Kad se na Ol star suboti prije 20 godina u Ouklendu Vins Karter u vazduhu zavrtio 360 stepeni silovito zakucavajući, potom kroz noge zakucao na nabačaj svog daljnjeg rođaka Trejsija MekGrejdija, a kao šlag na tortu ostao “zaglavljen” do lakta na obruču – činilo se da neka atraktivnija zakucavanja u perspektivi naprosto nisu moguća. Samo nekoliko mjeseci nakon toga u Sidneju, Karter je pomjerio granicu i u igri zakucao preko nesretnog 2,17 m visokog Francuza Frederika Vajsa, pritom ga bukvalno preskočivši. Vajs je postao planetarno poznat, i u narednim decenijama će se spominjati samo zbog tog zakucavanja, a Karter je osim tog olimpijskog podviga u svijetu košarke ostavio mnogo dublji trag. Ne samo kao najverovatnije najbolji zakucavač svih vremena, zlatni olimpijac, najbolji NBA ruki sezone kao posljednji u prošlom vijeku, osmostruki NBA Ol star igrač, nego i zbog onog najizuzetnijeg od svega – trajanja čak 22 sezone u NBA, po čemu je rekorder lige.
Vins je premostio čak četiri različite dekade u NBA, što nikom do sada nije uspjelo, od kraja 90-ih kad je ligom dominirao defanzivni stil igre a Karter uglavnom igrao beka šutera, u vrijeme kad se neko kao Luka Dončić još nije ni rodio, do potpune stilske mijene i prangijaške ere, sve do aktuelne zlokobne 2020. kad je Karter formacijski najčešće igrao četvorku. Pamtiće se uglavnom,po stelarnom dijelu pro-karijere koju ja proveo u Torontu, gdje je svoju debitantsku sezonu počeo u skraćenoj sezoni zbog štrajka, i ne manje zvjezdanom nastavku u močvari Džersija. Zanimljivo je i da završava karijeru u najvjerovatnije “specijalnoj” i vjerovatno skraćenoj sezoni. Osim u Reptorsima i Netsima, Vins Karter je igrao za još šest NBA klubova, osim u Orlandu uglavnom kao igrač s klupe. Niko ko ga je pratio prije dvadesetak godina kad se povrijeđivao Nedovićeskom učestalošću i slovio za “staklenog” igrača ne bi ni u najluđim snovima mogao pretpostaviti da će oboriti rekord dugovječnosti među igračima NBA lige.

Sa svoje 43 godine koje je napunio u januaru ove godine Vins Karter ipak nije najstariji igrač koji je ikada zaigrao u NBA. Ta čast pripada čovjeku koji je već više od 40 godina pokojnik i koji se zvao Net Hiki, mada se i NBA tada još uvijek zvala BAA. U sezoni 1947/48 Net Hiki je bio trener Providens Stimrolersa, jednog od originalnih klubova lige. Bio je toliko razočaran igrom svojih pulena koji su bili najgori tim pa je pred svoj 46. rođendan odlučio da navuče dres i patike i pomogne svom timu i na parketu u dvije utakmice. Nije se proslavio sa šutem 0-6 iz igre u te dvije utakmice, mada se upisao u listu strijelaca sa ukupno 2 poena iz slobodnih bacanja.
Osim Hikija, u poznijoj dobi nego što je trenutno Karter, svoje NBA karijere završila su još samo dva čovjeka – Kevin Vilis sa 44 godine i 244 dana, i Robert Periš sa 43 godine i 253 dana. “T-reks” Vilis se vratio iz penzije u sezoni 2006/2007 i odigrao na kašičicu tek 5 utakmica za Kjubanove Mevse, čisto da nadmaši Periša, dok je vječno namrgođeni “poglavica” svoju zadnju utakmicu odigrao u Bulsima u aprilu 1997. U 43 odigrane utakmice te 96/97 sezone centar kojeg lako pamte zbog 00 na dresu je čak tri puta bio i u startnoj petorci, pa je Robert Periš taj koji bi trebalo da je pobjednik, ako ne već službeno,a onda barem moralno, što se ove rekordne rubrike tiče.

