Sećanje na Fernanda Martina
- December 2, 2016
- 0 comments
- Vladimir Stanković
- Posted in ISTORIJA
Nedavno smo na ovom sajtu imali malu polemiku o tome ko je bio prvi Evropljanin u NBA. Odgovor na to pitanje zavisi od kriterijuma koji se primenjuje: da li je igrač samo rođen u Evropi, da li se košarkaši razvijao u SAD ili je prve korake među obručima napravio u Evropi. Ako primenimo ovaj poslednji, koji nam se čini najlogičnijim, onda Španac Fernandno Martin svakako spada u pionire. Godinu pre njega, 1985, u NBA je stigao Bugarin Georgi Gluškov, Fernandno Martin je, dakle, bio drugi. Ovog 3. decembra navršava se 27 godina od njegove tragične smrti, tačno onoliko koliko je imao kada je poginuo u svojoj lančiji sa kojom je krenuo na utakmicu Real Madrid-Saragosa koju nije trebalo da igra zbog bolova u leđima.
Košarkaška Španija, posebno Real Madrid i njegovi navijači, obeležiće ove subote dan u kome je zauvek otišao jedan od najboljih španskih košarkaša svih vremena. Koš magazin se pridružuje sećanju na Martina aktuelizovanim tekstom koji smo objavili istim povodom prošle godine.
Luka Stančić, nekadašnji selektor juniorske reprezentacije Jugoslavije, po povratku sa kadetskog prvenstva Evrope u Damasku gde je osvojila zlatnu medalju (jeste, Sirija, ova u kojoj besni rat i odakle svakodnevno kreće reka izbeglica. Tada je pripadala evropskoj zoni FIBA) ushićeno je pričao o španskom centru Fernandu Martinu.
Španija, koju je sa klupe predvodio Aito Garsija Reneses, i Jugoslavija bile su u istoj grupi, naš tim je pobedio 89-88 a Martin je sa 23 poena bio superiorniji od naših centara. Završio je Šampionat sa 123 poena (17,6 po meču). Bilo je to prvenstvo na kome su se uz njega pojavili Antonelo Riva (Italija), Valeri Tihonenko (SSSR), Uve Blab (Namčka) i naš Zoran Čutura. Sećam se Lukinih proročanskih reči da će Fernandno Martin biti “veliki centar”.
Počeo je u školi Estudijantesa, već 1980. debitovao je u prvom timu, od 1981. bio je u prvoj petorci. Trebalo je da pređe u Huventud iz Badalone, ali je stigla ponuda Real Madrida i rešio je da ostane u rodnom gradu. Za najbolju selekciju Španije debitovao je 13. maja 1981. u Bordou protiv Francuske i postigao svoja dva prva poena u nacionalnom dresu. Kasnije će državni dres obući još 85 puta.
Na velikoj seniorskoj međunarodnoj sceni debitovao je na Mundijalu u Kolumbiji 1982. (13,1 poen) a prvu važnu medalju osvojio je na Evropskom šampionatu u Nantu 1983. Španija je bila druga, izgubila je finale od Italije, ali je u polufinalu pobedila SSSR. Bio je lider tima sa 23,6 poena. Posle Mundijala u Španiji, gde je sa 15,3 poena bio najbolji igrač svoje reprezentacije, otišao je u NBA ali se, zbog manjka minuta i nedostatka prave šanse, brzo vratio. Statistika NBA iza imena Fernandna Martina (25.3.1962, Madrid-3.12.1989, Madrid) kaže da je odigrao 24 utakmice u dresu Portlanda, ukupno 136 minuta, dao je 22 poena i uhvatio 28 lopti.
Sa Realom je osvojio četiri lige, dva Kupa kralja, jedan Kup pobednika kupova (1984. u Ostendeu protiv Simaka iz Milana, 82-81, uz 12 njegovih poena i 10 skokova), ali je 3. aprila 1985. izgubio finale Kupa šampiona protiv Cibone. Bio je to duel dve desetke, Fernanda Martina i Dražena Petrović, dvojice sjajnih košarkaša koje će od rivala postati saigrači i koje će sudbina odvesti u isti NBA klub, Portland, i koji će mladi tragično završiti živote u saobraćajnim nesrećama u razmaku od 4 godine… Dražen je tog dana 1985. u Atini bio “dželat” Reala sa 36 poena. Real se delimično revanširao u finalu Kupa Koraća 1987, u Madridu je pobedio Cibonu 102-89, u Zagrebu izgubio 93-94 uprkos 47 poena Dražena Petrovića, ali Fernando nije mnogo igrao te sezone jer je imao probleme sa leđima. Jednu od retkih utakmica odigrao je u Beogradu protiv Zvezde (89-82 za crveno-bele) postigavši 11 popena.
Kada je Dražen 1988. došao u Real, postali su saigrači. Već u februaru 1988. u La Korunji zajedno su osvojili prvi trofej – Kup kralja. Fernandno je najbolji bio u četvrtfinalu i polufinalu protiv Ueske i Huventuda, Dražen u finalu protiv Barselone (27 poena). Potom su 14. marta u istoj dvoranu u Atini u kojoj su 1985. bili rivali osvojiti Kup kupova protiv Snajdera iz Kazerte. Bila je to nezaboravna utakmica, 117-113 posle produžetka. U regularnom delu bilo je 102-102. Nezaboravni ofanzivni festival sa Draženom i Oskarom Šmitom u glavnim ulogama. Dražen je dao 62 poena, Oskar 44. Zajedno – 106 poena! Fernandno je dao 11 poena i uhvatio 7 lopti. U timu Reala igrao je i njegov mlađi brat Antonio. Niko nije mogao ni da pomisli da je to bio poslednji trofej Fernanda Martina.
Olupina automobila u kome je stradao Fernando Martin
Na početku nove sezone, 3. decembra 1989, pošao je od kuće na utakmicu Real Madrid-KAI Saragosa. Nije bio u timu jer jer je opet imao probleme sa leđima. Pošao je, ali nije stigao… Na autoputu M30 oko 15,00 izgubio je kontrolu nad svojom lančom… Imao je samo 27 godina. Utakmica je bila odložena a njegova sahrana pretvorila se u državni akt. Došao je ceo košarkaški svet Španije. Real Madrid je povukao dres sa brojem 10. Njegov brat Antonio nastavio je porodičnu tradiciju, u Estudijantesu i Fuenlabradi kraće vreme je igrao Jan Martin, Fernandnov vanbračni sin iz veze sa jednom Izraelkom, ali niko nije mogao da nadoknadi prazninu koju je preranim odlaskom ostavio Fernandno Martin.