Početna NBABili Kaningam: “Plavi kengur”

Bili Kaningam: “Plavi kengur”

26 pregleda

U vremenu kad su sva košarkaška takmičenja suspendovana zbog pandemije koronavirusa, odlučili smo da naše čitaoce častimo u skladu sa motom ovog portala – Za one koji čitaju košarku. Poklanjamo vam knjigu koju ćete moći da čitate u nastavcima. Reč je o 50 biografija najvećih igrača NBA lige, a koje su svojevremeno objavljene u knjizi “50 veličanstvenih” autora Vladimira Stankovića i Aleksandra Ostojića. Uživajte u čitanju!

***

Životna priča Bilija Kaningama, jednog najboljih igrača NBA šezdesetih godina prošlog veka, ne uklapa se u šemu o “siromašnom detinjstvu” i sportu koji je omogućio “uspeh u životu”. Sasvim suprotno, Bili je ima imao sve uslove da bude  mnogo što-šta pre nego profesionalni igrač košarke, ali dečka je neodoljivo privlačio samo basket. Roditelji su mu bili imućni, imao je odlične škole i stekao široko obrazovanje, ali jednom zaražen košarkom na “playground” terenima Menhetna, Bili je svakim danom bivao sve sigurniji da jedino što želi da “radi” jeste košarka. Kasnije je, kao zvezda NBA, objašnjavao poreklo svog fantastičnog skoka: ulične bitke u basketu 3/3, ili 4 na 4, do 15 poena. Tu je stekao čvrstinu, skočnost, snagu…

Košarku je učio na njujorškim uličnim igralištima

Kada je 1961. završio srednju školu bio je visok samo 180 centimetara, ali je već imao famu dobrog strelca i skakača, tako da ga je tražilo više uinverziteta. Izabrao je Severnu Karolinu sa koje će 1965. izaći sa prosekom od 24,8 poena i 15,4 skoka! I još nešto: za četiri godine studija (diplomirao istoriju) porastao je čitavih 21 centimetar!

Nadimak “kengur” dao mu je Frenk Mekgvajer, njegov prvi trener na Severnoj Karolini. Kada ga je video kako skače, spontano je rekao:

-Momak, ličiš mi na pravog kengura…

Na Univerzitetu Severna Karolina dobio je nadimak Kengur

Sa statistikom poput njegove bilo je jasno da će u NBA. Na draftu 1965. uzela ga je Filadelfija, čiji je trener Dolf Šejs neobjašnjivo u njemu video više plejmejkera nego šutera i skakača. Eksperiment nije uspeo i Bili se brzo vratio na svoju poziciji visokog beka, ili krila, ali je ispred sebe u ekipi imao Lašesa Džeksona i Četa Vokera, zvezde tadašnje Filadelfije, tako da je mladi Kaningam postao “šesti čovek”. Medjutim, njegov doprinos je bio mnogo veći nego nekih startera (14,3 poena, 7,5 skokova), a Filadelfija je u Istočnoj konferenciji prekinula dominaciju Boston Seltiksa (dobila je 6 od 10 medjusobnih mečeva), koji su devet prethodnih godina bili šampioni. Mada će 1966. u finalu plej-ofa konferencije Boston biti bolji (4-1).

Samo godinu dana kasnije uslediće puni revanš, Filadelfija je ne  samo još jednom bila šampion konferencije već je u finalu pobedila Boston sa 4-1, a u velikom finalu San Francisko, prvaka Zapadne konferencije sa 4-2. Novi trener Aleks Hanum ukomponovao je sjajan tim u kome nenadmašni Vilt Čemberlen jeste bio zvezda sa fantasticno sličnim prsekom u poenima (24,1) i skokovima (24,2), ali u kome su Hal Grir (22,1), Čet Voker (19,3) i Bili Kaningam (18,5)  takodje bili u prvih 15 najboljih strelaca. Sezona je bila fantastična, 68 pobeda u regularnoj sezoni naspram samo 13 poraza, u plej-ofu 11-4, i prva titula šampiona. Bili je sezonu počeo kao “šesti čovek” ali je završio kao starter.

