Evroliga: Koga Budućnost može da pobedi ?
- October 13, 2018
- 0 comments
- Vladiir Stanković
- Posted in EUROLEAGUE
Posle sjajnog učinka 4 ABA predstavnika u Evrokupu početak Evrolige doneo je mali pad entuzijazma među prijateljima košarke u regionu. Prvo je kolo pa je više nego rano za zaključke, ali ako se držimo one stare izreke da se po jutru dan poznaje, onda se Budućnosti, prvaku Jadranske lige, ne piše dobro. Poraz od Armanija nije, naravno, nikakva tragedija, nije čak ni sasvim neočekivan, ali utisak koji su Podgoričani ostavili ne daje pravo na veliki optimizam. Očajna prva četvrtina (11-22) uticala je na krajnji ishod. Potrošeno je mnogo napora da se tim vrati u meč, a kada je uspevao da stigne na 3-4 poena manjka ponestajalo je snage a iskusniji gosti uspevali su da održe prednost.
Armani ne spada u top timove Evrolige, Zvezda ga je prethodnih sezona dobijala i u Beogradu i u Milanu, pa se nameće pitanje koga Budućnost može da pobedi ako nije mogla Armani. Odgovor će dati naredna kola, a raspored nije prijatan: Darušafaka u gostima, Makabi kod kuće, Real u Madridu…
Forma u sportu je promenljiva stvar i nema sumnje da će Aleksandar Džikić naći način da podigne tim. Kvalitet se podiže i dovođenjem nekog kvalitetnog pojačanja (koje nije lako naći kad sezona počne), pravo na nadu da će biti bolje niko ne može nikome da oduzme, ali valja biti i realan. A realnost kaže da će Budućnost biti u donjem delu tabele, sa neizvesnim brojem pobeda… Biću srećan ako me demantuju.
Podgoričani su se pre 15 godina neslavno oprostili od Evrolige; 13. februara 2003. izgubili su u Sijeni sa 49-112. Bilo je to u poslednjem 14. kolu regularne faze koju je Budućnost završila sa 2-12. Dve jedine pobede ostvarenu su protiv Žalgirisa (106-102) a poslednja evroligaška pobeda ostvarena je protiv Sijene 4. decembra 2002, bilo je 91-75. Tada su dres nosili Saša Pavlović, Dejan Milojević, Žarko Čabarkapa, Ivan Koljević, Slavko Vraneš, solidni Amerikanac Džon Braun…. Trener je bio Vlade Đurović. Povratak je čekan 15 godina, dvorana „Morača“ je umivena i doeterana za minimalni standard koji zahteva Evroliga, i sada ostaje teži zadatak da Budućnost i na sportskom planu dostojno predstavlja i sebe i regionalnu košarku.
A da nije lako među „alama“ pokazuje slučaj drugog povratnika, Bajerna iz Minhena. Kod kuće je poražen od Efesa koji takođe nije deo evroligaškog vrha, ali je u Minhenu dominirao (90-71). Kakva je konkurencija i koja je razlika između Evrokupa i Evrolige osetila je i ekipa Gran Kanarije, debitanta u elitnom takmičenju. Fenerbahče je preslišao španski tim sa 97-72 sa veoma zapaženim Nikolom Kalinićem koji je za 16 poena promašio samo jedno slobodno bacanje – 4/4 za 2 poena, 1/1 trojke, 5/6 penali, po 3 skoka i asistencije, sve za indeks 24. Sjajajn je bio i Jan Veseli sa 19 poena, 11 skokova i indeksom 34, očekivano bio je prvi MVP kola u novoj sezoni.
Od naših igrača istakao se i Nikola Miklutinov. U pobedi Olimpijakosa u Moskvi nad Himkijem učestvovao je sa 9 poena i 9 skokova. Vrlo dobri su bili Nemanja Nedović (14+5+5) i Vladimir Micov (15+3+2), ostali su bili prosečni ili diskretni.
Pobeda tima iz Pireja je možda najveće iznenađenje starta takmičenja, posebno ako se gleda razlika od 21 poena (66-87). Šved je dao 34 poena, trojke je šutirao 8/16, ali Himki je klasičan tim koji zavisi od jednog igrača. Možda je iznenađenje i pobeda Baskonije u Kaunasu (87-79), ali je istovremeno i najava da tim Pedra Martineza ima ozbiljnu nameru da (bar) pokuša da se plasira na F4 koji se igra u – Vitoriji.
Real je bio siguran protiv povratnika Darušafake, Šest igrača dalo je od 12 do 16 poena. Real je prilično sačuvao prošlogodišnji tim i sigurno će pokušati da odbrani titulu osvojenu u Beogradu.
„Barsa“ je glatko izgubila u Moskvi od CSKA (75-95) ali gori od poraza je utisak. Voleo bih da grešim, ali meni se čini da je Pešićev tim letos loše pazario. Dovedeno je 5-6 igrača ali nisam ubeđen da su novajlije bolji od onih koji su otišli. Biće vremena za detaljniju analizu, „Barsa“, kao i svi drugi koji su loše počeli, imaju pravo na popravni. Nevolja je što je prva prilika na Kanarima, a ne kod kuće.
Bolje nego prošle sezone delovao je Makabi, uprkos porazu u Atini (84-89) od Panatinaikosa. Skoti Vilbekin (24 poena, 8 asistencija) je ozbiljno pojačanje za Spahijin tim, dok je „Pao“ u sličnom sastavu kao prošle sezone pokazao da će, kao i uvek, biti nezgodan domaćin. Zanimljivo je da je Nik Kalates na kraju treće četvrtine imao 14 asistencija. Pomislio sam da bi i rekord Stefana Jovića od 19 asistencija za Zvezdu protiv Bajerna iz 2015. mogao biti ugoržen, ali Grk je ostao na tih 14 dodavanja.
Kuriozitet kola je podatak da je Albert Oliver, plej Gfran Kanarije, sa 40 godina, 4 meseca i 8 dana postao najstariji igrač-strelac u takmičenju. Nadmašio je Denisa Markonata koji je 2015. imao 40 godina, 2 meseca i 26 dana.
Foto: Nemanja Nedović u Podgorici i Albert Oliver (Evroliga)