U nedelji u kojoj strepimo da li će Crvena zvezda pobediti Bajern i plasirati se u Top 16 Evrolige, najprestižnijeg i najstarijeg evropskog klupskog takmičenja, dobar je momenat je da se ispriča istorija o nastanku ovog takmičenja. Pre 58 godina, tačno 13. i 14. decembra, u (zapadno)nemačkom gradu Gautingu održana je Godišnja konferencija FIBA na kojoj je doneta istorijska odluka. Gauting nije slujčajno odabran, Vilijam Džons, generalni sekretar FIBA, radio je u Institutu Uneska koji je imao zgradu u Gautingu, tako da je neformalno sedište FIBA bilo u ovom gradu u predgrađu Minhena, a samo formalno u Bernu (Švajcarska). Zato je kasnije sedište FIBA i preseljeno u Minhen, a prva kancelarija bila je u stanu Ursule Frank, dugogodšnje sekretarice svetske kuće košarke.
Ideja o takmičenju prvaka evropskih zemalja nije bila originalna jer je 1955. krenuo fudbalski Kup šampiona, a posle evidentnog uspeha u prve tri godine FIBA je odlučila da sledi primer fudbala. Jedan od duhovnih otaca takmičenja bio je Rajmundo Saporta, desna ruka predsednika Real Madrida Santjaga Bernabeua. On je predložio Džonsu, a ovaj odmah prihvatio, da se osnuje i košarkaški Kup evropskih šampiona. Džons je prvi put ideju izuneo tokom Evropskog prvenstva u Bugarskoj u junu 1957. Formirana je petočlana komisija u koju su ušli Rajmundo Saporta (Španija) , Nikolaj Semaško (SSSR), Miroslav Križ (Čehoslovačka), Rober Bisnel (Francuska) i naš Bora Stanković. Vilijam Džons je bio izvršni direktor .
– Izmedju sastanaka u Sofiji i u Gautingu bio je još jedan u Pragu, u organizaciji čehoslovačke federacije. Tamo je pripremljen definitivni predlog za Stalnu konferenciju koja je jednoglasno usvojila naš predlog jer je bilo jasno da je reč o potezu koji će doprineti daljoj popularizaciji košarke – izneo je za naš portal, koliko juče, svoje sećanje gospodin Borislav-Bora Stanković, jedan od „očeva“ ne samo naše košarke, već i Kupa šampiona u kome je bio i učesnik kao trener OKK Beograda i italijanske Orasonde iz Kantua sa kojom je bio prvak Italije.
Plan je bio da takmičenje krene već u prvim mesecima 1958. a francuski sportski dnevnik “L’ekip” ponudio se da, kao i fudbalski Kup šampiona, bude darodavac pehara. Saporta je, kopirajući fudbal, predložio učešće nacionalnih prvaka, što je na kraju i prihvaćeno. Imajući u vidu još uvek probleme u transportu, odlučeno je da žreb bude dirigovan i da u prvoj fazi između sebe igraju timovi po regionalnom principu.
U severno-istočnu grupu ušli su prvaci SSSR, Poljske, Finske i Istočne Nemačke, u prvu srednjevropsku Italija, Švajcarska, Austrija, Čehoslovačka, Holandija i Mađarska, a u jugo-zapadnu evropsku grupu timovi iz Španije, Francuske, Luksemburga, Belgije i Portugala. Jugo-stočni blok činili su šampioni Turske, Grčke, Bugarske, Rumunije, Jugoslavije, plus Liban i Sirija koji su u to vreme geografski pripadali evropskoj zoni FIBA. Posle prepiske sa nacionalnim federacijama FIBA je objavila da su se za prvi Kup šampiona prijavile sledeće ekipe:
Jonction BC (Ženeva, Švajcarska), BK Slovan Orbis (Prag, Čehoslovačka), Union Babenberg (Beč, Austrija), Honved SE (Budimpešta, Mađarska), The Wolves (Amsterdam, Holandija), BK Akademik (Sofija, Bugarska), CJS Alep (Sirija), ASK Olimpija (Ljubljana, Jugoslavija), Fenerbahče SK (Istanbul, Turska), Panellinios GS (Atina, Grčka), CCA Bucarest (Rumunija), Basket Villeurbanne (Francuska), ASK (Riga, SSSR), HSG Wissenschshaft HU (Berlin, Nemačka DR), Pantterit (Helsinki, Finska), CWKS Legia (Varšava, Poljska), Simenthal Olimpia (Milano, Italija), Maccabi (Tel Aviv, Izrael), FC Barreirense (Bareiro, Portugal) i Real Madrid (Španija). Bio je prijavljen i UB Beirut (Liban), ali je odustao pre mečeva sa Alepom.
Zanimljivo je da je u centralno-evropskoj grupi posle kvalifikacione runde igran dodatni kvalifikacioni turnir da bi se odlučila dva četvrtfinalista. U Milanu su od od 15. do 17. aprila 1958. igrali Simental, Honved i Slovan Orbis, a za četvrtfinale su se plasirali Simental i Honved. Prvo izdanje donelo je i prvi politički problem. Španski diktator Franko nije dozvolio da Real Madrid igra sa ASK Rigom, pa je sovjetski tim bez borbe ušao u finale u kome je pobedio Akademik iz Sofije i tako postao prvi evropski šampion.
Istorijsku utakmicu, prvu u novom takmičenju, odigrali su 22. februara 1958. Royal IV (Brisel) i BBC Etzela (Etelbrik, Luksemburg). Pobedio je belgijski prvak 82-43, ali o tom meču i uopšte o prvom izdanju Kupa šampiona, drugom prilikom. Ovde samo još podatak da je na 39 utakmica bilo oko 125.000 gledalaca, 3.200 u proseku, sasvim zadovoljavajuće za početak. Zanimljivo je da je FIBA u svom zvaničnom biltenu – koji ovde ekskluzivno objavljujemo, uz još neke istorijske dokumente – rezultate vodila prema zemljama, dok se klubovi pominju tek u nastavku, iza imena zemlje koju su predstavljali.
Photo: Privatna arhiva