Poslije velike pobjede nad Arisom u Eurokupu, kad je anuliran poraz od sedamnaest poena razlike iz Soluna, a igra i atmosfera najavljivale da će Budućnost Voli obezbijediti drugu fazu, drugog po rangu ULEB takmičenja, šok je izazvala vijest da je ostavku podnio Igor Jovović. Šok iz razloga što je njegova ekipa tek počela bivati kaznena ekspedicija.
Budućnost Voli je lider ABA lige. Na nekoliko posljednjih utakmica (nakon poraza od Partizana) bila je šuterski najjača ekipa u ligi. Prosjek od desetak trojki po utakmici, uz tradicionalno jaku odbranu, bila je odlika Jovovićeve ekipe. Ne smijemo zaboraviti ni da je prošle godine tek u petoj utakmici polufinala plejofa položilo oružje pred moćnom Cedevitom. Upravo zbog toga ostala je enigma zašto je otišao uspješan trener poslije najubjedljivije pobjede u sezoni.
Dva dana je sportska javnost špekulisala o razlozima odlaska, a da ih niko nije pomenuo. Isto toliko i o njegovim nasljednicima. Pominjala su se samo velika imena. Aktuelni selektor Boša Tanjević, trenutno slobodni Duško Ivanović i Luka Pavićević, ali i stručnjaci sa strane – Aleksandar Džikić i Muta Nikolić. Izbor je pao na bivšeg selektora Crne Gore Luku Pavićevića.
Predsjednik kluba Dragan Bokan, u obraćanju novinarima, istakao je da je Budućnost Voli ozbiljan klub i da je i na taj način morao reagovati u delikatnoj situaciji. Bokan je opisao hronologiju događaja oko podnošenja ostavke (dan prije meča s Arisom), pokušaja ubjeđivanja uspješnog trenera da promijeni odluku (poslije pobjede nad Arisom), do isticanja njihovih ljetošnjih ciljeva, kad su potpisali drugi ugovor. Ambicije kluba, koje je Igor Jovović imao zadatak da sprovede na terenu, bile su: plasman među prva četiri u ABA ligi, plasman u drugi krug Eurokupa i pružanje šanse mladim igračima.
U trenutku kad je odlučio da prekine saradnju sa klubom u kojem se kao trener afirmisao, ali i kojeg je svojim radom unaprijedio, mladi stručnjak je bio na prvoj poziciji u ABA ligi, na dva koraka od plasmana u drugi krug Eurokupa, dok su dvojica (od petorice) mladih igrača imali za njihov nivo igre pristojne minutaže. Upravo u ovom posljednjem mogu se nazreti razlozi sporazumnog prekida saradnje.
Gospodin Bokan je uspješan poslovan čovjek. Na čelu je najvećeg crnogorskog lanca maloprodajnih objekata. Godinama se uspješno borio sa dolazećom konkurencijom i uspješno širio posao. Poslovni pristup nastojao je da primijeni i u klubu na čijem je čelu četvrtu godinu. Iz godine u godinu ulaganja su se smanjivala – sudbina košarke na ex-YU prostorima. Ali i dalje je u pitanju bio izuzetno veliki novac. S druge strane, malo je košarkaša koji su ponikli u Crnoj Gori i razvili se u podgoričkom klubu, a koji je na njima nešto zaradio. Ljetos su petorica, po mišljenju struke – perspektivnih igrača, priključena prvom timu. Na njih se ozbiljno računalo. Pritom, Bokan nije zaboravio pomenuti da su dovedeni isključivo na preporuku stručnog štaba i sportskog direktora Gavrila Pajovića.
Dvojica od njih, Vasilije Baćović i Ognjen Čarapić, bili su u rosteru i prošle sezone. Mladi Aleksa Ilić (Nikšić), Andrija Slavković (Bijelo Polje) i Mihailo Radunović uvedeni su u trenažni proces da bi jednog dana preuzeli vodeće role. U praksi je to izgledalo ovako. Čarapić je imao prosjek od šest minuta, koliko je odmarao Omara Kuka. Duplo više igrao je Baćović na sedam utakmica, dok se nije razbolio. Ilić je sakupio šesnaest minuta na sedam utakmica, Radunović četiri minuta protiv Metalca. Slavković nije ulazio u igru.
