Do-mi-na-dorrrrr
- April 24, 2015
- 0 comments
- Aleksandar Ostojić
- Posted in DOMAĆA KOŠARKA
Ovom rečju iz naslova španski TV komentator je propratio svaki potez Bobana Marjanovića na meču Evrolige između Crvene zvezde Telekom i Barselone u Top 16 fazi. Sa akcentom na slovo r na kraju. Podsetio me na vreme kad je u Real Madridu igrao slavni Raul. Svaki put kad bi dao gol španski komentator bi povikao: “Rrrrrra-ul”.
Rrrrraul je davao golove u proseku na svakih stotinak minuta, a Dominadorrrr je nešto korisno činio bukvalno svaki minut. I to na utakmicama sa najjačim kontinentalnim klubovima. Ne pamti se kad je neko tako nadmoćno osvojio MVP titulu u Evroligi.
Ne pamti se ni kad je neko sa više centimetara bio MVP. Bobi Marjanović ih ima 221. Taman koliko treba da bude najbolji.
A bogami ne pamti se ni kad je neko tako plemenit i dobrodušan proglašen za MVP igrača u sportu u kome drskost i bezobrazluk sve više odnose prevagu nad majstorstvom.
Nekad se pričalo kako je Žarko Paspalj duša od čoveka, da ga mažeš na hleb, svaka majka bi ga poželela za zeta… E, taj koga danas možeš da “mažeš na hleb” je Bobi. Najbolji div koga sam upoznao. I čovek kome je naneta najveća nepravda u prvoj utakmici prošlogodišnjeg finala plej ofa domaće Superlige. To je, da podsetimo, ona čuvena tuča, prekid, pražnjenje dvorane i nastavak sa tri igrača Partizana protiv pet Zvezdinih. Nažalost, među tih pet crveno-belih nije bilo Bobana, neko je pogrešno video da se i on tukao i sudije su ga isključile. Kakva sramna odluka! Boban se nikad nije tukao, Mogao je jedino nekoga da brani tako što će da se podmetne da njega udare. Takav je on.
Nažalost, nećemo još dugo imati privilegiju da ga gledamo na domaćim parketima. U junu mu ističe ugovor sa Zvezdom, pominju se milioni kojima ga mame Real, Barsa i NBA klubovi. Bez obzira za koga navijaju, svi u Srbiji moraju biti ponosni jer se za jednog našeg igrača ponovo lome najbogatiji svetski klubovi. Mnogi i ne shvataju koliko je to velika stvar, kakav je to podvig biti MVP Evrolige. Ma ne shvataju ti ni još veće sportske podvige, pa jedva čekaju da Novak Đoković odigra slabije neki meč, i da odmah graknu: “Nema pojma!” A ubeđen sam da će naši unuci jednog dana govoriti: “Blago vama, matori, u vaše vreme Srbija je imala najboljeg sportistu sveta i najboljeg košarkaša Evrope”. Teško da će se uskoro roditi novi Marjanović ili Đoković.
I dok je Nole šampion na terenu, ali i šampion društvenih mreža, pijariranja, svetskog džet seta i marketinga, dotle je Boban Marjanović sa obe noge, sve sa patikama broj 53 na zemlji. Posle najvećih Zvezdinih pobeda u Evroligi on je uvek žurio kući da se igra sa četvorogodišnjim sinom Vukom, i da bude uz suprugu Milicu, koja je pola metra niža od njega. Ma kakvi pola metra, Milica ima 161 centimetar, niža je od supruga dve glave ali to nimalo nije smetalo njihovoj ljubavi.
– Upoznali smo se na žurki u Vršcu, kod mog drugara Đorđa Despotovića – priča Boban. – Kad sam je video, bukvalno sam ostao bez teksta. Odmah sam pao na njene oči, one su najlepše koje sam u životu video. Sve vreme mi se motalo po glavi šta da joj kažem a da ne ispadnem glup.Vešto me je iskulirala, tako da se to veče nismo smuvali.
U to vreme Marjanović je igrao za Hemofarm, i vozio je minijaturni auto fiat stilo. Za njega je bio emtovino vezan, kasnije je kupio audi ali nije hteo da prodaje maleni fiat.
– Usavršio sam ulazak i izlazak iz njega – pričao mi je. – Trik je u ispruženoj nozi. Osećao sam se tako moćno u tom autu…
Sjajni košarkaš seća se prvog poljupca sa Milicom, i onog što je sledilo:
– Nakon prvog poljupca osećao sam se kao čovek koji može da poleti do neba. Bio sam Svemogući Boban! Počeli smo da se zabavljamo, ali ubrzo smo se razdvojili jer sam ja otišao u Moskvu, da igram za CSKA. Sećam se kad je Milica posle dva meseca doletela u Moskvu. Bio je to susret kao u američkim filmovima. Kad sam je video na aerodromu Šeremetjevo, pojurio sam ka njoj, a ona ka meni. Onda sam je podigao i počeo da vrtim u krug. Konačno je Milica bila pored mene.
Vuka nisu planirali, kako oboje kažu, ali od prvog dana sin im je najvažnija osoba u životu. Boban obožava da se igra sa njim, više su to dva drugara nego tata i sin. A kad je Vuku bilo već tri godine, prošlog leta su se Boban i Milica venčali. I to – na plaži, u Meksiku. Izgleda da im se to neobično dopalo, pa su se po povratku u Beograd venčali još dvaput: pred matičarem u Kući kralja Petra, i u manastiru Vavedenje. Na beogradskoj svadbi kum im je bio Raško Katić, a jedan od svatova i bek Partizana Milenko Tepić. Iznenađenje? Ma kakvi! Boban nikada ne deli ljude po boji dresa, nego samo na dobre i loše.
Mnogi sada postavljaju pitanje: hoće li sa 26 godina Marjanović konačno zaigrati onu ulogu u reprezentaciji Srbije koja mu je odavno namenjena? Nije ga bilo prošle godine na spisku selektora Saše Đorđevića za Svetsko prvenstvo u Španiji, nije ga vodio ni Duda Ivković na Evropsko prvenstvo u Poljskoj.
– Boban je moj omiljeni igrač – priznao je tada Ivković. – Mnogo ga volim i računam na njega u budućnosti, a nameravam da zamolim Vladu Divca da mu pomogne u razvoju.
Tada, bilo je to 2009, prvi put je pomenuto Divčevo ime uz Marjanovićevo. Ubrzo se počelo govoriti kako je džin rođen u Zaječaru, koji je prve košarkaške korake napravio u malom timu Rtanj iz Boljevaca, novi Divac.
– Ne osećam se kao novi Divac – govorio je Bobi. – Mnogo ga cenim i poštujem, ali ja imam svoj put u košarci.
Taj put nije bio nimalo lak, bez obzira na njegovih 221 centimetar i ruku meku “kao da ju je oprao u Moravi, u Čačku”. Imao je samo 13 godina kad je napustio roditeljsku kuću, drugove i školu, i otišao u Vršac da trenira u Hemofarmovoj čuvenoj omladinskoj školi. Tu ga je zapazio selektor juniorske reprezentacije Miroslav Muta Nikolić, i pozvao ga u tim za Svetsko prvenstvo U-19 u Novom Sadu 2007. Marjanović je igrao sjajno, reprezentacija je osvojila zlato, ali je za MVP proglašen – Milan Mačvan. Godinu dana kasnije igrao je za nacionalni tim na U-20 Evropskom prvenstvu u Rigi. Srbija u finalu trijumfuje, a MVP je – Miroslav Raduljica.
Sledila je neuspela epizoda u CSKA, pa selidba u Nižnji Novgorod, Žalgiris, u Radnički iz Kragujevca, Mega Vizuru, i najzad u Crvenu zvezdu. Tu je košarkaški sazreo, ojačao, stekao brzinu, taktičku zrelost, i konačno zablistao u ovoj sezoni. Toliko da je zadivio celu Evropu. Pravi Do-mi-na-dorrrr!
Photo: www.kkcrvenazvezda.rs