Početna EVROPA/SVETŠtark arena: Vir(t)us košarka

Štark arena: Vir(t)us košarka

od Vladimir Stanković
20 pregleda

Tup, tup, tup… Svaki put kada je neko od igrača Darušafake ili Virtusa poslao loptu ka podu prazne dvorane odjek je bio kao na nekom mestu gde se eho prenosi lako. Dok sam čekao početak meča koji se prinudno, zbog virusa korona, igrao u Beogradu, pokušavao sam da se setim da li sam gledao neku utakmicu bez publike. I nisam se setio, mada bih se kladio da je takvih bilo, sigurno zbog neke kazne jer epidemije nisu, bar do sada, zatvarale dvorane…

U hali je bilo pedesetak ljudi, uključujući i redare. Najzauzetiji je bio onaj „nulti red“, tik uz teren. Tamo je sedelo dvadesetak ljudi, jedna grupa imala je zelene šalove oko vrata i nije prestajala da bodri turski tim. Formalni domaćin bila je Darušafaka pa je sigurno mogla da prošvercuje nekog Turčina, bilo da je iz Beograda, bilo da je došao iz Istanbula.

Kad je počelo čuo sam svaku reč Saleta Đorđevića koji sa igračima, zbog Amerikanaca, komunicira na engleskom, iako mu je italijanski odličan.Trenera Darušafake Ernaka Selčuka nisam čuo jer je klupa turskog tima bila dalje. Zato sam čuo spikera koji je na turskom najavio utakmicu, petorke, predstavio sudije a onda je tokom meča svaki koš svojih pozdravljao preko mikrofona. S obzirom na prazne tribine odjek je bio žestok.

Predsednik turske Košarkaške federacije Hido Turkoglu kritikovao je Evroligu zbog odluke da se igra u Beogradu jer su trener i dva igrača Virtusa Srbi, ali ispostavilo se da za tim iz Bolonje nije navijao niko od malobrojnih svedoka meča.

Virtus je bolje otvorio utakmicu, poveo sa 9-2 i sigurno držao prednost. Posle prvih 10 minuta bilo je 30-14, u 15. minutu je 44-23 za Virtus ali se na poluvreme otišlo sa 52-40. Miloš Teodosić je počeo na klupi, ušao je u 5. minutu i odmah pogodio trojku nagovestivši da će ovo biti njegovo veče.

Na pres tribini izbrojah nekoliko kolega, a videh i mog prijatelja Ričarda Stouksa, šefa sudija u Evroligi (i Evrokupu). U poluvremenu sam, povodom jedne situacije 3 plus 1, pokušao da mu objasnim moju teoriju da je praktično nemoguće postići trojku (ili dvojku) pri šuti iz daljine pod faulom. Faul je obično posle šuta, kad je lopta već izašla iz ruku šutera što znači da on nije ometen prilikom šuta već posle. Kažem da se mogu suditi dva bacanja ako je tim koji se brani ispunio bonus, dozvoljavam da faul uz koš može biti ispod obruča kada napadač probije podignute ruke čuvara i poentira… Ričard mi objašnjava da su pravila takva kakva jesu, vidim da nije ubeđen da moja teorija „drži vodu“.

Vladimir Stanković i Ričard Stouks, šef sudija u Evroligi

U poluvremenu odlazim do Uroša Trifunovića, košarkaša Partizana. Zanima me da li je došao da gleda eventualnog budućeg protivnika u nastavku Evrokupa:

– Ma jok, bio sam na treningu pa ostao da pogledam utakmicu – reče mi sve bolji “mali” Trifa.

Na početku treće deonice Darušafaka stiže na -4, semafor je pokazivao 56-60. Đorđević je tražio tajmaut, vratio Teodosića na teren i samo minut kasnije, posle Teove trojke, bilo je 66-58 za Bolonjeze. Turski tim se još jednom vratio (62-66) ali je posle 30 minuta bilo plus 11 za Virtus, 79-68. Do kraja nije bilo drame, bolji tim je pobedio, bilo je 106-96. Igrač meča bio je Miloš Teodosić sa 21 poenom i visokim procentima šuta, 3/4 za 2 poena, 4/4 trojke, plus 6 asistencija.

Iako je bilo malo novinara, održana je konferencija za medije. Ernak Selčuk, trener Darušafake, sportski je čestitao Virtusu i poželeo svim timovima koji nastavljaju takmičenje sreću. Onda je pred malobrojne novinare izašao Saša Đorđević i u dužem izlaganju objasnio da se u Italiji, posebno u severnom delu, živi pod psihozom virusa korona. Rekao je da situacija nije normalna, ljudi su pod psihozom, kretanja su minimalna, aerodrom u Veneciji sa koga su poleteli za Beograd bio je sablasno prazan, u gradovima restorani zvrje prazni, ne rade škole…

– Moja porodica živi u Milanu, ali supruga i ćerke došle su kod mene u Bolonju… Ljudi izlaze minimalno, namirnice naručuju telefonom i donose im se pred vrata… Moram da zahvalim mojim igračima i svima u klubu na iskazanoj profesionalnosti, svi su spremni da rade svoj posao i u okolnostima koje su daleko od uobičajenih.

Sale je sportski priznao da je igranje u Beogradu bila izvesna prednost za njegov gtim, ali s obzirom na odsustvo publike to se nije osetilo. Požalio se da je ovo bila prva utakmica posle više od 20 dana, otuda i pad u jednom periodu treće četvrtine.

Nije krio ambiciju da se još jednom vrati u Beograd:

– Finale je naš cilj, ali igraju i drugi… Protiv Monaka nemamo prednost terena, oni su vrlo dobar, čvrst tim… Naravno da bih voleo da u finalu igramo sa sjajnim Partizanom čijih 5-1 me nije uopšte iznenadilo. Imaju odličan tim, afirmišu mlade igrače poput Jaramaza, imaju odličnog trenera i uvek 6. igrača na tribinama….

Photo: Eurocup

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar