Žene su stajale u redovima da iskuse rekordera
- May 7, 2024
- 0 comments
- Toni Horvat
- Posted in ISTORIJA
Da, NBA rekordi su dosadni. Ali pre svega zato što se rekordom može smatrati svaka brojka stavljena u pravo okruženje ili kontekst. Ako govorimo o onim pravim, istorijskim rekordima, dostignućima koja obeležavaju karijeru, jedan bi čovek trebao imati kategoriju za sebe.
Vilt Čemberlen i dalje drži više od 50 NBA rekorda, iako je poslednju utakmicu odigrao pre gotovo pola veka. Imao je visinu Šakila O’Nila i atletičnost Majkla Džordana, bio je kombinacija dvojice ljudi s kojima ga najčešće uspoređuju. Neki zaista smatraju da je najveći svih vremena, a i sam Šak je priznao da je bio dominantniji centar nego on.
Pa opet, bio je mnogo više od košarkaškog superstara. U mladosti je bio vrhunski atletičar u raznim disciplinama, pre NBA karijere igrao je za Harlem Globtroterse, a posle košarke uspešno se bavio odbojkom pa je izabran u Kuću slavnih u oba sporta. Bio je toliko snažan da je znao da povredi protivnike čistim košarkaškim potezima.
Žene su stajale u redovima da ga iskuse
Njegov najslavniji rekord je onaj od 100 poena na jednoj NBA utakmici i ta prekrasna okrugla brojka simbol je njegove košarkaške karijere. Ali brojka po kojoj je globalno još poznatiji je 20.000, odnosno broj žena s kojima je spavao, prema računici koju je razjasnio u svojoj autobiografiji nekoliko godina pre smrti.
Ta brojka, kako razum nalaže, nije zaista bila ni približno tako visoka, ali bila je ogromna, zasigurno veća nego što prosečan čovjek “sakupi” za stotinu života. Ne treba to ni da čudi, s obzirom na to da se radilo o vremenu seksualnih sloboda, a Vilt je bio zaista izvanserijski, jedinstveni primerak ljudske vrste i žene su praktično stajale u redovima za priliku da ga i same iskuse.
Verovatno bi i stvarna brojka žena s kojima je bio vredila za svetski rekord, kad bi čovečanstvo precizno vodilo takvu statistiku, ali u košarkaškim knjigama njegovo ime će ostati zauvek. Većina njegovih rekorda nikad neće biti srušena.
Nedostižni rekordi
Jedini je čovek koji je postigao 100 koševa na jednoj NBA utakmici, ali je te sezone 1961/62 imao prosek od nadrealna 50,4 poena, dok je na parketu provodio 48,5 minuta, više nego što utakmica uopšte traje. Redovno je bio najbolji skakač lige, a najveći prosek mu je bio 27,2, dok je karijeru završio s perverznih 22,9 skokova po utakmici. Jedne sezone je, pošto što su ga proglasili sebičnim, predvodio ligu u asistencijama. Blokirao je hiljade šuteva, ali to nigde nije zabeleženo jer su se blokade počele brojati tek pošto što je završio karijeru.
Može se raspravljati o tome kako je košarka tada bila drukčija i kako je tada bilo mnogo lakše beležiti takvu statistiku nego danas, ali ipak, niko drugi nije imao ni približne proseke. Nisu ni igrači bili toliko fizički slabiji nego danas, koliko je Vilt bio jednostavno snažniji i moćniji od svih. On nije bio anomalija svog vremena, nego anomalija čitave košarkaške istorije.
Dominirao je poput Šeka, ali za razliku od njega, kome je veliki udeo kilaže otpadao na masne naslage, Čemberlen je fizički bio čisto savršenstvo. Za razliku od njega, imao je neverovatnu izdržljivost. Redovno bi igrao svih 48 minuta, a onda imao snage i za još jednu ili dve “utakmice” s obožavateljicama.
U sezoni 1961/62 propustio je samo osam minuta sezone i to zbog isključenja posle druge tehničke. Kako su njegovi Filadelfija Voriorsi kroz sezonu igrali deset produžetaka, prosek od 48,5 minuta bio mu je veći od regularnog trajanja utakmice.
Zbog svega toga možda je pomalo čudno da ga češće ne spominju u raspravama o najvećima svih vremena. U toj priči ga ponajviše eliminiše činjenica da je osvojio samo dve titule prvaka i da je gotovo tokom cele karijere imao kompleks Bila Rasella i Boston Seltiksa koji su ga redovno izbacivali u plej-ofu.
Na najvećoj svečanosti NBA lige svađao se s Džordanom o tome ko je najveći
On, naravno, nikad nije sumnjao da je najveći. Kad je NBA obeležavala 50 godina i proglašavala 50 najvećih igrača u istoriji, on i Džordan ostali su za kraj parade. Dok su ostale legende jedna po jedna izlazile na pozornicu, njih dvojica su se prepirali ko je veći, i prestali tek kad su ih obavestili da je vreme za izlazak.
“Ono što je radio sa svoja dva metra i 90 kila ne bi prolazilo u moje vreme. Protiv centara iz mog vremena, sve te fensi stvari koje izvodi može da radi dalje od koša, ali da ulazi među nas pod koš, to ne bi bilo dobro za njega. Mislim li da bismo ga zdrobili? Ne. Znam da bismo ga zdrobili”, rekao je na gostovanju kod Konana O’Brajena.
Definitivno zvuči preterano, ali s Viltom bi se verovatno složio Gas Džonson. On je bio jedan od najsnažnijih igrača te ere, sa 198 cm i 120 kila čistih mišića. Bio je jedan od retkih koji se mogao nositi s Viltovom snagom i nekoliko puta je svojim zakucavanjima razbijao table.
Jednom je zakucao preko Čemberlena. I nikad više. Kad je sledeći put na istoj utakmici to pokušao da ponovi, Vilt je bio spreman, dočekao ga je u vazduhu i blokirao ga tako čisto i snažno da je zadržao loptu u ruci, a Džonson je završio na podu s dislociranim ramenom.
Viltovu snagu je, iako ne tako direktno, osetio i Džoni Ker, kada ga je lopta posle Čemberlenovog zakucavanja pogodila u stopalo i slomila mu palac. Bilo ga je sramota da prizna da je to razlog što mora na klupu, pa je nekoliko trenutaka kasnije odglumio da se sapleo i pao.
Koliko je točno bio snažan? Na primer, dok je snimao Konana varvarina s Arnoldom Švarcenegerom, iz benča je dizao 200 kilograma, dok je slavni bodibilder i kasniji holivudski superstar dizao 180. Kažu da je tokom igračke karijere dizao i više. “Uzeo bi me i podigao kao da sam ništa”, prisetio je jednom Švarceneger. “Toliko snažan je bio.”
Ali bilo bi pogrešno pomisliti da je Čemberlen dominirao samo zahvaljujući fizičkim predispozicijama. Pogađao je fejdavej šuteve pre nego što ih je proslavio Džordan, štitio se isturenim kolenom pola veka pre Dirka Novickog, imao je meku ruku i bio vrlo okretan pa je, kad ne bi mogao da zakuca, iz teških situacija vrlo efektno polagao.
Zapravo, uz slobodna bacanja, jedina mana mu je bila to što nije imao onaj džordanovski mentalitet ubice i što mu košarka nije bila sve. Zbog toga mu je karijera, uprkos neveroatnim individualnim dostignućima, ostala nedorečena.
Bavio se atletikom jer je košarka “za devojčice”
Teško je zamisliti da je takav moćni div i neprikosnoveni ženskaroš zapravo bio vrlo krhko i sramežljivo dete. Propustio je celu jednu školsku godinu zbog posledica upale pluća. Ali brzo je rastao, s 10 godina već je imao 183 cm, a kad je upisao srednju školu neverovatnih 211 cm.
