Priča o Zoranu-Moki Slavniću, vrlo čitana na našem sajtu, dala mi je ideju da se prihvatim nezahvalnog posla: da sastavim najbolji tim od igrača sa prostora bivše Jugoslavije koji su igrali u Španiji. Svestan sam svih opasnosti koje ova ideja nosi, od toga da nekoga mogu da zaboravim do kriterijuma koji spadaju pod onu čuvenu kategoriju da o ukusima ne vredi raspravljati… Igrači koje sam posle mnogo “mudrovanja” i premeravanja odabrao rangirani su po pozicijama na kojima su igrali, nikako ne znači da su oni koji su napred bili najbolji. Pokušao sam da, kao kriterijume, koristim dužinu igranja u Španiji, klubove u kojima su igrali, individualne i kolektivne titule koje su osvajali, ukupan utisak koji su ostavili. Zato, recimo, u ovom “mom timu” nema Praje Dalipagića koji je u Real Madridu proveo jednu sezonu, i to samo igrajući u Kupu šampiona. Potpuno sam svestan da bi neko drugi na mom mestu verovatno izabrao (i) neke druge igrače, odnosno izostavio neke koje sam ja uvrstio, ali ovo je MOJ izbor.
Pošto je ovo imaginarni tim biće sa 13, umesto uobičajenih 12 igrača. Jednostavno, nisam znao koga da izostavim uz napomenu da Nikolu Mirotića, kao Španca i po formiranju i po pasošu, nisam uzeo u obzir:
Dakle, u prvih 12 bili bi:
Plejmejkeri: Zoran Slavnić i Saša Đorđević, Luka Dončić
Bekovi: Mirza Delibašić, Dražen Petrović, Velimir Perasović, Igor Rakočević
Krila: Dejan Bodiroga, Mirza Teletović, Milan Gurović
Centri: Zoran Savić, Dejan Tomašević, Erazem, Lorbek
Rezerve: Jaka Laković i Marko Popović za poziciji pleja, Nikola Lončar i Bojan Bogdanović kao bekovi, Novica Veličković i Duško Savanović na krilu, Bojan Dubljević, Ante Tomić na centarskim pozicijama.
Na “širem spisku” kandidata imao sam još 30-ak imena, ali na kraju sam se odlučio za ove nabrojane. Svestan sam mogućíh prigovora, ali evo mojih argumenata:
ZORAN-MOKA SLAVNIĆ
Prvi “jugos” u Španiji, došao je 1977. i odmah pomogao da titula prvaka stigne u Badalonu. S obzirom da je igrao pre osnivanja ACB lige nemam podatake o broju utakmica, poena i asistencija, ali imam utisak i saznanja da je ostavio dubok trag.

SAŠA ĐORĐEVIĆ
U dresovima Barselone i Real Madrida odigrao je 206 utakmica sa prosekom od 13,9 poena i 3,1 asistencije. Osvajao je trofeje sa oba kluba, sa “Barsom” je dva puta bio prvak ACB i osvajač Kupa Koraća 1999, sa Realom je jednom bio prvak Španije. Bio je zvezda u oba kluba.

LUKA DONČIĆ
Najmlađi u “timu” ali među njegovim predvodnicima. Počeo je u Olimpiji, sa 13 godina došao u Španiju, sa 20 godina pokorio je i Španiju i Evropu: prvak ACB, pobednik Kupa kralja, prvak Evrope sa titulom MVP, rekord do rekorda. Debitovao je sa 16 godina, za 4 sezone odigrao je 123 utakmice u ACB sa prosekom od 7,8 poena, 4,1 skoka i 3 asistencije a prosek mu kvari prva sezona (2014/15) kada je odigrao 5 utakmica sa 1,6 poena po meču. U Evroligi je odigrao 80 utamica. Sad blista u dresu Dalas sa izgledima da obeleži narednu deceniju NBA.

