Samo jedna utakmica prvog dana playoffa nije završila breakom. Jedini su Warriorsi uspjeli obraniti prednost domaćeg terena, dok su sve tri ostale ekipe poklekle odmah na startu. Jedna od njih su Nuggetsi, koji su potpisali poraz od Spursa. Sjajnom timskom igrom, Popovi momci su došli do pobjede i donijeli svom treneru veliko priznanje.
Greg Popovich je postao trener sa najviše pobjeda u povijesti NBA Lige! Prestigao je Lennyja Wilkensa na vrhu, te trenutno ima 1.413 pobjeda, kada zbrojimo playoff i regularnu sezonu. To je ujedno i više pobjeda od čak 6 NBA franšiza!

Pop je ovime možda i došao do statusa najboljeg trenera u povijesti. Brojke su definitivno iza njega, a Spursi niti ove godine ne izgledaju bezazleno. Stvorio je najstabilniju franšizu u NBA, redovno igraju playoff, a Jokić i Nuggetsi su već u prvoj utakmici osjetili koliko su opasni.
***
“Odakle sam? Hm. Znaš li ko je otpočeo Prvi svetski rat?”, upitao je Popović.
“Da, znam, jedan Srbin je ubio austrougarskog nadvojvodu Ferdinanda”, odgovorio je Parsel, a onda ostao začuđen sledećom rečenicom Grega Popovića:
“E, pa ja sam ti ludi Srbin!”.
Naravno u pitanju je jedan od niza šaljivih odgovora na novinarska pitanja po kojima je poznat najbolji košarkaški strateg današnjice. Bez obzira na njegovo poreklo sa naših prostora (otac Srbin, majka Hrvatica), njegova nacija je košarka, a srednje ime – uspeh.
Učio od najboljih
Greg Popovich je jedan od najboljih trenera u istoriji NBA lige. Od relativno male franšize napravio je moćnu dinastiju, i to je napravio na svoj poseban način. Nama je Greg zanimljiv jer je poreklom iz naših krajeva, otac Srbin, a majka Hrvatica. Studirao je na Air Force akademiji, te sve 4 godine igrao košarku, a zadnje godine je bio najbolji strelac i kapiten ekipe. Posle završetka studija razmatrao je karijeru u CIA, no srećom odlučio se za trenera, a ne za špijuna. Nakon izbegavanja karijere špijuna, posvetio se košarci i na sveučilištu u Denveru je završavao studije za trenera. Tokom svog daljeg školovanja sklopio je dosta poznanstava, a možda i najbolje za njega je bilo upoznavanje budućeg hall of fame trenera Larryja Browna, s kojim će kasnije postati i veoma dobar prijatelj. Popova avantura u NBA ligi kreće 1987. godine, kod svog prijatelja i mentora Browna dobija posao kao glavni asistent u Spursima. Tamo je bio 4 godine prije nego je vlasnik otpustio sve trenere, pa Pop odlazi kod još jednog hall of famera Dona Nelsona u Warriorse. Tamo je bio sve dok mu nije ponuđen posao glavnog managera i voditelja košarkaških operacijau njemu voljenim Spursima 1994. godine.
Gradnja dinastije
Prvi potezi su mu odmah bili zlata vredni. Doveden je odlični play Avery Johnson, the floor general, i neverovatni i ludi Dennis Rodman koji je obožavao Popa. Nakon lošeg starta u sezoni, Pop otpušta glavnog trenera i preuzima stvar u svoje ruke. Na kraju sezone su imali loš učinak, većinom zato što su bili opterećeni povredama, no kako bi Amerikanci rekli, to je bilo „blessing in disguise“. Očajna sezona je značila prvi pick na draftu, a tada je glavna zvezda bio jedan momak sa sveučilišta Wake Forest. Bivši plivač, bez ijedne tetovaže, neatraktivan, no neverovatno dobar igrač, Tim Duncan. Upario je tako Pop twin towerse Admirala Robinsona i The Big Fundamentala Duncana i popravio score ekipe na čak 56 pobeda u sezoni. Normalno pored takvih igrača nije dugo trebalo čekati na naslov prvaka, 2 godine je prošlo i 1999. godine Pop i Spursi su uzeli prvi prsten. Dobili su Knickse u finali sa 4-1, a MVP je bio Tim Duncan. Na idući naslov čekali su do 2003. godine. No do tada se jezgra ekipe malo promenila. Došli su mladi lavovi Parker i Manu putem drafta, a bitni igrači su bili i Jackson i Kerr koji je pod stare dane došao po još jedan naslov. U finalu su pali momci s druge strane reke Hudson, New Jersey Netsi, 4 -2, a MVP naravno Tim Duncan. Spursi su postali majstori neparnih godina, pa osim naslova 1999, 2003, uzeli još po dva 2005. i 2009. godine. A 2005. su se najviše namučili protiv žilavih Pistonsa, te sa 4-3 uspeli doći do 3. naslova, a ujedno je i veliki Duncan došao i do 3. MVP trofeja. Dok su 2007. imali lakši posao kada su počistili Cavse i mladog Lebrona Jamesa u finalu koje je imalo najmanje gledatelja u povijesti NBA lige. MVP je ovaj put bio Parker. No takvi su bili Pop i Spursi, dosadni ali bezobrazno efikasni. I što je najvažnije oni su bili prava ekipa, obitelj.

Od rekordera do izbornika
Mnogo igrača je progovorilo o atmosferi koju stvaraju Pop i Spursi. Poznate su i neslane šale koje zbijaju međusobno igrači, a bogami i Pop s njima. No takav je Pop, šaljivdžija i zafrkant no jako, jako dobar trener. Postao je 2006. godine četvrti najmlađi trener koji je stigao do 500 pobeda, a iste je godine postavio rekord franšize sa scoreom 63-19. Trener godine je bio 2003, 2012. i 2014. Došao je i do 1.000 pobeda sa jednom franšizom, što je uspelo samo njemu i Jerryju Sloaneu. Prošle godine je opet oborio rekord franšize, ovaj put sa 69 pobeda u sezoni. Zadnji naslov je osvojio 2014. godine, kada je opet pobedio Lebrona i Heat, sa 4-1, a MVP je opet bio još jedan Popov izmišljeni igrač, Khawi Leonard. Pop je poznat po svojim odličnim pickovima, pogotovo zato što je većina njegovih pickova vrlo nisko. MVP finala Tony Parker je bio 29. pick prve runde, najbolji 6. igrač lige Manu Ginobili 57. pick. Postoji još puno igrača kojima je Pop dao priliku i koji su u njegovom sistemu procvjetali. Još jedna stvar po kojoj je poznat su njegove urnebesne izjave i press konferencije.
Pop je izbornik američke reprezentaicije, i to mu je verovatno i kruna neverovatne karijere. Čovek koji je od Spursa napravio pravu dinastiju, i još bolje razvio sistem koji će trajati dugi niz godina posle njega. Ostavio nam je mnoge odlične igrače i rekorde koji će teško biti srušeni. No Pop će ostati zapamćen kao jedan od najvećih trenera, a Spursi kao jedna od najvećih dinastija moderne NBA lige.
Photo: NBA
(Izvor: ostataksveta.com)