Nakon što sam krajem januara u Gardenu upitao za porijeklo Džona Končara, saigrača Marka Gudurića, shvatio sam da nema nikakve veze, osim po prezimenu, sa našim prostorima i kulturom. Ne samo da ne zna ni riječ našeg jezika, nego ne zna ni iz kojeg kraja su mu preci, deda po kojem nosi prezime. Zna samo da su njegovi nekad davno imigrirali iz bivše Jugoslavije. A Končarev Kraj, iz kojeg porijeklo vode svi Končari, je danas napušteno selo kraj samih Plitvica, i šteta je da ovaj mladi Amerikanac nema nikakvog pojma o prirodnoj ljepoti koju su njegovi preci napustili.

Asimilacione silnice u ovoj zemlji su prejake pa nisam bio iznenađen kad sam iz razgovora shvatio da Končar ne zna ni kako se izvorno piše njegovo prezime. I mada bi se “po faci” a i stasitosti moglo naslutiti da je naše gore list, Džon nije nikad čuo ni za svog slavnog prezimenjaka, narodnog heroja. Nije ni čudo jer ta dva slova “ch” umjesto jednog u prezimenu su najbolja indikacija da se originalno prezime Končar u njegovoj familiji promjenilo dosta davno.
Upitao sam ga za navodne veze sa Crvenom zvezdom, i odgovori mi da nikakvih kontakata, o kojima su novinari prošlog ljeta nagađali, nije bilo. Glasine su počele kad je Končar baš nekako pred početak Svjetskog kupa zapratio profil Zvezde na društvenim mrežama. Reče da je samo učtivo, ili iz znatiželje, uzvratio praćenje kad su Zvezdaši njega zapratili, i da prošlog ljeta nije bilo ama baš nikakvih kontakata njegovog agenta sa upravom beogradskih crveno-belih.
Potvrdi i da se nakon završetka srednje škole u zapadnom Čikagu, prije nego što je započeo koledž karijeru, raspitivao o načinu na koji bi mogao da dobije srpsko državljanstvo jer je tada bilo govora o njegovom učešću u mlađim selekcijama reprezentacije Srbije, ali se taj pokušaj izjalovio i od tog ljeta nije ništa pokušavao na tom planu.
Končar je, evo, u zadnjih nekoliko NBA utakmica dočekao da dobije legitimno mjesto u rotaciji Grizlija, i trenutno igra po 20-ak minuta po utakmici, mada je u Memfisu na privremenom “two-way” ugovoru. Uzima minutažu Marku Guduriću koji, nažalost, još uvijek igra samo “garbage” minute i koji mi sinoć u Bruklinu reče da naprosto do sada nije imao sreće ove sezone, i to u nekoliko navrata. Nepravedna suspenzija zbog napuštanja klupe u Gardenu na utakmici protiv Niksa ga je “presjekla” baš kad se konačno vratio u rotaciju. Nakon toga se lakše razbolio, to jest prehladio, a nakon trejd dedlajna Grizliji su iz razvojne lige vratili Džoša Džeksona, koji je Guduriću takođe konkurent za minutažu. Mada je Grejson Alen još uvijek na štakama, trenutno uz Končara i Džoš Džekson dobija minute s klupe, a Guduriću preostaje da čeka da mu trener Dženkins opet ukaže veće povjerenje.

Sinoć je Gudurić nezagrijan u prvom kontaktu s loptom poentirao za 3 poena, a onda imao i jedan sjajan dribling i step-back za tri poena kojim je izmamio uzdahe u Barklejs Centru. Netsi su teško poraženi nakon čudnovate pobjede uz pomoć sudija, a i 51 poena LeVerta noć prije u Bostonu. Igra Memfisa mi se veoma dopala, čak i u “garbage” dijelu utakmice, a broj mladih igrača u rosteru koji su “gladni” bi mogao da ih odvede na megdan Lejkersima u prvoj rundi plej-ofa.

Džona Končara sam par puta gledao na TV-u dok je igrao na koledžu ali do sinoć nikad uživo, i na prvi pogled izbliza na parketu izgleda impresivno. Mada nije pretjerano visok ima ogromne šake, snažan je i požrtvovan u odbrani, nije sebičan, a zbog borbenosti hvata nevjerovatno veliki broj skokova obzirom na visinu i poziciju na kojoj igra. Viša verzija Feta Livera za siromašne. Sinoć je na momente igrao i na poziciji pleja a i uspješno čuvao mnogo više igrače od sebe. Za njega nema izgubljene lopte, ne štedi svoje tijelo postavljajući se pred kontre protivnika, a nedavno je čak udario bananu Dvajtu Hauardu što je najbolji dokaz da se ne boji da se “potuče” sa jačima od sebe. Ne samo zbog izgleda nego i zbog raznovrsnosti mi više liči na nekog igrača evropskog stila.

Slučajno u dvorani nakon samog završetka utakmice ugledah Acu Petrovića, selektora Brazila, koji je strpljivo čekao Tijaga Splitera, koji nikako da se pojavi. Valjda je Atkinson u svlačionici dugo ribao igrače zbog poraza. Acu “Tricu” ispitah o Draženu i starim vremenima, strategiji u njegovoj pobjedi nad Grik Frikom u Kini, ali i o razlici u FIBA i NBA stilovima. Reče mi da ima dvojicu mladih u brazilskoj reprezentaciji koje je slučajno otkrio na kampovima, i koji će imati sjajnu budućnost. Ne mogu a da ga ne upitam kako će se osjećati na klupi Brazila protiv Hrvatske.
U pola odgovora Spliter izroni iz tunela, pozdravih se sa Acom, a sinu mi ideja da bi Džon Končar, obzirom na geografsko porijeklo svojih predaka, mogao da zaigra i za hrvatsku reprezentaciju. Kod Kokoškova sigurno ne bi imao nikakve šanse da uđe ni na neki širi spisak, ali bi jedan takav polivalentan igrač koji može braniti više pozicija Hrvatskoj legao “kao kec na desetku”. Hrvatskoj reprezentaciji ne manjka kvalitetnih igrača prednje linije, ali na nižim pozicijama godinama škripi. A Končar bi bio perfektan za neku pomoćmu ulogu Bojanu Bogdanoviću i ekipi u kvalifikacijama za OI koje će Hrvatska igrati u junu u Splitu.
U istom gradu u kojem je Rade Končar prokazan i uhapšen krajem 1941. da bi ga italijanski fašisti zvjerski mučili i kukavički s leđa strijeljali par mjeseci iza toga.

Photo: NBA