Početna BLOGDaba: Tri povratka Vlade Štimca

Daba: Tri povratka Vlade Štimca

od Žarko Dapčević Daba
17 pregleda

Igor Rakočević, Nikola Jestratijević, Čarls Dženkins i Vladimir Štimac – svi su bili, ili su još uvek košrakaši Crvene zvezde. I nije to samo jedna zajednička tačka koja ih povezuje, već su se sva četvorica u tri navrata vraćali svom domu, svojoj kući na Mali Kalemegdan. Svi oni su imali velike karijere, ali nisu krili gde im pripada srce, i to su uvek i na svakom mestu iskazivali. Tako je i sa junakom naše priče Vladimirom Štimcem.

Popularni Štimara rodjen je  25. avgusta 1987. u Beogradu.

Gledajući na TV reprezentaciju koja je devedesetih godina harala Evropom i svetom, mali Vlada je poželeo da i on jednoga dana bude deo te selekcije. Što je sanjao, to je i dosanjao. Sa deset godina ispred zgrade u kojoj je stanovao na terenu je zamišljao da postane novi Djordjević, Danilović, Topić, Obradović, da bi se jednog dana sam zaputio u KK Beovuk. Nije se tamo dugo zadržao, pa je prešao u KK Poštar gde mu je prvi trener bila Ljiljana Miljković.

Nakon Poštara Štimac se ponovo vraća u Beovuk, i sa njima je 2004. potpisao i prvi profesionalni ugovor. Godinu dana kasnije prelazi u Žalgiris iz Litvanije, gde nije imao neku veliku minutažu, da bi nakon Žakgirisa prešao u letonski klub Valmijera. Proglašen je najboljim igračem u Letoniji u sezoni 2007-08.

I onda 2008. na poziv Svetislava Karija Pešića dolazi u Crvenu zvezdu. Prva sezona bila mu je jako dobra, mnogo toga je naučio od velikog Karija i na tome mu je i dan danas zahvalan, dok je druga sezona bila vrlo turbulentna za košarkaški klub Crvena zvezda. Vladimir Štimac 2010. odlazi u letonski Ventspils. Tamo se zadržao samo dva meseca da bi nakon toga otišao u Češku, gde je igrao za Nimburk. Sa tom ekipom je osvojio Kup i prvenstvo Češke 2011.

Nakon Nimburka odlazi u klub Olin Jedrena, gde je proveo jednu sezonu, da bi nakon toga otišao u Banvit.

Sa Banvitom je postao vice-šampion Turske i imao je jako zapaženu ulogu u tom velikom uspehu. Nakon Banvita odlazi na Pirinejsko poluostrvo gde je igrao za Unikahu.

Iz Unikahe put ga vodi u Nemačku, gde je nastupao za Bajern iz Minhena sa kojim takodje postaje vice-šampion, da bi se onda vratio u Španiju, u Estudijantes. Ali se tu vrlo kratko zadržao pošto je dobio poziv od svoje Zvezde. U sezoni 2015-16 se po drugi put vraća u Zvezdu, sa kojom osvaja Jadransku ligu i šampionat Srbije.

Posle godinu dana u Crvenoj zvezdi odlazi u Bešiktaš. Štimac je sa ovim timom došao do polufinala plej-ofa Turske. Te sezone njegov tim je igrao FIBA Ligu šampiona, gde je bio izabran u najbolju petorku tog takmičenja. Posle godinu dana i odličnih igara dobio je poziv od Efes Pilsena. Jednu sezonu je proveo u tom klubu sa kojim je osvojio Kup Turske i igrao Evroligu. Bio je proglašen i najboljim igračem Evrolige u jednom kolu. U leto 2018. prešao je u Turktelekom.

Sezonu 2019-20 započeo je ugovorom na nekoliko meseci sa Fenerbahčeom, da bi se nakon isteka tog ugovora pred Novu godinu po treći put vratio svojoj kući, na Mali Kalemegdan.

Nastupao je Vlada Štimac i za reprezentaciju. Najpre je sa selekcijom U-18 osvojio zlatnu medalju 2005. na Evropskom prvenstvu koje je održano kod nas, a isti uspeh je ponovio i 2017. sa selekcijom U-20 u Izraelu. Učestvovao je na dve Univerzijade, 2009. u Beogradu i  2011. u Šenženu, i na obe je osvojio zlatne medalje. Dobre partije u klubovima su ga preporučile Dušanu Ivkoviću koji ga poziva da nastupi za reprezentaciju Srbije, gde mu se dečački snovi ostvaruju.

Za najbolju selekciju Srbije debitovao je na Evropskom prvenstvu 2013. i u Sloveniji, i za nju je takodje sa velikim uspehom nastupao i osvojio je srebrnu medalju na Svetskom prvenstvu 2014, Olimpijskim igrama 2016. kao i na Evropskom prvenstvu 2017. U dresu reprezentacije je odigrao 102 meča. Nakon Evrobasketa 2017. se oprostio od reprezentativnog dresa.

U srećnom braku je sa suprugom Aleksandrom, i imaju dvoje dece, sina Vukana i ćerku Tajru (ime je dobila po pevačici grupe Nightwish).

Vladu Štimca možete voleti ili ne, to je stvar ličnog izbora, ali ono što niko ne može da mu ospori  je njegova srčanost i davanje 100 odsto sebe na terenu. Pa čak i više od toga. Aleksandar Djordjević, bivši selektor reprezentacije Srbije, uvek je govorio za njega da je duša tima. Za reprezentaciju je uvek bio tu, i kao prva opcija i kao zamena nikada nije odbijao poziv.

Promenio je mnogo klubova, a izdvaja sezonu u Bešiktašu. Kao najdražu utakmicu u dosadašnjoj karijeri izdvaja meč protiv Cedevite u Zagrebu, kada je zahvaljujući njegovoj partiji (17 poena , 9 skokova) njegova Zvezdi izvojevala veoma važnu pobedu za plasman u finale ABA lige, i na kraju i osvojila titulu.

Za Crvenu zvezdu je do sada odigrao 169 utakmica i postigao 1.229 poena, te brojke će u nastavku sezone samo uvećavati. Vratio se svojoj kući da pomogne svojoj Crvenoj zvezdi.

Vlado, dobro došao kući.

Photo: Euroleague

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar