mira i prijateljstva” u Pireju. Puno ko u grotlu. Lepa, slavljenička atmosfera. Dolazi prvak Evrope CSKA na noge Olimpijakosu, a to je uvek mali praznik i prilika da se evociraju slatke istanbulske uspomene na najveći preokret u istoriji Evrolige.

Sećate se?

Duda Ivković je „izmislio“ neku „krstašku foru“ u poluvremenu, a Jorgos Printezis je u poslednjoj sekundi poništio ruskih -19 iz treće četvrtine, i doneo titulu Olimpijakosu 62:61.

Dakle, pre početka utakmice u Pireju protokolarni zvižduci Dimitrisu Itudisu, tek da umine „crvena“ patnja koja još traje zbog PAO-ve torture dok je asistirao Obradoviću, a onda aplauz poštovanja za Kajla Hajnsa, i posebno Miloša Teodosića.

Pune četiri godine je Teo bio ovde, a poslednje dve zaslužio navijačko skandiranje O TEOS (bog)!

Utakmica je imala uobičajenu evroligašku dramaturgiju kada Moskovljani pridavljuju protivnika. Skok na obe strane, šut, visok ritam u tranziciji… Ne znaš s koje strane da zapušavaš rupe? Sve bušno, a čini ti se da je problem u lošem crepu, a ne u snazi oluje koja je nahrupila.

Dok se opasuljiš, cifre na semaforu se izrode u malodušnost.

A onda se dogodio trenutak posle kojeg je sve ostalo na utakmici postalo nebitno.

Druga četvrtina, peti minut, CSKA u laganoj prednosti, posle nekoliko Olimpijakosovih kontri. Klasičan pokušaj pick&rolla. Protagonisti Hajns&Teodosić. Sve teče rutinski do trenutuka kada se svima u dvorani ne ukaže onaj „božji dar“ o kome je ovde reč.

Teodosić vođen silom, za koju verovatno ni sam nema objašnjenja, kroz noge Birču udeljuje pas Hajnsu. Sledi zakucavanje, muk u hali “Mira i prijateljstva”. Kao da je udar neke nevidljive sile zaustavio vreme na trenutak. Kao da je svima bio potreban dah da pronađu odgovor na pitanje – s koje planete je ovaj čovek?

Da se rauzumemo, to je isti onaj dečko koji je indolentnošću i tvrdoglavim instistiranjem na „njegovim rešenjima“ znao da me dovede do ludila na nekim utakmicama u prošlosti.

Ali, ljudi moji, ovde je definitivno reč o genijalnosti!

Zaista! Od kog plemenitog materjala su te konekcije na trasi Teov mozak – Teove ruke, kada proizvode takvu lepotu?

Čime ga hrane, koji vazduh diše, kojom zemljom korača kada mu se takve stvari rađaju u glavi?

Moguće da sam subjektivan, navijačko-patriotski obojen, mada sumnjam da je to u ovom životnom dobu realno, ali ne znam s čime su uporedivi takvi trenuci najčistije igračke magije?

Svestan sam da postoje bolji šuteri, jednako produktivni i kreativni asistenti, moguće i korisniji igrači, svakako su tu i trofejniji, na duže staze poštovaniji, veće zvezde… ali, nema većeg Umetnika pod koševima.

To jeste poezija u košarci. To je ono bogom dano što ne može da se nauči, utrenira, smesti na trenersku tablu, ukalkuliše u skautski notes.

Kako se odbraniti od imaginacije? Kako zaustaviti kreativnost? Pa, ni sam Teo ne zna kada će mu se to javiti, kako siroti Birč i svi ostali birčevi da pobegnu od uloge bespomoćnog i zbunjenog objekta.

I šta uopšte trener da kaže Teodosiću?

Itudis je hiper-inteligentan i grčki praktičan. Shvatio je ono što mnogi pre nisu – pustio je Tea da nagradi njega, Vatutina, klub CSKA, prestonu Moskvu, rusku, i uopšte evropsku košarku…

Ne opterećuje tričarijama i stvara prostor Bogomdanom da pomera granice u disciplini KOŠARKAŠKA UMETNOST!

Photo: Euroleague

Možda će vas interesovati

1 komentar

Aleksandar November 5, 2016 - 04:45

Kosarku intenzivno pratim od Atine ’95, i sam sam je dugo igrao, pa se usudjujem da kazem i da znam po nesto o ovoj magicnoj igri. Od tada (95) pa do danas se smenilo mnogo generacija kosarkasa, ali odgovorno tvrdim da nikada nisam video inteligentnijeg kosarkasa. (tu ne mislim samo na nase). Verujem da ih je 70-ih i 80-ih bilo pregrst, dok se igraci nisu oslanjali na fizikalije kao danas. Medjutim, u poslednjih 20ak godina, kada su igraci kao gladijatori, Teo, koji fizicki potseca vise na sve nego na modernog kosarkasa, je toliko dominantan da vec sada spada u red velikana nase i evropske kosarke… Duboki naklon za sve sto radi, i vec sada se lose osecam kada pomislim na prazninu koja ce nastati kada ga ne bude vise bilo u reprezentaciji. Kapa dole velemajstore!!!

Odgovori

Ostavite komentar