U nedostatku dobrih vijesti vrijeme je za, kako Rambo Amedeus reče, “vraćanje vjere u zavjere”. Najviše na internetu po društvenim mrežama, a i na TV. Što se NBA lige tiče, osim špekulacija kad i k(ako) će se nastaviti sezona, po sportskim kanalima kao da se traže sukobi igrača i razne intrige. U ovo doba godine redovno se spomene da je zakulisna NBA draft lutrija namještena, a za ovogodišnju predstojeću lutriju se to već spominje mada se uopšte ne zna ni kada će se održati.
Opet je nakon “Posljednjeg plesa” isplivalo, mada je ta špekulacija u dokumentarcu kategorično negirana, da je komesar Stern nakon sezone ’93 kaznio Džordana suspenzijom zbog kockanja. Osim potvrde iz Džordanovog dokumentarca da je njegovo visočanstvo M.J. totalni šupak, sličan onakvom kakav je, kako mnogi tvrde, bio i pokojni Kobi, u deset epizoda dokumentarca i nije bilo nekih velikih otkrovenja. Ipak, dovoljno je otkriveno da Horas Grent, pa i Pipen izraze nezadovoljstvo kako su stvari prikazane, mada to Džordana neće mnogo pogoditi.

Već je standardno da se teoretiše da se svake godine redovno namještaju NBA plej-of utakmice pomoću sudija, da bi finalne serije bile što marketabilnije. Ima i stvari koje su primjetnije – kao što su napucavanja individualnih statistika košarkaša ili brojne sudijske krađe u plej-ofu, kao one 2002. u finalu Zapada, ili finalima plej-ofa ’06 i ’10, a teoretičari zavjera iz pandemijske dosade iznose iz podruma lige i neku mnogo stariju prljavu posteljinu.
À propos trenutnom tegobnom vremenu, mada mi namjera nije da išta bestidno reklamiram, u ruke mi je nedavno dopala knjiga koji bih preporučio svakom NBA fanatiku. Napisao je momak kojeg sam lično upoznao i sretao po NBA svlačionicama zadnje zime, a zvana je “Tanking to the Top”. U njoj je detaljno opisana očigledna konspiracija Siksersa u “procesu” protiv koje liga nije imala, ili nije htjela imati, nikakvu antitezu. Od predsjednika Trampa za USA kormilom takođe nema djelotvorne odbrane, majstor je za žalopojke prema anti-predsjedničkom zavjereništvu, a čudi da nije još počeo teoretisanje o 5G tehnologiji, a ni o kemtrejlsima ili ciljanoj eliminaciji starih i bolesnih.
Jednog drugog Donalda – Sterlinga rođenog u Čikagu s prezimenom Tokovic – još uvijek zovu najgorim vlasnikom nekog američkog profesionalnog kluba ikad, mada je zbog rasizma zavjerom prisilno izbačen iz NBA društva prije šest godina. Bez obzira na razne skandale decenijama, ne može mu se spočitati njuh za zarađivanje para. Od 13,5 miliona dolara, za koliko je ’81 kupio Kliperse, napravio je nevjerovatan profit kad je prisiljen da proda franšizu kompjuterašu Stivu Balmeru za čak 2 milijarde. Truli bogatun Balmer planira da napravi novu arenu kraj starog inglvudskog Foruma, a najnovije nevjerovatne teorije koje kruže LA-LA landom kažu da možda neće ni graditi ništa osim parkinga, pa bi od virusa isprepadani gledaoci mogli sjediti u svojim kolima i gledati utakmice na džambotronima. Kavaj Lenard, Pol Džordž i ostali bi, kao u teoriji zavjere o denverskom aerodromu, u budućnosti mogli – gluho bilo – igrati negdje pod zemljom, ili pak u praznom sterilizovanom Forumu.
Balmerove milijarde se neće istopiti zbog prirode njegovog primarnog biznisa, i s njim Klipersi imaju svijetlu budućnost kad se pandemijsko ludilo završi. Liga s njim sigurno neće imati problema kao sa Sterlingom. Ono za šta je Sterling od lige kažnjen već ’82, samo godinu nakon što je kupio San Dijego Kliperse, je namjerno gubljenje utakmica zbog boljeg draft mjesta. Nikad nije objašnjeno da li je tajno audio snimanje njegove rasističke tirade 2014. godine od strane njegove puno mlađe “asistentice/ljubavnice”, koje mu je namješteno prije prenosa vlasništva Balmeru, neka krupnija zavjera, ili samo pokušaj iznude novca. Novi dokumentarac “Blackballed”, koji je prije koji dan izašao, bavi se ovom temom i potpuno politički korektno staje na stranu igrača Klipersa ocrnjujući Sterlinga. Trener Rivers, Kris Pol i ostali igrači su te sezone prijetnjom bojkotom izdejstvovali socijalnu pravdu i promjenu vlasništva franšize, a u dokumentarcu se slavi svojevrstan društveni napredak u odnosu na eru apolitičnog Džordana od prije koju deceniju.

