Amerikanci sa sjeveroistoka ove zemlje, razložno ili ne, imaju kovanicu “Masshole”, kojom negativno generalizuju ljude iz Masačusetsa. Bahatost ljudi iz Bostona i okoline zasniva se dobrim dijelom na tome kako ostatak Amerike percipira navijače bostonskih sportskih klubova u sva četiri najmasovnija američka timska sporta. I to uglavnom zbog nadprosječnog uspjeha Nju Inglandskih pro-timova. Seltiksi imaju ukupno 17 NBA titula i na tri pobjede su od osamnaeste, Brajdijevi i Beličekovi Pejtriotsi su u malo jače od dvije posljednje decenije osvojili čak 6 NFL naslova, a i MLB Red Soksi i NHL Bruinsi su takođe manje-više stalno u vrhu. Živeći u Njujorku, pa Nju Džersiju već 27 godina, subjektivno govoreći, davno mi je postalo jasno da Njujorčani, naročito oni koji uz mene sjede po utakmicama, naprosto ne podnose Boston. A ni u Filadelfiji nije ništa drugačije.
Pred ulazak u bostonski TD Garden tri i po sata prije sinoćnje prve utakmice finalne serije protiv Dončićevog Dalasa, koju su Seltiksi dobili 107:89, popio sam pivo u irskom pabu preko puta dvorane s mojim haverom, inače izvornim Teksašaninom, koji je nosio Dončićev dres. Izborom garderobe izazvao je neželjenu pažnju, može se reći gotovo pa srdžbu ljudi u zelenom oko nas. Nekoliko osornih Bostonaca glasno su i samouvjereno predviđali da Dalasu slijedi “metla” u četiri ubjedljive pobjede zelenih. Rekoh im: “Stanite malo ljudi, i ja navijam za Seltikse” pokušavajući da nas odbranim. Ali i bartender sa tetovažom Celtics 33, gledajući nas ispod oka u potpuno zeleno dekorisanoj birtiji, složio se s pivopijama oko nas da će Seltiksi finalnu seriju dobiti ubjedljivo. “Možda da Mevsi nekako dobiju jednu utakmicu, kao Majami i Klivlend”, reče nam riđokosi Irac s tipičnim bostonskim akcentom.

Preporučih prijatelju da pažljivo ocijeni da li mu u pivu ima nekih neželjenih sastojaka, mada mi lično ovakva bahatost okoline nije zasmetala jer Seltikse volim još od ‘86, ali mom jaranu koji obožava Dončića zasmetale su čak i atraktivne žene u zelenom koje su ušle u kafanu. Vidjeh da je vrijeme da palimo kako je njihova dreka postajala glasnija, a čim izađosmo iz paba ugledasmo jednog od najprepoznatljivijih ekscentričnih navijača Seltiksa što već 20 godina sjedi na istom mjestu iza koša. On se iz svog zelenog kabrioleta na semaforu punim plućima derao u našem pravcu uz povike: “Dalas smrdi, ovo je naša godina” ponavljajući te dvije fraze barem deset puta sve dok ga ne uslikah.
U dvorani, dok se Kajri kao prvi zagrijavao, dočekaše me dobro mi poznati ‘beat writeri’ Seltiksa koji zeleni tim prate i na gostovanjima. I oni mi svi odreda mnogo argumentativnije u odnosu na raju u kafani, ili lika u kolima, potvrdiše da Dalas protiv Seltiksa nema ama baš nikakve šanse.
Nakon što su i Mazula i Kid vješto skrivali karte u njedrima a pogotovo defanzivne strategije na medijskoj konferenciji, a Adam Silver nakon toga prezentovao masu širih NBA tema nevezanih za utakmicu, pohitah brže-bolje u svlačionicu “mojih” Seltiksa. Čisto da provjerim iz govora tijela igrača da li je i njihova samouvjerenost u skladu sa navijačkom. U masi novinara koji su se skoncentrisali oko Tejtuma i Brauna odlučih da upitam Porzingisa, koji je bio usamljen, o povredi zbog koje nije igrao 38 dana, i on mi s osmjehom reče da je potpuno spreman. Zbog toga i ja postadoh uvjereniji u ono što svi oko mene uzimaju zdravo za gotovo. A to je da Dalas naprosto ne bi trebalo da ima rješenja za “stretch” napad Bostona sa svih 5 igrača koji mogu pogoditi trojke, i za polivalentnu odbranu zelenog tima u kojoj Seltiksi uglavnom neće morati udvajati Dončića, a ni Irvinga.
Ne stigoh na vrijeme da uđem u svlačionicu Dalasa, ali proćaskah sa legendarnom Nensi Libermen, koja mi takođe potvrdi da Mevsima protiv Seltiksa neće biti lako.
Igrači oba tima malo zatim izađoše na parket, a još nepopunjeni Garden je naglo postao glasan.
