Početna BLOGDino Rađa o trenerima

Dino Rađa o trenerima

od Dino Rađa
21 pregleda

Aca Nikolić

Sad malo o ljudima s kojima san manje radija ali su imali uticaja na moju karijeru. Profesor Aca Nikolić.
Ko je Aca Nikolić? Po meni ključna figura košarke na ovim prostorima. Čovik koji je odgojio plejadu vrhunskih trenera, genije neslućenih razmjera, uporan na detaljima, čovjek nakon čijih treninga boli glava, a ne noge.
Profa je dolazija u Split par puta godišnje na ispomoć Boži. Ispričaću dva momenta da shvatite njegovu genijalnost i viziju.
Prva priča.
Treniramo 5 na 5 na jednom košu. Kaže Profa u jednom trenutku – stop. Mi po inerciji napravimo po neki korak, a on će nama: Ne, ne, ne. Ti su bio tu, ti tamo , ti onamo, ti si stajao ovako a ti onako, i tako svih 10. U milimetar. I onda: Ovako je trebalo, i pomiče nas ko šahovske figure. Kut bloka pod 90, a ne 68 stupnjeva, i tako dalje do najsitnijeg detalja.
Priča druga.
Famozno finale u Minhenu protiv Maccabija. Negdi pred sam kraj prvog poluvrimena radin blok na vrhu reketa za Sretu, i onaj njihov Amerikanac Simms me nabode lakton u pleksus namjerno. Niko ništa nije vidija, suci najmanje. Meni se odma zakrvave oči i tražin ga za vratit, medjutim svira kraj. Svlačionica, Božo drži govor, pa Profa svoje, i izlazimo vani na teren. Meni Profa čini prstom da dodjen do njega. Kaže “da ga nisi taka” Ja njemu “koga, šta”. “Znaš ti i koga i šta”. Ništa njemu nije moglo promać. Profo počivaj u miru i hvala na svemu.

Duda Ivković

Duda Ivković. Respect. Još jedan od kojeg san puno toga naučio. Nakon Kreše dobija u ruke reprezentaciju punu talenta i vrhunski slaže kockice. Koliko god neko mislio da je lako bilo daj balun u ruke Draženu, Toniju,Vladi ili Dinu i sve je riješeno, toliko sve to treba uhodat. Te 4 godine kombinacija klupskih trenera i njega je svih nas izbacila u orbitu. Pripreme su trajale od 3-5 miseci. Da, da. Olimpijada Seoul 88’ prvi dan priprema je bio dan nakon finala play offa 8. maja,  a povratak s iste 3. oktobra. Trening sutradan u 10. Pa danas kažu da su umorni i ne mogu igrat. Svakako kod Dude je bila disciplina i niko nije bio zvijezda. Svaki pokušaj bi odma u korjenu bio zaustavljen. Isto je vika na Dražena i na zadnjeg u nizu. Kasnije smo se sretali preko klubova protivnički i bilo je tu svega, ali uvijek respect. Fala za sve Duda.

Krešo Ćosić

Krešo Ćosić. Čovjek ispred svog vremena. Prvi moj susret s njim nije bija na terenu. Doša je za trenera u Split sezonu 83/84 i dosta puta san ostaja na treningu gledat kako maltretira Sobina i ekipu. Dosta stvari koje je radija nisan nikad vidija prije. Njegov pogled unaprid je bija nevjerovatan. Sa 18 godina je uvalija Divca u reprezentaciju. Sa 19 Tonija, Đorđevića i mene. I ne samo da smo bili u ekipi, nego smo i igrali. Prvi moj nastup je Atena 87’. Igra san više manje samo one slabe utakmice. U borbi za broncu protiv Španjolaca nisan igra, ali kako su svi visoki imali po 4 faula desetak minuta prije kraja pošalje mene Krešo na zagrijavanje. Kad su ispali Stojko i Radovanović pogleda on mene ispod koša, pa na klupu prema Grboviću koji je bija jako krilo. Vidin ja da neće bit ništa od mog ulaska i jednostavno krenen sam na izmjenu. Prolazin Kreši iza leđa, i on se okrene i pita di ćeš ti. Igrat, di ću. Stvarno oćeš igrat. Naravno. Ajde onda. Baš tako je išla konverzacija. Tako da smo zadnjih 4-5 minuta na terenu bili Divac, Đorđević, Toni i ja. Klinci bez brade i uspili uzest medalju. Krešo je definitivno udarija temelje one slavne generacije i napravija bezbolnu smjenu.