Vins Karter je igrajući u Torontu prozvan i ‘Er Kanada’ uz već postojeći nadimak ‘Vinseniti’, čini se više iz sponzorskih nego letačkih razloga jer je po avio-kompaniji nazvana i nova dvorana u Torontu u koju su se u Vinsovoj prvoj sezoni Reptorsi uporavo bili uselili. Malo je poznato da je nadimak “half man – half amazing”, po kojem je Vins isto tako globalno znan, nadimak koji je ukraden i koji je postojao godinama prije Karterove koledž i NBA karijere. TNT komentator Keni Smit je ovaj nadimak preoteo i dao ga Karteru mada ga je već godinama nosila NYC stritbol legenda Entoni “Biz” Hajvord. Siroti Biz, poznat po And1 miks tejpu, nikad nije dobio ni monetarnu, niti neku drugu satisfakciju u zadnjih 20 godina otkad se Karteru tepa ovim otuđenim nadimkom.
U Torontu je Vins brzo lansiran u sazviježđe lige, Reptorsi su bili najgledaniji tim nekoliko godina uzastopce, a za Kartera se sve promjenilo kad je promašio odlučujući šut protiv Siksersa u zadnjoj sekundi sedme utakmice polufinala Istoka u plej-ofu 2001, a pogotovo kad se teže povrijedio godinu iza toga. Od glavnog lika u čoporu vukova s Ontarija postao je najomraženija ličnost u Kanadi jer je dosta dugo igrao “preko neke stvari” nezadovoljan kvalitetom tima ili ko zna čime još, čak i simulirao povrede. Svojevrsna egzistencijalna kriza ga je ponukala da konačno izdejstvuje trejd koji ga je odveo kod Džejsona Kida u Nju Džersi. A u Torontu mu taj naprasni egzodus nikada nisu zaboravili.
Zadnja utakmica u kojoj je igrao u ovoj 2019/20 suspendovanoj sezoni najvjerovatnije znači i kraj njegove karijere, mada se oficijelno Karter još nije oprostio. Najavio je da naredne jeseni sigurno neće igrati a njegovi Hoksi, čiji je službeno još igrač, u slučaju da se ova sezona nekim čudom i nastavi igranjem samo plej-ofa, nisu među prvih 8 na Istoku. U posljednjoj utakmici pred prekid sezone, koju je Atlanta izgubila od Niksa, Karter je sa svojih 43 godine i 45 dana od odbrambenih igrača Niksa pušten pred sam istek vremena da došeta do linije za 3 i pogodi otvoren šut u već odlučenoj utakmici. U tom trenutku već se skoro dalo naslutiti da će sezona biti suspendovana zbog pandemije i da bi mu to mogao biti zadnji koš karijere.
Čini se da bi neko njegovo elegantno a snažno zakucavanje u stilu vjetrenjače bilo prigodnije za oproštaj, a ovako je prilično anti-klimaktično odjahao u suton.
To Vinsovo kaskanje niz blagu nizbrdicu prema zalasku krenulo je već u plej-ofu 2007. godine a jedan od najzaslužnijih za to bio je jedan naš čovjek – Saša Pavlović. Ovaj Baranin je imajući Lebrona iza svojih leđa hrabro pogurao Vinsa nizbrdo sa skoro samog vrha planine na koju se Vins kanio popeti nakon što je uz nevjerojatan pritisak i uvrede u Torontu uspješno dokrajčio Reptorse u prethodnoj rundi plej-ofa.