Ipak, košarka ga dugo nije zanimala jer ju je smatrao sportom za devojčice, a priklonio joj se tek kasnije jer je ipak bila najpopularniji sport u njegovoj Filadelfiji. U međuvremenu se bavio atletikom i postizao vrlo dobre rezultate na 200 i 400 m, u bacanju kugle, skoku udalj, ali prvenstveno u skoku uvis.
Kao košarkaš postizao je preko 30 po utakmici i vodio svoju srednju školu do tri finala i dve titule gradskog prvaka. Prve godine su njegovi Overbruk Pantersi izgubili pošto što su Vilta celu utakmicu čuvala po četiri igrača. Na trećoj godini imao je niz od tri utakmice na kojima je postigao 74, 78 i 90 poena.
Već tada bio je toliko dobar do je pod lažnim imenom Džordž Markus odigrao nekoliko profesionalnih utakmica. Odabrao je Univerzitet Kanzas zbog trenera Foga Alena kome se divio, ali koji je posle prve godine otišao u penziju. Za tri godine na Kanzasu jednom je zapeo u finalu regionalnog kvalifikacionog turnira, jednom do velikog NCAA finala u kome su posle tri produžetka izgubili od Severne Karoline, a jednom se nisu plasirali na završni turnir jer su u sezoni doživeli tri poraza dok je Čemberlen bio van tima zbog urinarne infekcije.
Na istorijskom gostovanju Harlem Globtrotersa u Sovjetskom Savezu
Posle tri godine razočaran je napustio univerzitet, ali tada se u NBA nije moglo pre završetka koledža, ili četiri godine posle početka studiranja. Vilt je tu godinu “ubio” igranjem za Harlem Globtroterse, pa čak i učestvovao u njihovom istorijskom gostovanju u Moskvi 1959. godine, kada je jedan od najameričkijih mogućih proizvoda prvi put nastupio “iza gvozdene zavese”.
Kad je došlo vreme za NBA, nije ni stigao da bude biran na draftu. Tada se NBA još pokušavala popularizovati teritorijalnim pikovima, koji su omogućavali ekipama da se odreknu svog izbora na draftu i umesto toga uzmu igrača s lokalnog univerziteta kako bi se njegova popularnost prenela i na profesionalnu ekipu.
Čemberlen je, zapravo, bio prvi teritorijalni pik koji nije izabran na temelju univerziteta, nego mesta rođenja. Njegov prvi klub bili su Filadelfija Voriorsi koji su ga odmah učinili najplaćenijim igračem lige. U prvoj sezoni zaradio je 30.000 dolara, pet hiljada više od iznosa koji je primio dotadašnji rekorder Bob Kuzi, i od iznosa za koji je sedam godina ranije vlasnik Edi Gotlib kupio franšizu Voriorsa.
Odmah u prvoj sezoni Čemberlen je taj novac opravdao prosecima od 37,6 poena i 27,0 skokova, zbog čega nije samo proglašen rukijem godine, nego i najkorisnijim igračem lige, ali želeo je da se penzioniše jer mu je smetalo što ga mediji gledaju kao nakazu, navijači ga ne vole, a protivnički igrači ga nemilosrdno mlate. Gotlib ga je nagovorio da se predomisli udvostručivši mu platu.
Stotka
U drugoj sezoni povećao je proseke na 38,4 poena i rekordna 27,2 skoka, a u trećoj je postozao neprikosnovena 50,4 poena za 48,5 minuta. Vrhunac te istorijske sezone stigao je 2. marta 1962. kada su Voriorsi u Heršiju dočekali Njujork Nikse.
“Na zagrevanju nisam mogao promašiti. Ako je ikad bilo naznaka da ću imati vrhunsku utakmicu, to je bilo tada”, prisetio se godinama kasnije Čemberlen.
U dvorani nije bilo kamera, prenos je bio samo na radiju, sa te utakmice nema video snimaka, samo poneka fotografija i kratki prikaz junaka kako posle utakmice pozira s papirom na kome je ispisan konačni učinak njegovog remek-dela – 100.