U vrijeme ove dosade uzrokovane pandemijom, na površinu je isplivala još jedna kontroverza iz prošlosti Klipersa. Slavni Dominik Vilkins je prije koji dan u grupnom video-razgovoru sa masom NBA igrača iz 90-ih upitan za utakmicu u kojoj je igrao za Kliperse u sezoni ’93/’94, a u kojoj je Dejvid Robinson za San Antonija protiv Klipersa postigao čak 71 poen. To je bilo 19 više od prethodnog ličnog rekorda Robinsona u nekoj od NBA utakmica, i 8 više od dotadašnjeg individualnog rekorda nekog košarkaša San Antonija koji je do tada držao “Ajsmen” Gervin. Naizgled poluozbiljno, ali uz potvrdu svog tadašnjeg saigrača Rona Harpera, Vilkins je rekao da je bio vrlo postiđen jer je navodno gazda Sterling uticajem kod svog trenera omogućio Dejvidu Robinsonu da u zadnjoj utakmici te sezone postigne tolike poene. Glavna motivacija Robinsona da juri što više poena u toj posljednjoj utakmici regularne sezone je bila da zbog vremenske razlike, obzirom da se igralo u Los Anđelesu, za dlaku pretekne Šekila O’Nila. “Dizel” je u tom trenutku već odigrao zadnju utakmicu regularne sezone protiv Netsa, pa ga je sa 71 poenom “Admiral” na listi strijelaca sa 29.8 poena po utakmici za dlaku ostavio za svojim leđima. O’Nil je tako završio sezonu sa 29.3 poena u prosjeku i ostao iza košarkaša koji mu je kasnih 80-ih bio lokalni idol u vrijeme kad je Šek bio srednjoškolac.
Ostaje pitanje zašto bi bivši gazda Klipersa imao takav animozitet prema Šeku, kakvo je “kiselo grožđe” bilo u pitanju, i da li je stvarno dao instrukcije tadašnjem treneru Klipersa Bobu Vajsu da “Admiralu” olakša posao? Da li je po srijedi bila stvarno benigna želja Sterlinga da titula najboljeg strijelca lige konačno nakon duge suše stigne u Zapadnu konferenciju, kao što je otkrio Vilkins, a koju je ozbiljno shvatio stručni štab Klipersa? Da li se to desilo tek da bi Robinson lakše osvojio MVP titulu, što se i dogodilo netom iza toga, da bi Sterling s ovim igračem na Zapadu, koji bi češće dolazio u LA nego neko s Istoka, prodao više ulaznica u budućnosti? Ili je u pitanju bilo tek neko interno Sterlingovo klađenje, kao što je tvrdio prokazani i osuđeni NBA sudija-kladioničar Tim Donagi.
Bez obzira na moguće zakulisne radnje te večeri sve se potrefilo u korist Dejvida Robinsona. Odsutnost bilo kakvog značaja utakmice za Kliperse koji su sa solidnim sastavom te sezone bili očajni i van domašaja za doigravanje, Vajsov strah od Sterlinga za posao koji je odmah nakon te sezone ipak izgubio, a možda i Vajsov afinitet prema Robinsonu kojeg je sa GM-om Bobom Basom 7 godina prije toga draftovao dok je bio trener upravo San Antonija. Kouč Vajs je startnog centra Elmora Spensera, koji ni sam nije bio bog zna kakav igrač, te noći koristio samo prvih 5 minuta, a “Admirala” su ostatak utakmice direktno čuvali fizički mnogo inferiorniji suparnici. Vilkins i Harper su odigrali samo po dvadesetak minuta, i jedva čekali da završe užasnu sezonu i neslavne dijelove svojih karijera u Klipersima. Ali, zaslužniji od Vajsa za Robinsonovu titulu vodećeg skorera te sezone bio je tadašnji trener San Antonija Džon Lukas, koji je namjerno faulirao igrače Klipersa čak i kad je utakmica već bila odlučena da bi Robinson imao što više prilika da uveća bilans na svom poenterskom računu. “Admiral” je u zadnjoj minuti utakmice zbog Lukasove taktike postigao 7 od ukupnih 71 poena, i završio sa šutem iz igre 26/41, sa penala 18/25, i čak uspio da postigne i jednu trojku. Rodman je u toj zadnjoj utakmici regularne sezone proljeća ’94 pred njegovom tadašnjom konkubinom Madonom, koja ga je gledala iz prvog reda Memorijal Koliseuma, bio drugi po efikasnosti u redovima San Antonija sa tek 8 poena iz 5 pokušaja šuta iz igre, uz poslovično sjajnih 17 skokova.

U malo kojoj NBA utakmici regularne sezone igranje odbrane jakim intenzitetom je standard. To se u pravilu desi tek u nekoliko minuta pred kraj, i to samo ako je “gusto”, ali defanzivni nivo nije nikad ni blizu onom koji se vidi u plej-ofu. U poređenju s trenutnom “small ball” erom u kojoj dominiraju šuteri, u devedesetim godinama odbrana se, pogotovo na niskom postu, igrala mnogo čvršće. Pravila i suđenje su je favorizovali u odnosu na napadačku igru, pa tih 71 postignutih poena Dejvida Robinsona ’94 izgleda fantastično bez obzira na okolnosti u kojima se dogodilo. “Admiral” je svoj neosporan kvalitet dokazao i dvije godine iza ove nevjerojatne ofanzivno potentne utakmice, nažalost u drugom poluvremenu finala OI u Atlanti (protiv Jugoslavije).
Postizanje 70 ili više poena u jednoj NBA utakmici je pošlo za rukom rijetkima. Nekad davno relativno često Viltu Čembrlenu, a prije Dejvida Robinsona njegovom imenjaku “Skajvokeru” Tompsonu krajem 70-ih. Niko nije postigao 70 ili više tokom 80-ih godina, pa se čekalo čak 16 godina da se opet probije ta granica. Nakon te noći Dejvida Robinsona samo još dva igrača, Kobi Brajant ’06 protiv Toronta (81 poen) i Devin Buker ’17 protiv Bostona (70), su postigli 70 ili više poena u jednoj NBA utakmici, ali u odnosu na Robinsona imali su pozicionu prednost ostvarenu brojnim uspješnihlm šutevima iza linije 7.26. Iako je ovaj “Admiralov” podvig bila puno više ofanzivna namještaljka u stilu one za Zdenka Babića, ili za Dražena, nego defanzivno opuštanje Klipersa, nije zanemarljivo da se u Robinsonom slučaju podvig ipak desio protiv igrača protivničkog tima koji su bili NBA kvaliteta, a ne neki inferiorni Kiprani ili juniori Olimpije.
Izvjesno je da, obzirom na put kojim se kreće NBA, bez obzira na enormno ubrzavanje tempa igre i povećavanje efikasnosti, neki igrač od 215 cm na niskom postu nikada više u budućnosti neće postići 70 poena na jednoj utakmici.
Takođe je sigurno da ni nakon što osvoji još jedan mandat na izborima u novembru, Tramp u NBA ligu neće vratiti svog još uvijek dobrostojećeg 86-godišnjeg gore-spomenutog imenjaka kojeg je branio kad se desila Sterlingova afera. Bivšem gazdi Klipersa Adam Silver je izrekao kaznu doživotne zabrane da se vrati u NBA u bilo kakvoj formi. A nova generacija milijardera postaje nikad bogatija, pa će po diskontnoj cijeni neko drugi uskoro preuzeti Hjuston Roketse i Majami Hit kad biznisi ugostitelja Tilmana Fertite i Mikija Aristona zbog posljedica koronavirusa sasvim propadnu. Oba NBA tima, a možda i još koji od njih, bi mogao kupiti post-koronavirusni mnogostruko bogatiji oligarh Džef Bejzos. Bejzosu bi komesar NBA vanzemaljac (ovo je očigledno) Adam Silver zbog silnih gubitaka lige mogao progledati kroz prste zanemarujući konflikt interesa.
Photo: NBA
3 komentari
jordan i kobe iznad svih
Nikada nisam oprostio Dominique- u što je iz Atlante otišao u LA…
Pa posle i u još grđi Boston 😉
Adam Silver nije vanzemaljac,on je poreklom iz Srednje zemlje,sin Golluma i miss Twiggy