Danas se u doba popularnosti ovog NBA small ball prangijanja malo ljudi sjeća odbrana koje su te 2007. godine još carevale, a ja sam imao sreću da uživo u “Medoulendsu” izbliza pogledam pivotalnu četvrtu utakmicu polufinala Istočne konferencije kad je Karter na svom vrhuncu kao 30-godišnjak iz utakmice u utakmicu u toj seriji vodio pravi rat sa Pavlovićem. Kartera je kao jednog od najpotentnijih napadača lige Pavlović čuvao u većini iso-situacija, i potpuno zaustavio u toj seriji koju su Vinsovi Netsi izgubili u 6 utakmica. Od tada, pa evo do danas, Netsi nisu postali relevantni, a Pavlović je igrao takvu odbranu i bio tako bitan za Klivlend da su ga neki igrači Netsa, kao što je bio “mesar” Majki Mor, u više navrata čak pokušavali i namjerno povrijediti. Kao ključni napadač Netsa, Karter je u toj tijesnoj četvrtoj utakmici pri rezultatu 2:1 u pobjedama za Klivlend gestikulirao pri najmanjim dodirima Pavlovića pokušavši iznuditi prekršaje. Sudijski trio predvođen Dikom Bavetom su ga kao privilegovanu veliku zvijezdu stalno slali na liniju slobodnih bacanja, jer protiv Pavlovića apsolutno ništa nije mogao da pogodi iz igre. Vins je čak i imao loptu za pobjedu u svojim rukama na desetak sekundi pred kraj, Džej Kid i RJ su se sklonili, a Karter je udvojen izgubio loptu ne uspjevši ni da šutira. Neposredno prije toga je iznerviran i nemoćan agresivno u više navrata nasrtao na Pavlovića koji mu verbalno nije ostajao dužan. Igravši zajedno sa Krstićem, Nahbarom, Ilićem, a prije toga i Planinićem, Karter je vjerovatno dobro razumio neke riječi kojima mu je Saša uzvraćao. Taj gubitkak lopte Kartera u toj utakmici i dueli s Pavlovićem, iz današnje perspektive, čini mi se da su bili prekretnica u Karterovoj karijeri – nakon koje se nikad nije vratio u elitu.

Upravo je Pavlović, potpomognut LeBronom, u ratu protiv Kartera koji je dobio svojim specijalnim ratom, i obrambenim i psihološkim, izazivao kraj stelarnog dijela Vinsove karijere.
Ričard Džeferson je u narednoj sezoni od Kartera preuzeo štafetu najboljeg igrača Netsa, Kid je trejdovan u Dalas, Netsi su potonuli u lutriju i do danas se nisu oporavili, a Karter nakon te 2007 nije nikad više zaigrao u Ol star utakmici.
Nakon još par godina mučenja u Netsima, Karter je trejdovan u Orlando, gdje je sa već ograničenim fizičkim atributima u poređenju s onim koji su ga krasili u prethodnoj deceniji postao NBA mediokritet i ispomoć Dvajtu Hauardu i Rašardu Luisu.

Život Vinsa Kartera Džuniora počeo je nedaleko od Orlanda u kojem je konačno sišao sa NBA sazviježđa. Vins je odrastao na “rednek rivijeri” u gradu Dejtona Bič na Atlantiku, koji je poznat po spring brejku, susretima Harlijevaca i trci automobila Dejtona 500 koju prate uglavnom poštovaoci južnjačke rasističke konfederalne zastave koji uz trke ispijaju isključivo američko loše pivo. Košarkašku loptu malom dvogodišnjem Vinsu Karteru Džunioru prvi put u ruke je stavio njegov ujak Oliver Li, nekadašnja zvijezda Univerziteta Market u Milvokiju i NBA epizodista. Potičući iz porodice prosvjetnih radnika Vins je bio primjeran đak i do odlaska na koledž igrao futbol kvoterbeka, pa nakon povrede odbojku, i to vrlo uspješno. Bio je jedan od najboljih odbojkaša Floride igrajući je uporedo s košarkom. Već u sedmom razredu Karter je prvi put zakucao u igri na košarkaškoj utakmici i već tada je počeo trenirati sa lokalnim srednjoškim košarkaškim timom sa dječacima koji su bili po 4-5 godina stariji od njega, pa mu je košarka postala primarni sport. Pod prismotrom stroge majke tokom čitavog školovanja bio je veoma aktivan, pored sporta, u školskim bendovima u koje idu muzikalni južnjački Afro-Amerikanci. Počeo je sa saksofonom, nastavio s trubom, rogom, tubom, a bio je i bubnjar u srednjoškolskom bendu. Čak je počeo i komponovati muziku i raditi koreografiju za paradne nastupe svog benda. Vins često spominje da bi kao multi-instrumentalista, u slučaju da nije postao profesionalni košarkaš, vjerovatno hljeb zarađivao u nekom džez-klubu.

Kad je došlo vrijeme za odabir koledža, od čak 80-tak njih koji su pokušali dovesti Kartera, on je izabrao slavnu Kerolajnu. Tu je ušao u razrađen sistem kod trenera Dina Smita koji je pomalo i sputavao Karterov individualizam. U sve tri Karterove sezone u Čepel Hilu njegov saigrač Entoan Džejmison je važio za vođu tima i generalno mnogo boljeg koledž igrača od Vinsa. Iako su u zadnjoj sezoni pod Dinom Smitom u proljeće ’97 Tar Hilsi osvojili ACC turnir i dogurali čak do F4 NCAA turnira, potcijenjena Arizona sa Majkom Bibijem i Majlsom Sajmonom u užasnoj defanzivno-orijentisanoj utakmici pobjedila je Kerolajnu, a Karter je podbacio u prelomnim trenucima. Najviše zbog toga na nagovor Dina Smita se sa Džejmisonom dogovorio da te godine ne izađu na draft. Smit naprasno ide u penziju a Karter u svojoj trećoj i najboljoj koledž sezoni kod pokojnog Bila Gatridža napreduje, a Kerolajna postaje jedan od regionalnih nosilaca na NCAA turniru i opet stiže na F4. I te 1998. Tar Hilsi opet gube u polufinalu, i to od Univerziteta Juta nakon sjajne igre Andrea Milera u drugom poluvremenu. Karter se konačno prijavljuje na draft i biva izabran kao peti, odmah iza Entoana Džejmisona. Nakon trejda zbog kojeg su zbunjeni Karter i Džejmisom na draft bini pred komesarom Sternom zamijenili kape, umjesto u Voriorse, Vins odlazi u Toronto i postaje zaštitni znak kanadske košarke narednih šest godina.
Ko zna šta bi bilo s Karterom da je pogodio šut sa sirenom u sedmoj utakmici polufinala Istoka 2001. i da su njome Reptorsi skinuli Ajversonove Sikserse? Prošli bi dalje ali se za Toronto možda ne bi desilo čudesni šut Kavai Lenarda kad je lopta dugo poskakivala po obruču prije prolaska kroz mrežicu u plej-ofu 2019. protiv tih istih Siksersa. To je stvorilo neki historijski ekvilibrijum nakon kojeg su Reprorsi išli do kraja i 18 godina poslije Vinsovog promašaja osvojili titulu prvaka. Da li bi Vins, da je pogodio taj šut 2001.proveo čitavu karijeru u Torontu? I uopšte potrajao toliko dugo?

Kad se to već nije desilo, meni se čini da sigurno ne bi potrajao ove 22 godine u NBA da ga Pavlović nije poslao u neku vrstu prijevremene penzije u kojoj je Vins lagano otaljavao posao u lošim timovima i više od decenije uglavnom bio mentor mladim igračima.
Photo: NBA
1 komentar
cartera niko nije poslao u penziju nego je nakon netsa igrao u losim ekipama njgiva zakucavanja nitko nece nadmašiti, zbogom carter drahomi je stasam te gledao ,jedan od najboljih dunkera.netsi su trebali njega i kidda ostaviti i dovesi neko pojacanje nakon njega su se raspali i otisli z new jeseya