U tom trenu pomislih da u tri sata priče s raznim ljudima nisam našao ama baš nikoga, pa ni dvoje slovenačkih novinara koji su takođe doputovali iz Njujorka, koji su bili imalo optimistični u korist Dalasa.
Mazula je na početku čuvanje Dončića sasvim očekivano povjerio Džejlenu Braunu, ali kad je Porzingis ušao u igru na 7 minuta i 17 sekundi pred kraj prve četvrtine pri minimalnom vođstvu Seltiksa od 12:11, utakmica se počela odvijati onako kako su svi moji sagovornici konsenzusom predvidjeli. Boston je nastavio spriječavati p’n’r igru Dalasa, a Porzingis je krenuo pogađati šut za šutem. Rezultat 37:20 na kraju prve četvrtine u korist Bostona pa čak +29 u jednom trenutku tokom druge četvrtine nije uobičajena stvar u tvdim finalnim serijama, ali je Dalas do odlaska na odmor uspio smanjiti prednost Bostona na podnošljivih 21 poen prednosti.
Seltiksi su u prvoj polovini utakmice prosto dominirali sa timski posmatrano 9 skokova i 10 asistencija više, uz 11 postignutih trojki prema samo tri Dalasa.
Na poluvremenu sam se liftom popeo do mjesta gdje su sjedila dva ponajbolja NBA poznavaoca s naših prostora, Edin Avdić i Nenad Kostić, da ih nakon godinu dana pozdravim u njihovoj pauzi komentarisanja utakmice. Edin spomenu da je već na treningu dan prije utakmice primjetio ležernost igrača Dalasa i ozbiljnost igrača Seltiksa, a upravo tako su oba tima izgledala u disparitetnom prvom poluvremenu.
A onda krenu treća četvrtina u kojoj je Dalas genijalnošću Dončića vrlo brzo spustio razliku na samo 8 poena. Dominacija u skoku je bila najzasluznija za ovo dizanje Dalasa iz mrtvih, Nensi Libermen kraj mene je živnula, a Mark Kjuban par redova ispred nas krenuo da likuje. Na licu Džejsona Kida primjetih onaj blago-nasmješeni izraz ubice, tako fatalan za Seltikse kad ih je na moju žalost rasturao prije dvije decenije dok je igrao za Netse.
Ipak, sa nekoliko sjajnih poteza Džejlena Brauna, prevashodno defanzivnih, Seltiksi su otišli natrag na nedostižnu distancu, i “Gino Time” u Gardenu je mogao da počne.
Kad se stvari sumiraju na kraju ove utakmice lako je primjeti superiornu odbranu koju su odigrali Seltiksi. Luka i Mevsi su do sada u plej-ofu imali nevjerovatan procenat uspjeha u nabacivanjima za Lajvlija i Geforda nakon Lukinih prodora, koja su procenat šuta Dalasa podigli na sjajnih 57% iz igre nakon Lukinih dodavanja, a u ovoj prvoj utakmici protiv odbrane Seltiksa sve je stalo, i Mevsi nisu imali niti jedan jedni lob koji je urodio plodom. Samo devet asistencija cijelog tima Dalasa uz 11 izgubljenih lopti govori sve.
Boston bi u drugoj utakmici morao biti oprezan obzirom da je Dončićev Dalas u ovogodišnjem plej-ofu već dva puta gubio prvu utakmicu serije.
U prvoj rundi protiv Klipersa, a i u drugoj rundi u Oklahoma Sitiju, kad su ih “Gromovi” visokim tempom potukli do nogu. Nakon toga Mevsi su metodičnim prilagođavanjem na igru protivnika odgovorili pobjedama u drugoj utakmici, pa zašto da to ne ponove u nedelju u Bostonu?
Derek Lajvli poslije utakmice u svlačionici reče da može i mora mnogo bolje od onoga što je pokazao u prvoj utakmici u kojoj je bez poena nakupio 5 penala, a i Kajri će se probuditi jer Dončić nije imao nikakvu pomoć, što se vidi na tek jednoj asistenciji tokom cijele utakmice koju je imao.
PR-ovi Dalasa su Luku i Kajrija brzo sklonili na sigurno od mojih znatiželjnih pitanja kad sam nakon utakmice ušao u svlačionicu Dalasa, pa sam se zadržao sa Dvajtom Pauelom i Danteom Egzumom pričajući o stvarima nevezanim za netom završenu utakmicu, da im ne stajem na žulj. Pauela sam ispitao o utakmici Srbija-Kanada u Manili, a Egzuma šta misli o najnovijem cirkusu oko Zvezde i Partizana, ali i o Obradoviću.
Australijanac se složio sa mnom da Željkova dreka u stilu nekog “Masshole-a” ne bi prošla u NBA, ali upravo takva reakcija Džejsona Kida ali i samog Luke Dončića koji se sinoć jedini pojavio na parketu u Bostonu, je ostalim Mevsima možda i potrebna – da ih protiv ovakvih Seltiksa probudi iz letargije.
Photo: Privatni album, X