MIRZA DELIBAŠIĆ
Kao i Moka Slavnić, igrao je u periodu pre ACB, ali je ostavio neizbrisiv trag u Real Madridu i španskoj košarci. Bio je izuzetno popularan, omiljen, cenjen … Jednom je Martin Teljo, urednik košarkaške rubrike u “Asu”, napisao da “igrači Reala ne razumeju Mirzinu genijalnost”.

DRAŽEN PETROVIĆ
Dok je igrao za Cibonu Dražen je, što bi Španaci rekli, bio Realova “bestija negra” (aždaja). Jedini način da ga se Real “reši” bio je da ga dovede. I učinio je to 1988. Ostao je samo jednu sezonu pre nego što je otišao u NBA (Portland). Odigrao je 47 utakmica, prosek poena bio mu je 28,4 uz 3,8 skoka i 3,5 asistencije. U anale evropskih kupova ušla su njegova 62 poena u finalu Kupa kupova 1982. protiv Kazerte.

VELIMIR PERASOVIĆ
Kada je 1992. kao trostruki šampion Evrope sa Jugoplastikom rešio da igra u inostranstvu zasluživao je veći klub od skromnog Breogana, ali se posle samo jedne sezone našao u Vitoriji gde je u naredne 4 sezone bio najbolji strelac. Onda je 5 godina bio “prva ruka” Fuenlabrade i na kraju karijere odigrao je 2002/03 sezonu u Alikanteu. Na 354 utakmice ostvario je prosek od 20,9 poena i 2,3 asistencije. Uspešan je i kao trener, u više navrata vodio je Baskoniju.

IGOR RAKOCEVIĆ
Iz činjenice da je igrao u Valensiji, Real Madridu i Baskoniji lako je zaključiti da je bio u ponajboljim španskim klubovima. Najdublji trag ostavio je u Baskoniji gde mu je povučen dres. Bio je rođeni strelac. Na 178 utakmica ostvario je prosek od 17,2 poena i 2,4 asistencije.

DEJAN BODIROGA
Još jedan velikan koji je nosio dresove Real Madrida i Barselone. Sa Realom pobednik Kupa Saporta, Barseloni pomogao da 2003. prvi put postane prvak Evrope. Više puta igrač nedelje i meseca. Na 202 utakmice prosek poena bio mu je 16,9, uz 4,8 skoka i 2,5 asistencije. Jedan od najvećih “jugosa” u Španiji.

MIRZA TELETOVIĆ
Jedno od najprijatnijih iznenađenja. U Španiju je 2006. stigao iz belgijskog Ostendea kao nepoznat igrač, a već u sezoni 2007/08 bio je zvanično “otkrovenje lige”. Španski deo karijere proveo je u Baskoniji, za koju je odigrao 239 takmica sa prosekom od 11,8 poena i 4,2 skoka. Dokazao se i tokom 6 godina u NBA (Bruklin, Finiks, Milvoki).

MILAN GUROVIĆ
Kada je 1998. iz Peristerija došao u Barselonu katalonski klub je oborio rekord u visini transfera – 500 miliona peseta (oko 3 miliona evra!). Sa “Barsom” je osvojio Kup Koraća 1999. i jednu ACB ligu ali, generalno, u klubu su smatrali da nije opravdao veliku investiciju. Kasnije je u Španiji igrao za Unikahu i Huventud. Za njim je ostalo 188 utakmica, prosek od 11,1 poena i 3 skoka.

ZORAN SAVIĆ
Jedan od najkorisnijih i najcejenijih u Španiji. I takođe još jedan koji je igrao u dva najveća španska kluba. Prvo je bio član Barselone (1991-1993), potom je igrao za Real Madrid (1995/96) da bi pred kraj karijere u sezoni 2002/01 još jednom obukao dres Barselone. Veliki borac, nikad ispod minimuma. Odigrao je 133 utakmice u ACB sa prosekom od 12,6 poena i 6,3 skoka.