Prema pokazanom ove sezone Baćović je ostavio najbolji utisak. Čarapić je toliko ispod nivoa Kuka da je samo pametnim doziranjem minutaže Jovović uspijevao sakriti njegovu nemoć. U prvoj utakmici kod Pavićevića, u tri uzastopna napada po ulasku u igru, gubio je lopte, što je fenjeraš iz Nikšića kaznio serijom 0:6. Zato je Luka u Jaramazu i mlađem Šehoviću tražio alternativu Amerikancu s crnogorskim pasošem.
Činjenica je da pojedini klubovi iz ABA lige svake godine lansiraju mlade košarkaše. U pitanju su klubovi s većom bazom nego što Podgorica ima stanovnika, i tradicijom stvaranja igrača prepoznatoj i u evropskim okvirima, koju podgoričani nemaju. Budućnost Voli se tek ove sezone okrenula ozbiljnom radu s mlađim kategorijama, imenovanjem Dragana Ivanovića (deceniju uspješno vodio privatni klub Moraču) za direktora.
Ukoliko se (nagađamo) Jovović nalazio pod konstantnim pritiskom što (ne)dovoljno forsira mlade košarkaše s jedne, i imperativa ostvarenja zacrtanih takmičarskih ciljeva, s druge strane, njegova odluka ima smisla. Ljudi iz uprave KK Budućnost Voli ipak ne smiju smetnuti s uma da potencijal mladih igrača koje posjeduju, da igraju u jednom klubu u Crnogorskoj ligi (bez njihovog prvog tima i Sutjeske) ne bi garantovao borbu za vrh. Da li se takvim igračima mogla ponuditi veća minutaža u takmičarskim utakmicama, bez posljedica po rezultat?
Neuporedivo trenerski iskusniji Luka Pavićević prvog dana suočio sesa još dva problema – povrede dva stranca, Aleksa Marića i Divoe Džozepa. Bez njih dvojice i Sutjeska je bila težak rival. Uz to, angažovana zamjena za Kanađanina, bek-šuter s NBA iskustvom Doron Lamb, sam se povrijedio u Kazanju i okončao karijeru u Podgorici. Činjenicom da se nije plasirao u drugi krug Eurokupa, Pavićević je klubu “uštedio” vjerovatnu svoju platu.
Takmičenje na dva kolosjeka, ABA liga i Eurokup, za timove s ovih prostora predstavlja iscrpljivanje. Prvo, u finansijskom pogledu jer se plaća kotizacija i svi troškovi putovanja, službenih lica… Ukoliko se igra i drugi krug, to je cifra za koju se može angažovati ozbiljan Amerikanac. Ex-YU timovi, pa ni Crvena zvezda, niti Cedevita, nemaju šansi da osvoje Eurokup, da računaju da bi na taj način mogli obezbijediti mjesto u Euroligi. S druge strane, nijedan od timova iz ABA lige nema dvanaest podjednakih igrača da može balansirati minutažu bez pada kvaliteta na dvije utakmice nedjeljno, uz daleka putovanja i vrlo malo vremena za trening. Zato je “žrtvovanje” Eurokupa jedini način da Budućnost Voli nastavi u ovom ritmu u ABA ligi.
Pred Lukom Pavićevićem sad je jedan cilj manje. Prije tri decenije, kad je otišao iz Titograda u SAD, u klubu je bilo još nekoliko mladih igrača koji su se ozbiljno nametali. Ovdje je akcenat na “ozbiljno”. Oni kojima sad prenosi košarkaško znanje nijesu na tom nivou. Kako će se on izboriti s pritiskom koji njegov prethodnik nije više želio da trpi, pokazaće rasplet u ABA ligi.
Photo: ABA