U ABA ligi igrao je za Karolina Kugarse

Njegova polivalentnost još je više došla do izražaja 68/69 kada je Vilt Čemberlen otišao u Lejkerse. Džek Remzi, trener koji je zamenio Hanuma, dao je Kaningamu još više minuta, a Bili je opravdao svoj nadimak iz studentskih dana uhvativši te i  naredne sezone 1.050 (12,8) i 1.101 (13,6) lopti. Bio je daleko najbolji skakač medju takozvanim niskim igračima. U obe te sezone bio je i najbolji strelac Filadelfije (24,3 i 24,8 prosek) ali je Boston povratio primat. U sezoni 68/69 Bili je konačno izabran za Ol star utakmicu, a izvesna kompenzacija za toliko čekanje stigla je u vidu činjenice da je dobio rekordan broj glasova. Ostao je na sličnom nivou u narednih nekoliko godina, da bi 1972. povukao neočekivani potez: kao slobodni agent potpisao je za Kugarse iz Karoline, ekipu koja se takmičila u konkurentskoj ABA ligi. Ta liga je bila daleko od popularnosti kakvu je uživala NBA. Navodno, prevagnuli su odlični uslovi i želja Bilijeve supruge Suzan da se vrati kući, u blizinu Čepel Hila gde su oboje studirali u upoznali se.

U konkurenciji mnogo slabijoj od one u NBA, Bili je bio nadmoćno najbolji igrač. Naredne sezone bio najbolji u gotovo svim kategorijama, ali je shvatio da je isuviše dobar za ABA, zbog čega je odlučio da se vrati u Filadelfiju i ponovo obuče svoju majicu sa brojem 32. U prvoj povratničkoj sezoni imao je prosek od 19,5, u drugoj 13,7 što je bilo daleko od njegove ranije statitike, pa je 1976, sa 33 godine, završio karijeru.

Jedna etapa njegovog košarkaškog života bila je završena, ali je ubrzo počela nova, trenerska, u kojoj će takodje biti veoma uspešan. Posle samo 6 utakmica u sezoni 77/78 u kojima je Filadelfija dva puta pobedila a četiri puta izgubila, Kaningam je seo na klupu zamenivši  Džina Šuu. Doveo je ekipu do prvog mesta u Istočnoj konferenciji (njegov bilans bio je 53-23), zatim do  finala konferencije (4-3 protiv Bostona) i velikog finala izgubljenog od Portlanda sa 2-4. Na klupi Sikersa ostao je do 1985.

Titulu 1983. proslavio je sa zvezdom tima Mozisom Melounom

Najveći uspeh ostvario je 1982/83 dovevši Filadelfiju do nove titule prvaka posle fantastičnih 4-0 protiv Njujorka, 4-1 protiv Milvokija i 4-0 u finalu protiv LA Lejkersa. Fantastičan, neponovlljiv skor od 12-1 u  plej-ofu. Jedan od njegovih najvećih poteza bio je dodvodjenje Dzuliusa Irvinga, Dr Džeja, igrača koga je dobro upoznao dok je igrao u ABA ligi jer Doktor nosio dres Njujork Netsa. Sa njim, Mozisom Melounom, Bobije Džonsom, Morisom Čiksom i Endruom Tonijem, Filadelfija Sikersi su imali moćan tim i velikog trenera.

Kaningem i dan danas čvrsto drži treće mesto u istoriji NBA lige kao trener sa najvećim procentom pobeda – 69,8 odsto. Ispred njega su samo Stiv Ker i Fil Džekson.

Biografija

Ime:William John Cunningham

Rodjen: 3.6.1943. u Bruklinu, Njujork

Univerzitet:Severna Karolina

Draft: 1965 (prva runda, Filadelfija)

NBA: Filadelfija (65-72 i 74-76)

ABA: Karoliga Kugars (72-74)

Broj poena u regularnoj sezoni:13.626 (20,8)

Broj poena u plej-ofu: 757 (19,4)

Skokovi: 6.638+356=6.994 (9,2)

Asistencije: 2.625+125=2.750 (3,6)

Utakmice: 764 (625+39)

Ol star: četiri puta (69-72)

Priznanja: šampiona NBA 1967, u prvoj petorci 69, 70 i 71, u petorci debitanata 1966.

Trener: Filadelfija, 77-85, šampion 1982/83, bilans 454-196 (69,8% u regularnoj sezoni) i 66-39 (62,9%) u plej-ofu.

Kuća slavnih: od 1985

Photo: NBA

Možda će vas interesovati

1 komentar

armando April 13, 2020 - 11:26

dobar shooter igrao je samo za 76erse.. cougarsi su bili dobar tim u aba ligi

Odgovori

Ostavite komentar