DEJAN TOMAŠEVIĆ
U Španiju je stigao 2001. i to u Baskoniju. Posle samo jedne sezone u kojoj je sa Baskonijom osvojio duplu krunu, prvenstvo i kup na kome je bio MVP, prešao je u Valensiju sa kojom je 2003. osvojio prvi ULEB kup. Bio je centar sa najboljom asistencijom. Brojke kažu da je odigrao 146 utakmica u Španiji sa prosekom od 11,3 poena, 7,1 skokom i 3,3 asistencije. Jedan od šestorice igrača u istoriji ACB koji su napravili “tripl dabl”.

ERAZEM LORBEK
Nije u “mom timu” po nacionalnom ključu. Za pet godina u Barseloni (2009-2014) ostavio je dubok trag. Na 217 utakmica prosek mu je bio 9,2 poena i 3,7 skoka. Igrao je na poziciji centra ili krilnog centra, umesto snage koristio je tehniku, košarkašku inteligenciju, osećaj za igru koji imaju samo vrhunski talenti. Po tri puta prvak ACB i osvajač Kupa kralja, šampion Evrolige 2010.

Što se “rezervi” tiče, Jaka Lakovič je odigrao 191 utakmicu za Barselonu sa prosekom 8,9 poena i 2,5 asistencije. Marko Popović je u Španiji (Fuenlabrada) od 2015, još uvek igra. Na 134 utakmice prosek poena mu je 11,9 a asistencija 2,5. Nikola Lončar je u Španiju došao 1995. i to u Real Madrid. Kasnije je igrao u Huventudu, Breoganu i najduže Estudijantesu. Na 236 utakmica ostvario je prosek 11,8 poena. Kasnije je, do povratka u Partizan na mesto sportskog direktora, bio veoma zapaženi TV komentator. Bojan Bogdanović je veće ime napravio u Turskoj i NBA negó u Španiji, ali svoj raskošni talenat nagovestio je u Realu u koji ga je sa 16 godina doveo Boža Maljković. Novica Veličković došao je kao veliki talenat, Real Madrid je dobio trku sa Unikahom, i počeo je dobro. Bio je igrač meseca, ali onda su zaređale povrede koje su učinile da nastavak španskog dela karijere ne bude u skladu sa njegovim talentom. Odigrao je 103 utakmice, prosek poena bio je 6,9, skokova 3,7. Duško Savanović je 2008. došao u Sevilju kao nepoznat igrač, ali je brzo skrenuo pažnju. Posle dve godine prešao je u Valensiju. Na 103 utakmice u ACB prosek poena bio mu je 11,8 sa sjajnim procentom od 41 odsto za trojke. Nije bio zanemarljiv ni prosek skokova, 4,6 po meču. Ante Tomić je još jedan sa delom karijere u Real Madridu i delom u Barseloni, gde je i sada. Nakupio je 411 utakmica sa prosekom od 10,2 poena i 6 skokova. Ovu moju listu zaključuje Bojan Dubljević koji je od dolaska u Valensiju 2012. nakupio 266 utakmica sa prosekom od 11,i8 poena i 5,4 skoka.
Ako neko pita za trenere, ima li kvalifikovanijih i boljih od Željka Obradovića, Bože Maljkovića i Svetislava Pešića? Ako im trebaju asistenti, tu su Duško Ivanović, Neven Spahija, Velimir Perasović, Jasmin Repeša…
Neizbrisiv Yu-pečat na španskoj košarci!
Photo: Euroleague, ACB
1 komentar
Gospodine Stankovicu uz svo uvazavanje vaseg kosarkaskog znanja ne bi se slozio sa ovom listom. Dubljevic je daleko ispred npr Tomasevica, kako po broju godina igranja u ACB ligi tako po osvojenim trofejima i ucinku. Takodje Novica Velickovic ne bi trebalo da se nadje ni na listi od 50 najboljih igraca, jer je njegov ucinak u Realu bio maltene neprimetan kako po licnom ucinku tako i po osvojenim trofejima. Mesec-dva sto je odigrao solidno je premalo s obzirom da je tri godine bio u Realu. Pa jedan Stevan Jelovac ima bolji ucinak od Novice.