Te sezone je već nekoliko puta ubacio preko 60, a početkom sezone Lejkersima je ubacio 78 i srušio NBA rekord njihove zvezde Eldžina Bejlora u utakmici s tri produžetka. Kada su Bejlora pitali smeta li mu što je Čemberlen imao 15 minuta više da sruši njegov rekord od 71 poena, ostao je potpuno hladan. “Ma kakvi. Taj tip će ionako jednog dana zabiti 100”, rekao je Bejlor. Čemberlenov najveći rival Bil Rasell takođe je jednom nagovestio da Vilt ima visinu, snagu i izdržljivost da jednom zabije stotku.
Niksi su na toj utakmici bili bez startnog centra Fila Džordona koji je zvanično bio bolestan, a nezvanično mamuran. Džordon je ranije znao dobro da se nosi s Viltom, ali sada su Niksi ostali na mladom Darelu Imhofu i Klivlendu Bakneru, koji je bio dobar šuter, ali slab defenzivac kome je Čemberlen nekoliko dana ranije uvalio 28 poena u četvrtini i srušio NBA rekord.
Čemberlen je pogodio prvih pet šuteva i ugradio 13 poena u rano vodstvo 19:3. Do kraja prve četvrtine imao je 23 poena, a do poluvremena 41. “I ranije sam znao da odem na poluvreme s 30 ili 35 poena, pa se 41 nije činilo kao tako velika stvar”, rekao je jednom Vilt.
A onda je pao dogovor u svlačionici da se do kraja utakmice igra na Vilta da vide dokle može da stigne. U trećoj je ubacio 28 i izjednačio sopstveni rekord u četvrtini i nedostajalo mu je samo 10 poena da sruši i onaj s najviše poena na utakmici u istoriji.
Niksi su činili sve da ne završe na pogrešnoj strani istorije
Uradio je to sedam minuta i 51 sekundu pre kraja i izazvao ludilo na tribinama, ali publika je želela još. Gledaoci su želeli stotku, saigrači su želeli stotku i katkad propuštali lagana polaganja i dodavali Viltu.
Ali i Niksi su shvatili šta se događa, pa su nastojali da spreče stotku kako god su znali, pa su držali loptu do kraja napada kako bi Viltu ostalo što manje vremena, a i faulirali bi bilo kojeg drugog igrača Voriorsa. I svejedno nisu uspeli. Voriorsi su uzvraćali prekršajima i posle protivničkih slobodnih bacanja jednostavno davali loptu u ruke lovcu na rekord.
U poslednjem minutu bacili su mu loptu pod koš, ali je promašio. Uhvatili su ofanzivni skok, a on je opet promašio. Uhvatili su još jedan skok, a Džo Raklik nije položio nego bacio alej-up dodavanje koje je Čemberlen konačno pretvorio u stotku i konačnih 169:147. Neki svedoci kažu da je položio, neki da je gromovito zakucao, ali na kraju nije ni bitno.
Osim konačnih 100 poena, s te utakmice i danas stoje rekordi od 59 poena u poluvremenu kao i po broju pokušaja i ubačaja na utakmici, poluvremenu i četvrtini, a neki su u međuvremenu srušeni, poput 31 poena u četvrtini i 28 pogođenih slobodnih bacanja na utakmici.
Iako je kroz karijeru očajno izvodio slobodna bacanja pa ih je te sezone pokušavao da šutira odozdo, na rekordnoj utakmici ih je ubacio čak 28 iz 32 pokušaja. I to je još jedan dokaz u kakvoj je zoni Vilt bio te večeri.
Do kraja sezone premašio je 4.000 poena i postao jedini čovjek u istoriji kome je to pošlo za rukom. Ali njegovi individualni uspesi nisu se preslikali na timske. U te tri godine Voriorsi su dvaput gubili od Boston Seltiksa, a jednom nisu ni došli do njih.
