Početna NBADarko Dželetović: Od bipolarnosti do organske košarke

Darko Dželetović: Od bipolarnosti do organske košarke

od Darko Dželetović
20 pregleda

Bipolarnost američke proverbijalne političke dvokolice (zamišljam onaj švapski BMW R75 iz ‘Otpisanih’) sa Trampom i Bajdenom koji se tuku oko guvernale dok se nezadrživo približavaju zidu s natpisom 3.11.2020 slična je stanju u mozgu Delontea Vesta o kojem sam već pisao u januaru.

Ko od dvojice takmaca preživi brutalni udarac od zid mogao bi biti u goroj situaciji od onog koji ga ne preživi. Dva pola u mozgu Delontea Vesta bi mogla, ako ništa, odložiti tragičnu sudbinu, zakočiti, i konačno primiti prijeko potrebnu medicinsku pomoć zbog angažmana Marka Kjubana, NBA gazde kod kojeg je Vest igrao na samom kraju svoje košarkaške karijere prije 8 godina. 

Prekjuče u Dalasu Mark Kjuban je u dogovoru sa Vestovom majkom sopstvenim kolima pokupio 37-godišnjeg Delontea na jednoj benzinskoj pumpi, i navodno uspješno privolio ovog mentalno bolesnog bivšeg NBA košarkaša da počne s rehabilitacionim tretmanom, i to o Kjubanovom trošku. Demoni s kojim se godinama bori bipolarni Vest napravili su od njega dekintiranog beskućnika bez obzira na osmocifreni dolarski iznos koji je ne tako davno zaradio tokom svoje NBA karijere.

Mada ovo nije prvi put da Vest prima medicinsku pomoć nadati se da bi ova Kjubanova involviranost mogla donijeti Vestov pomak ka nekoj vrsti oporavka, ako ga Delonte uopšte bude žarko želio. Svako ko je pikao košarkašku loptu, i ko odbije velikodušnu ponudu Denija Ejndža da po sopstvenom labavom rasporedu radi za Seltikse kao skaut, definitivno bi mogao imati problema sa motivacijom i samoprisiljavanjem na bilo kakav striktniji režim. Vest je još uvijek relativno mlad, i bez obzira na njegovo “ludilo” nada u dugoročnu bolju budućnost i spajanje dva pola u njegovom mozgu u harmoničan odnos još postoji, za razliku od američkog bipolarnog društva koje dva kočoperna starca vuku svaki na svoju stranu.

Kad sam kod starosti, prosto je nevjerojatno kako dobro Goran Dragić igra u ovako poznoj košarkaškoj dobi. Endemska borbenost zapisana u genetskom kodu Dragićevih predaka (Nurkićevo selo Svojat je tek 10-ak km zračne linije od Majdana, rodnog sela Dragićevih s očeve strane, a između ovih sela puška pukne u svakom ratu) mogla bi biti objašnjenje za Dragićev košarkaški mentalitet. Bosanski generacijski haos je potpuno suprotan sređenosti Slovenije u koju se odselio Goranov otac, pa su slovenačke radne navike i smrtna ozbiljnost i profesionalnost, uz bosansku tvrdoglavost, stvorile uspješan koktel u Dragićevom slučaju. Goran je u svojoj 35. godini nosio svoj Majami u najtežim trenucima u većini utakmica u finalnoj seriji Istoka protiv Bostona, svojom ljevicom pogađao teške šuteve kad je najviše trebalo, i podigao prosjek poena po meču sa 16 iz regularne sezone na čak 20,5 u ovoj seriji protiv Seltiksa. Primjetan rast Dragćevih košarkaških muda u njegovim tridesetim godinama je prosto nevjerojatan, jer su ga prije godinu dana kad mu je statistika drastično pala selidbom na klupu mnogi, uključujući i moju malenkost, i definitivno otpisali. Pomak naprijed je prilično uslovljen i borbom za novi ugovor, a i vraćanjem u startnu petorku Majamija. Otkad je Spolstra prestao da vjeruje ruki-senzaciji Kendriku Nanu i konačno ga i izbacio iz plej-of rotacije, Dragić je opet postao alfa-mužjak i vratio se u Ol-star formu iz ’17/’18. Čim je Slovenca u trećoj utakmici serije koliko-toliko obuzdao defanzivni savant Markus Smart moji disfuncionalni Seltiksi su se, i bez jasnog odgovora na 2-3 zonsku odbranu Majamija, nakratko vratili u život. Oporavak je bio kratkog daha prije nego što ih upravo Dragić, uz pomoć Adebaja i Batlera, a najviše eksplozijom mladog Hiroa i konačno gurnuo u provaliju.

Zvezde Majamija Batler i Dragić

Na Zapadu Jokić sa svojim Nagetsima nije mogao nadvisiti LeBrona, obrvu Dejvisa i neugodnog Dvajta Hauarda koji ga je nervirao a i “prebio” slično kao što su to uradili Španci, pa Argentinci u Kini prošlog septembra. A uz manjak dugogodišnjeg plej-of iskustva Nagetsa, i lagani sudijski vjetar u leđa Lejkersima bez puno sudijskog respekta za Nikolu i Džamala, drugačije nije ni moglo. Ipak, slavne godine Denvera tek predstoje.

Lejkersi su protiv Majamija u finalu apsolutni favoriti, mada će biti jako zanimljivo kako će reagovati kad ih Spolstrina “izvrnuta” 2-3 zona šokira, bez obzira što su je sigurno dobro prostudirali, i što će LeBron ulaziti u sredinu na vrh reketa da bi je neutralizirao. Ovakvom atipičnom zonskom odbranom, sa dva pokretna krila sprijeda, dobijeni su Baksi a i Seltiksi, ali bi Lejkersi čisto zbog kvaliteta Entonija Dejvisa iznutra, i specijalista za šuteve za 3 iz kornera Grina i Kuzme, mogli puno uspješnije odgovoriti na ovakvu zonu od pobijeđenih, a prethodno takođe masno favorizovanih, Milvokija i Bostona.

Borbeni duh Majamija je ono najimpresivnije što bi moglo poništiti gotovo izvjesnu sudijsku naklonost prema Lejkersima u finalnoj seriji. Seltiksi su imali i po 15 i 20 razlike prednosti u dvije prve utakmice serije, pa se Majami bez problema vraćao u igru, što zbog upornosti Dragića i Batlera, preuzimanja odgovornosti nevjerovatno uznapredovalog Adebaja, ali i sjajne igre mladih šutera Dankana Robinsona i Tajlera Hiroa u trenucima kad je najvažnije. Uz sve njih, tu je i LeBronov stari znanac Igudala koji još od 2015. kad je bio MVP finala plej-ofa igrajući protiv Klivlenda nije propustio učešće u finaloj seriji plej-ofa.

Mada su upravo izbacili moje Seltikse, navijaću za Majami. Najviše zbog 17 NBA titula mojih Seltiksa prema trenutnih 16 Lejkersa. Ali navijaću i za Gorana Dragića i “organsku” košarku Majamija, a protiv siledžijske košarke LeBrona i tima punog NBA “legionara” koje je okupio oko sebe. Za dobrobit košarke!

Photo: NBA

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar