Početna BLOGPrele: Kvalifikacije za Tokio

Prele: Kvalifikacije za Tokio

od Zoran Prelević Prele
7 pregleda

Jula meseca 2016. održane su kvalifikacije za Olimpijske igre u Rio de Žaneiru. Srbija je igrala u Beogradu i izborila pravo da učestvuje na Olimpijadi. Italija je kao domaćin kvalifikacija igrala turnir u Torinu. Košarkaše Italije je vodio svetski poznati trener Etore Mesina, a u timu su bile NBA zvezde Galinari, Datome, Belineli i Djentile, zatim Meli, Heket… Važili su za apsolutne favorite. Niko nije pomišljao da Hrvatska može biti problem za tako močan italijanski sastav sa svetski poznatim trenerom Mesinom.

Hrvatska je tri meseca pre kvalifikacionog turnira izabrala novog selektora. Pošto su trojica trenera odbila, Aca Petrović je prihvatio bez ikakve materijalne naknade da vodi reprezentaciju. Imali su pripreme u trajanju od tri nedelje. I, šta se dogodilo? Hrvatska je u finalu kvalifikacionog turnira pobedila Italiju. Kruno Simon (16 poena ), Dario Šarić (16), Bojan  Bogdanović (24) , Darko Planinić (13), Roko Leni Ukić (4) su odigrali skoro celu utakmicu.

Aca Petrović je obavio veliki posao. Kao svaki pametan trener nije mnogo smetao. Pustio je majstore da igraju, a posle utakmice je izjavio: “Sport nudi mnogo interesantnih priča, a jedna od njih je ona o dva trenera. Jedan koji volontira i radi za nula kuna, a drugi je Etore Mesina koji je u milionima dolara .Mesina sutra ide u San Antonio po svoj bogati ugovor. Ja sam došao ovde ne zbog novca, već sam osećao da moram nešto da vratim hrvatskoj košarci. Lično, vrlo sam zadovoljan.”

Celo ovo uvodno podsećanje je zbog novih kvalifikacija za Olimpijadu 2020. Država Srbija je uložila veliki novac da bi se kvalifikacioni turnir održao u Beogradu. Novine su bile pune tekstova povodom izbora novog selektora reprezentacije. Ko su kandidati za selektora? Da li će izabrani selektor imati dovoljno vremena da pripremi tim? Hoće li igrači uspeti da se u tako kratkom vremenu uklope u sistem igre novog selektora?

Za kvalifikacioni turnir u Torinu Aca Petrović je pripremao reprezentaciju Hrvatske tri nedelje. Pustio je Šarića, Bogdanovića, Simona i Planinića da igraju. Nije mnogo smetao i Hrvatska je pobedila Italiju. Teodosić, Jokić, Bogdanović i Bjelica su  bolji igrači od najboljih hrvatskih reprezentativaca, samo ih treba pustiti da igraju. Svaki tim sačinjava grupa ljudi koja teži istom cilju – pobedi. Igrači sami znaju ko je medju njima najbolji, najhrabriji. Kome u kritičnim trenucima dodati  loptu da šutne. Kad  trener počne da zamišlja da će njegova taktika doneti pobedu, tu već nastaje problem.Vrhunski igrači iza sebe imaju preko 10 odigranih liga i ogroman broj utakmica. Znaju kako se igra protiv različitih vrsta odbrana. Kada smo već kod taktike, za mene će ostati večita tajna da li je na Svetskom prvenstvu u Kini stručni štab Srbije primetio da je Španija u jednom delu utakmice u odbrani igrala “Box and One”(četri igrača igraju zonski, a jedan igra individualnu odbranu na najboljem šuteru). U pomenutom slučaju to je bio Bogdanović. Još gore je kada trener počne da sastavlja čudne postave ne bi li iznenadio protivnika, a zaprovo iznenadjuje svoje igrače i nervira ih.