Franšiza se 1962. preselila u San Fransisko i s vremenom promenila ime u Golden Stejt. U prvoj sezoni propustila je plej-of, u drugom došla do finala i izgubila od Bostona, a u trećoj nakon očajnog starta i usled finansijskih problema trejdovala Čemberlena nazad kući, u 76-erse, koji su u međuvremenu zamenili Voriorse kao Filadelfijina franšiza.
I to se pokazalo kao izvrstan potez jer je Čemberlen u sledeće tri sezone osvojio tri titule MVP, a posle ispadanja od Seltiksa u finalu Istoka 1965. i ’66. konačno je došlo njegovo vreme. S njim, Halom Grirom i Bilijem Kaningemom, Siksersi su ostvarili najbolji skor u NBA istoriji 68-13, izbacili Boston u finalu Istoka 4-1 i svrgnuli ga s trona posle osam uzastopnih titula, a zatim u finalu svladali Viltovu bivšu ekipu Voriorse 4-2.
Postao je prvak jer je igrao kao prvak
Trener Aleks Hanum objasnio je Viltu da uz Grira i Kaningema ne mora više da nosi takav ofanzivni teret, pa ga uverio da promeni stil igre. Prvi put u karijeri prosek mu je pao ispod 30 poena (24,1), ali je beležio 7,8 asistencija.
U prvoj utakmici serije protiv Seltiksa ostvario je tripl-dabl od 24 poena, 32 skoka i 13 asistencija, a godinama kasnije pregledima snimke ustanovljeno je da je imao i 12 blokada koje se tada nisu računale, a učinile bi ga prvim vlasnikom kvadrupl-dabla u istoriji.
“Vilt sada konačno igra onako kako sam ja igrao celu karijeru – na pobedu”, rekao je tada legendarni Bil Rasell, čovek koji ga je prethodno pet puta isprašio u plej-ofu.
Iako je iduće sezone Čemberlen još doradio svoju novu ulogu i postao prvi i jedini centar koji je predvodio NBA ligu u asistencijama (8,6), 76-ersi nisu odbranili titlulu. Boston im je uzvratio i usput postao prva ekipa u istoriji koja je nadoknadila zaostatak 3-1 u doigravanju.
Trener Hanum je otišao, a razočarani Vilt je tražio trejd i završio u LA Lejkersima uz Džerija Vesta i Eldžina Bejlora, koji su redovno postajali Bostonove žrtve u finalu nakon što bi se ovi rešili Vilta i Filadelfije na Istoku. Pa je bio red da u prvoj zajedničkoj sezoni opet izgube od Seltiksa.
Trener ga ostavio na klupi u završnici i izgubio
Iako su pod krovom Foruma bile spremne hiljade balona nakon što Lejkersi pobede Boston u majstorici finala, Seltiksi su šokirali domaćine 108:106. Čemberlen je u poslednjoj četvrtini povredio koleno i morao je na klupu. Kad se osetio spremnim za povratak, trener Van Breda Hof odlučio je da ga ostavi van igre jer je procenio da je Lejkersima bez njega dobro išlo.
Prevario se, Seltiksi su pobedili, a Čemberlen je presedeo poslednjih šest minuta utakmice koja mu je mogla definisati karijeru da ju je razrešio u korist Lejkersa.
Rasel se te godine penzionisao i dinastija Seltiksa je završila, a u preostale četiri godine karijere Čemberlen je s Lejkersima igrao još tri finala protiv Njujork Niksa i osvojio drugi prsten 1972, okrunivši ga i nagradom za MVP finala. Posao mu je olakšala činjenica da su Niksi bili bez glavnog centra Vilisa Rida.
Sledeće godine uloge su se zamenile, Niksi su bili kompletni, a Lejkersi su ostali bez Džerija Vesta i okončali Čemberlenovu karijeru još jednim porazom u finalu. U svojoj poslednjoj sezoni prosek koševa mu je pao na samo 13,2, ali s 18,6 skokova 11. put je bio najbolji skakač lige.
Trener, glumac i zagriženi odbojkaš
U sledećoj sezoni oprobao se kao trener u rivalskoj ABA ligi. San Dijego Konkvistadorsi su ga želeli kao igrača-trenera, ali Lejkersi su stavili veto na njegovu igračku rolu jer je tehnički i dalje imao ugovor s njima. Međutim trenerska avantura bila je kratka i neuspešna.
Poslednje godine karijere u LA-u otvorile su mu nove horizonte pa se oprobao kao glumac u Konanu uz Arnolda Švarcenegera, ali i upoznao sa odbojkom na pesku, koju je prihvatio prvo kao hobi, a onda i kao novu strast. Postao je član odbora, a zatim i predsednik IVA-e, novoosnovanog Međunarodnog odbojkaškog saveza te aktivno radio na promociji tog sporta.
Štaviše, televizije su prenosile njihovu Ol-star utakmicu samo zato što je i on odlučio da nastupi na njoj. Koliko je dobar, pokazala je titula MVP-ja koju je osvojio. Povremeno je igrao utakmice i zbog doprinosa sportu uvršten je u IVA Kuću slavnih.
“Pre nego što sam ga uopšte upoznao kao košarkaša, gledao sam Vilta kako igra odbojku na plaži na koju je vikendima dolazila moja porodica. Kakve su to bile scene”, prietio se današnji trener Voriorsa Stiv Ker koji je tada imao desetak godina.
Privatno, nikad se nije smirio, ostao je večiti samac i preminuo od srčanog udara 1999. u 63. godini. Prerano, ali posle jednog od najispunjenijih života koje je iko ikad vodio. Osim što je rušio košarkaške i ženskarške rekorde, pokušao je srušiti i onaj u brzini u skijanju na vodi i tako jurio 200 km/h.
Tezu o 20.000 žena izneo je u biografiji “Pogled odozgo” iz 1991. Naravno da nije brojao, ali jednom je objasnio kojom je formulom došao do te brojke.
Uzorak od 10 dana
Za vreme igračke karijere jednom je vodio evidenciju tokom desetodnevne serije gostovanja. U tih 10 dana spavao je s 23 žene, što je dalo prosek od 2.3 dnevno. Taj je broj prepolovio da bi bio konzervativniji i da bi u obzir uzeo varijacije, a zatim taj broj pomnožio s brojem dana koje je proživeo, minus prvih 15 godina. I otuda – 20.000.
“Bio je pravi umetnik da pokupi žene. Bio je pun samopouzdanja, ali i poštovanja, nikad nije bio bezobrazan”, ispričala je svoje utiske švedska sedmobojka Anet Tanander koja je imala 19 godina kad je upoznala 40-godišnjeg Čemberlena. Ali, bilo je i drugih svedočanstava koja su govorila da bi znao da ostavi pratilju za stolom kako bi za susednim tražio broj druge devojke.
Saigrači i ljudi koji su ga poznavali često bi se nasmejali na njegovu tezu i procenili da je 2.000 realnija brojka, iako takođe fascinantna. U “nabijanju statistike” pomogla je i Viltova sklonost trojkama i orgijama, a o tome koliko je bio spreman na sve govori i činjenica da je kod kuće imao jednu sobu koja je praktično cela bila krevet.
Zato je pomalo neverovatno da nikad nije pokupio ozbiljniju polnu bolest, kao i da nije za sobom ostavio nijednog potomka. Samo se jedan potencijalni sin javio pre nekoliko godina, ali njegove tvrdnje nikada nisu dokazane.
Pa ipak, moglo mu se omaknuti bez da je saznao. Već godinama u NBA ligi kruži šala o Otu Porteru Džunioru koji je s Voriorsima osvojio prve titulu u karijeri. Njegova sličnost s Viltom je frapantna, a zakon velikih brojeva, kakvi su obeležili Čemberlenov život, uvek ostavlja mogućnost…
(Izvor: index.hr)