Druga priča je vezana za turneju po Americi godinu ranije. Paspalj, Divac i ja zakasnimo na ručak jednu minutu. Taj dan inače u planu bija odlazak u shopping. Zamislite 85-u godinu i shopping u Americi. Tada kad nas nije bilo ničega. Dovede nas bus isprid ogromnog shopping centra, i kaže Krešo: Vas trojica pred vrata, ostajete vani dva sata i čekate nas za kaznu. Odoše oni unutra i mi nakon po ure procjenimo da su ko zna di, i da uđemo tu negdi šta kupit. Čim smo stupili nogon unutra on izviri iza kantuna i viče. Ne, ne gospodo. Vi ne. Kakav kralj pokojni Krešo. Kasnije kad je bija ambasador u Washingtonu bili smo stalno u kontaktu i nismo svjesni koliko je Hrvatska košarka izgubila njegovin preranim odlaskom. Još bi moga puno toga o njemu, ali ne želin bit dosadan. Počivaj u miru i fala za sve.

Svetislav Pešić

Svetislav Pešić zvani Kari. I kod njega se pakleno radilo. Na Staroj planini u izolaciji po 3 treninga dnevno. Prvi je uveo kondicionog trenera u trenažni proces. Prof. Karaleja. Igman i skakaonica su postali poznati po nama, a ne skakačima. Vrhunski stručnjak. Strog, ali pošten. Puno smo od njega naučili svi skupa. Njegova ekipa iz Bormia 87’ je postala svjetski poznata. Gracias Kari.

Božidar Maljković

Božo Maljković. Kad su ga doveli pita san se ko je sad ovaj. Niko nikad nije čuo ništa o njemu, nego je preporučen od strane Ace Nikolića. Vrlo brzo se pokazalo da smo dobili nešto posebno. Radili smo ka pasi, a njegovo znanje je bilo ogromno. I najvažnije ego mu nije smeta da pozove profu nekoliko puta godišnje da radi s nama. Na terenu teški diktator, a van terena totalno drugačiji. Prijatelj za sva vremena. Kad smo se rastajali reka nan je da zapamtimo protekle 4 godine jer se tako nešto dobro neće ponovit. Kako je samo bija u pravu. Ima san još izvanrednih sezona i pobjeda, ali takva ekipa ljudi i igrača na jednome mistu nikad više. Doće na red poneka rič o svakome. Danas samo maestro Božo Maljković.

Zoran Slavnić

Moka Slavnić, odnosno Veliki Mokanu. Nakon tri utakmice Slavko da ostavku, i u svlačionicu prije četvrte dolazi veliki mag i popriča sa starijima, pa dođe do mene i kaže: Mali kako se zoveš i sta igraš? Mislin ja majko mila. Prije nisan igra ništa, a ovi ne zna ni kako se zoven. Međutim već nakon 5-6 minuta zove on mene da uđen. Svaku utakmicu san igra sve više i više, a pri kraju sezone počeja ulazit u petorci. Šta su oni svi vidili u meni neman pojma, ali očito nisu falili. Inače, za razliku od Slavka, Mokanu je bija dosta mekši i relaksiraniji. Igra bi basket s nama svaki dan. Vara, kra, laga rezultat, i niko ga nije moga dobit. I tu naučiš puno a da nisi svjesan. I zato fala za sve veliki Mokanu. Slike od ekipe nema jer se u ono doba radila jedna na početku sezone, a njega nije bilo.

Photo: YouTube printscreen

 

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar