Meč u Zagrebu i pobeda Partizana protiv Cedevite 87-84 (tek druga u hrvatskoj prestonici istoriji duela ova dva kluba) promovisao je junaka ovog trijumfa – Vanju Marinkovića. Konačno! Godinama se od ovog momka očekuje da počne da igra kao pravi košarkaški as, i sve to vreme se zaboravljalo koliko je on zapravo mlad. Ovog januara je napunio 21 godinu, pred njim je još decenija i po karijere, a već je bio i “talenat decenije”, i kapiten Partizana, pa čak i “promašaj decenije”.
Vanja je u Zagrebu briljirao protiv Cedevite: 25 poena, trojke 4 od 6, indeks 28. Jednom rečju (neka izvini Rade Zagorac) – doneo je pobedu Partizanu. I pokazao svoje novo lice, koje je nagovestio prošlog vikenda u Laktašima, na utakmicama Super kupa ABA lige. Sad je to zreo igrač koji traži loptu, rešava napade onda kad je to najvažnije i kad se njegovi saigrači sakrivaju po ćoškovima terena, a igra i odličnu odbranu. Sjajne vesti i za selektora Sašu Đorđevića.
Posle odlaska Bogdana Bogdanovića iz Partizana, mediji i navijači su požurili da pronađu njegovog naslednika. Videli su ga u tada sedamnaestogodišnjem Čuburcu, koji je počeo da se bavi košarkom u klubu Vračar. Na nagovor oca Zorana, koji je bio fudbalski sudija, i majke Dragane, košarkašice. Vanja je sa 13 godina promenio klub, prešao je u KK Koledž, a godinu dana kasnije postao je član Partizanove juniorske ekipe. Njegov talenat nije mogao ostati neprimećen, prošao je sve drilove Duška Vujoševića koji u njemu nije video novog Bogdanovića, jer u to vreme ni Bogdan nije bio velika zvezda, ali “novog Uroša Tripkovića” – svakako.
Marinkoviću idoli nisu bili ni otac, ni Bogdanović, još manje Tripković. On je “pucao” na nešto veće, njegov idol je bio i ostao – Kobi Brajant. “Srpski Kobi” je brzo postao poznat i van granica naše zemlje, pa je 2015. dobio poziv za evropski Ol star za igrače rođene 1997. i mlađe u organizaciji FIBA. Nastupio je za Crni tim i bio najbolji strelac utakmice – 17 poena (i 4 asistencije). Dve godine ranije igrajući za reprezentaciju Srbije na Evropskom prvenstvu U16 osvojio je srebrnu medalju. A 2014. na Svetskom prvenstvu U17 Srbija, sa Marinkovićem u sastavu, uzela je bronzanu medalju.
Vujošević je forsirao Vanju, ali treneri koji su došli posle njega nisu to nastavili. Lutao je od startne petorke do dalekog mesta na klupi za rezerve, bljesnuo bi pa se ugasio. Mnogi su počeli da sumnjaju u njegov talenat, čak su se i podsmevali momku koji je sa samo 19 godina postao kapiten Partizana. Traka mu je bila preveliko opterećenje, nije još bilo vreme da mu je daju i čini se kao da je ta počast usporila Marinkovićev razvoj. Kapitensku traku mu je u avgustu 2016. “skinuo” Mihajlo Andrić, i posle toga je Vanja zaigrao onako kako se od njega očekivalo. Međutim, ne u kontinuitetu. Na primer, u oktobru prošle godine je “otvorio” ABA sezonu sa 33 poena protiv Zadra, ali je na kraju prvenstva imao prosek 11,3. Istina, na njegovu formu su uticale i povrede koje su ga pratile.
Možda će oscilacija biti i ove sezone, to je normalno za tako mladog košarkaša, ali način na koji se Vanja ponašao na terenima u Laktašima i Zagrebu govori da je nešto pozitivno “kvrcnulo” u njemu. On je postao lider tima, i ne libi se da preuzme tu ulogu. Njega slušaju Aranitović, Pecarski i Gegić, ali i Novica Veličković je protiv Cedevite imao prvu opciju u napadu da vidi gde je Vanja, i da njemu doda loptu. Sa Radetom Zagorcem čini tandem koji je budućnost naše košarke, a kad se potpuno uključe u ekipu Veličković i Si biće to Partizan kakav su njegovi navijači sanjali godinama. Noćna mora za svakog protivnika.
Photo: ABA