U vreme kada je profesor Aleksandar Nikolić bio trener reprezentacije Jugoslavije, Nemanja Djurić je odigrao 142 utakmice i svaku je započeo u postavi. Kasnije pamtimo da je deset godina postava bila Kićanović, Slavnić, Dalipagić, Ćosić, peti je jedno vreme bio Jelovac, a kasnije Jerkov. Za te majstore je profesor Aleksandar Nikolić govorio: “Samo da ih nateram malo da igraju odbranu.” Vrhunski majstori, genijalni košarkaši: Kićanović, Dalipagić, Ćosić, Divac, Bodiroga, Jokić, Teodosić – rodila ih majka da stvaraju trenere.

Vrhunski igrač se postaje ako se poseduju pamet i talenat (oboje je besplatno, samo nema nigde da se kupi). Sa druge strane, trener treba da je poslušan da bi ga grupa ljudi, ili jedan uticajan i bogat čovek, postavio za šefa stručnog štaba (kakva konstrukcija: “stručni štab” ). Normalno je da se za izbor trenera pita i menadžer čije igrače trener mora da uzme u tim. Nekadašnji igrač i sada trener Stevica Karadžić me je podsetio na izjavu Ranka Žeravice: “Otkuda ovoliko trenera na klupi? Sada ih ima više nego košarkaša.” Aleksandar Nikolić je u reprezentaciji imao samo jednog pomoćnika – Bogdana Tanjevića. Na Olimpijadi 1980. godine u Moskvi Ranko Žeravica i Mirko Novosel su zajedno vodili reprezentaciju i nisu imali nikakav stručni štab. Po zakonu umnožavanja birokrartskog aparata “stručnjaka” je sve više, a sve manje vrhunskih igrača. Treneri su potrebni u periodu stvaranja igrača. Već u dvadeset petoj godini igrač više ne veruje treneru. Što bi rekli “Cogito ergo sum” (Mislim, dakle postojim – latinski).

Veoma je važno da Teodosić i Jokić budu zdravi i spremni da igraju kvalifikacije. Bez njih dvojice će biti jako teško Bogdanoviću i Bjelici sa ostalim reprezentativcima da izbore plasman na Olimpijadu.

Što se selektora Igora Kokoškova tiće, mislim da je odličan izbor. Deluje pametno i smireno. Po načinu kako je vodio Sloveniju kada je osvojila zlatnu medalju na Evropskom šampionatu vidi se da poštuje svoje igrače. Pustio je Gorana Dragića i Luku Dončića da vode tim. Svaki je igrač dao svoj doprinos, a posebno Klemen Prepelič sa onim dalekometnim trojkama i ukupno 21 poenom u finalnoj utakmici. Kao što je Sale Djordjević čuvenom trojkom u Istanbulu promovisao Željka u trenera, tako je i Prepelič sa dve pogodjene neverovatne trojke omogučio da Igor Kokoškov sa Slovenijom osvoji zlatnu medalju. Sa svoje strane Igor Kokoškov je vodio reprezentaciju Slovenije pametno. Nije mnogo smetao. Mirno je stajao pored terena i gledao šta se dešava. Nije  čučao kao mnogi treneri. Mislim da bi trenere trebalo zapitati zašto čuče. “Ko na brdo ak’ i malo stoji, više vidi no onaj pod brdom.”(Njegoš). I zašto stepuju i trče pored aut linije. Još kad stave gel u kosu doživljaj je pravi. Genijalni trener Piva Ivković je svojevremeno na jednoj utakmici tražio od sudije da smiri protivničkog trenera, koji je stepovao pored aut linije: ”Molim te smiri ga! Srušiće nam halu.”

Na kraju, želim Igoru Kokoškovu i reprezentativcima Srbije da uspešno prodju kvalifikacije. Na Olimpijadi je domet ovih genijalnih košarkaša srebrna medalja. Ako Ameri dodju sa turističkom grupom, kao na poslednje Svetsko prvenstvo u Kini, moguća je i zlatna medalja.

Photo: FIBA

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar