Početna ISTORIJAVladimir Stanković: Moji olimpijski memoari (2)

Vladimir Stanković: Moji olimpijski memoari (2)

od Vladimir Stanković
33 pregleda

U drugom nastavku mojih olimpijskih sećanja, pre svega sa željom da podsetim ko je sve igrao na olimpijskim turnirima i koga sam imao zadovoljstvo da gledam, prisećam se turnira od Barselone 1992. do Rija 2016. Ako je vama bar malo zanimljivo da čitate, možete zamisliti kako je meni bilo veliko zadovoljstvo da gledam te asove.

BARSELONA 1992. Olimpijskih igara u Barseloni sećam se iz više razloga. Bila je to moja prva  godina življenja (od skoro 30)  u Barseloni, uživao sam prateći košarkaški turnir u novoj dvorani u Badaloni i žalio što Jugoslaviji nije bilo dozvoljeno učešće. Dok sam gledao finale SAD-Hrvatska nametalo se pitanje kako bi jedinstvena Jugoslavija prošla sa američkim “Dream Teamom”. Za Hrvatsku su igrali Dražen Petrović, Toni Kukoč, Dino Rađa, Velimir Perasović, Arijan Komazec, Stojan Vranković… Neminovno se nametalo pitanje kako bi taj tim delovao da su uz njih bili Dejan Bodiroga, Vlade Divac, Saša Đorđević, Žarko Paspalj, Predrag Danilović… Ima pitanja na koja se odgovor nikada neće dobiti.

Amerikanci su došli sa prvim i jedinim autentičnim “Dream Teamom”: Vredi pomenuti svu dvanaestoricu: Kristijan Lejtner (jedini iz NCAA), Dejvid Robinson, Patrik Juing, Leri Bird, Skoti Pipen, Majkl Džordan, Klajd Dreksler, Karl Meloun, Džon Stokton, Kris Malin, Čarls Barkli i Irvin “Medžik” Džonson. Trener im je, ako im je uopšte bio potreban, bio Čak Dejli.

Turnir je obilovao asovima, bilo ih je (gotovo) u svakom timu. Trećeplasirani Litvanci imali su Sabonisa, Marčulionisa, Jovajšu, Homičusa, Ejnikisa i mladog Karnišovasa koga pamtim po neobičnom detalju: na jednom meču preselio se sa klupe pod koš i kao foto-reporter slikao američke igrače.

Za Zajednicu nezavisnih država (bivši SSSR) igrali su Saša Volkov, Gundars Vetra, Sergej Bazarevič, Valerij Tihonenko, Aleksandar Belostenji… Nemce je sa klupe vodio Svetislav Pešić, a u timu su bili Detlef Šremf, Ginter Benke, Henrik Redl, Uve Blab, Hansi Gnad… Portorikance je predvodio Pikulin Ortiz, a nisu izostali ni Ramon Rivas, Džerom Minsi, Edgar de Leon… Španci su imali San Epifanija, Viljakampu, Birjukova, Rafu Đofresu, Ererosa, Orengu… ali su doživeli debakl, završili su na 9. mestu uz poraz od Angole. Zvezda Brazila još jednom je bio Oskar Šmit, prvi strelac turnira sa prosekom 24,8 poena, Australija je imala Endrua Gejza, Šona Hila, Marka Bratkea i Luka Longlija, a u timu Angole isticao se Žan Žak Konsesisao.

Čarls Barkli i Žan Tabak u finalu 1992.

Amerikanci su u finalu pobedili Hrvatsku 117-85. Rekao bih da nikada nijedna zlatna medalja nije osvojena sa takvom superiornošću. Amerikanci su dobili svih 8 utakmica, u svakoj su prebacili 100 poena, po 127 su dali Brazilu i Litvaniji. Ukupno su postigli 938 poena što je prosek od 117,2 po meču.  Prvi strelac tima sa 144 poena bio je Čarls Barkli, Majkl Džordan je dao 119, Karl Meloun 104 a Kris Malin 103 poena…Nezaboravno.

ATLANTA 1996. Ono što je, hipotetički, trebalo i moglo da se dogodi u Barseloni, desilo se u Atlanti. U finalu su igrali SAD i SR Jugoslavija. Nekih tridesetak minuta bio je to relativno izjednačen meč, a onda su se Amerikanci odlepili i dobili ubedljivo 95-69. U sastavu su imali Gerija Pejtona, Redžija Milera, Skotija Pipena, Karla Melouna, Hakima Olajdžuvona, Čarlsa Barklija,  Džona Stoktona, Šakila O’Nila, Dejvida Robinsona… Ni naš tim nije bio za potcenjicanje: Đorđević, Danilović, Bodiroga, Paspalj, Divac, S. Obradović, Lončar, Rebrača, Tomašević, Topić…

Žarko Paspalj i Šakil O’Nil u finalu 1996.

Litvanci su imali Sabonisa, Marčulionisa, Štombergasa, Kurtinaitisa, Karnišovasa; Hrvati Kukoča, Rađu, Komazeca, Perasovića, Rimca, Mršića; Australija Gejza, Hila, Bratkea; Grčka Janakisa, Alvertisa, Ređijasa; Brazil Šmita, Klafkea, Pipoku… Portoriko neizbežne Ortiza i Ramosa, ali i Minsija i Danijela Santjaga… Oskar Šmit je još jednom bio prvi strelac sa 27,4 poena, Pikulin Ortiz je bio iza njega sa 25,0 a treći je bio Endru Gejz sa 23,8.

SIDNEJ 2000.Jedno od (retkih) olimpijskih razočaranja. Imali smo dobar tim, ali je on završio na 6. mestu. Do četvrtfinala smo stigli sa četiri pobede u grupi i porazom od Kanade, a onda je u borbi za polufinale bolja bila Litvanija (76-63). Zlato je osvojila ekipa SAD pobedom nad Francuskom 85-75. Za Amerikance su igrali    Geri Pejton, Vins Karter, Kevin Garnet, Alonzo Mourning, Džejson Kid… Francuzi su imali Antoana Rigodoa, Džima Bilbu, Stefana Risašera, Tjerija Gadua… Australiju su još uvek predvodili Gejz, Hil, Bratke i Longli, u timu Kine gledao sam Jao Minga, u dresu Kanade blistao je Stiv Neš, evropski prvak Italija imala je Gregora Fućku, Karltona Mejersa, Denisa Markonata, Đanluku Bazileaa, Andreu  Menegina, Alesandra Abija… Litvanci su predstavili Šarunasa Jasikevičijusa, Ramunasa Šiškauskasa, Dariusa Songaailu, Mindaugasa Tominskasa, nade Rusije bili su Andrej Kirilenko i Andrej Fetisov, uz Sergeja Bazarevića i braću Pašutin… U timu Španije bili su Alberto Ereros, Karlos Himenez, Džoni Rodžers, Huan Karlos Navaro, Alfonso Rejes.

Amerikanci, šampioni u Sidneju 2000.

Naš tim je, po imenima, obećavao mnogo: Bodiroga, Danilović, S. Obradović, Rakočević, Stojaković, Šćepanović, Lukovski, Rebrača, Tarlać, Drobnjak, Tomašević, Jestratijević Selektor je bio Željko Obradović. Prvi strelac turnira bio je Endru Gejz sa 19,9, njegov zemljak  Šon Hil je sa 14,9 bio drugi, a treći Vins Karter sa 14,8.

ATINA 2004. Nesumnjivo, moje (i ne samo moje) najveće olimpijsko razočarenje. Tim koji je ispraćen po medalju završio je na 11. mestu od 12. učesnika. U grupi smo bili poslednji šesti, sa porazima od Argentine, Novog Zelanda, Španije i Kine… Ako se pominju junaci valja pomenuti i tragičare: Dejan nBodiroga, Petar Popović, Đuro Ostojić, Vlada Radmanović, Igor Rakočević, Vlado  Šćepanović, Vule Avdalović, Predrag Dronjak, Nenad Krstić, Miloš Vujanić, Dejan Tomašević, Aleksandar Pavlović. Selektor: Željko Obradović.

Zlato je osvojila Argentina koja je u polufinalu pobedila SAD 89-81, a u finalu  Italiju 84-69. Sjajna generacija argentinskih igrača konačno se domogla zlata. Argentince su predvodili Manu Đinobili, Luis Skola, Andres Noćioni, Ugo Skonokini… Italijani su imali Bazilea, Bulerija, Galandu, Markonata, naturalizovanog Nikolu Radulovića.

Argentinci Noćioni i Đinobili posle trijumfa u Atini

Amerikanci su, kao i mi, na papiru imali dobar tim, ali nije funkcionisao: Alan Ajverson, Stefon Marberi, Karmelo Entoni, Lebron Džejms, Tim Dankan… Za Španiju su igrali Pau Gasol, Navaro, Kalderon, Felipe Rejes, Karlos Himenez, Rudi Fernandez, Horhe Garbahosa… Portoriko je još uvek imao Pikulina Ortiza i Danijela Santjaga, ali i Karlosa Aroja, Litvanci su imali Štombergasa, Jasikevičikusa i Javtokasa, ali i nove snage Domantasa Slaninu, Arvidasa Macijauskasa, Mindauskasa i Eurelijusa Žukauskasa… Grčke nade bili su Vasilis Spanulis, Antonis Focis, Dimitris Dijamantidis, Lazaros Papadopulos… Italijani su se oslonili na stare snage:Bazile, Galanda, Markonato, Poceko, Buleri… Australije je bila bez Gejza, ali sa Endruom Bogutom i Šonom Hilom, za Kinu je još uvek igrao Jao Ming…

Najbolji strelac sa prosekom 22,4 bio je Pau Gasol, drugi je bio Fil Džons iz tima Novog Zelanda 21,0 a treći Jao Ming sa 20,7.

PEKING 2008. Posle četiri uzastopne Igre one u Pekingu sam propustio, ali sam na TV video možda i više nego da sam bio na licu mesta. Na Olimpijskim igrama je najgore jutro kada treba da odlučite na koje ćete borilište. Često se desi pogrešan izbor, a razdaljine od borilišta do borilišta  su obično velike. Ispratio sam turnir na TV, video dobro finale SAD-Španija (118-10), gledao Kobija Brajnata, Lebrona  Džejmsa, Karmela Entonija, Krisa Pola, Dvejna Vejda… U dresu Španije bili su Pau Gasol, Huan Karlos Navaro, Rudi Fernandez, Raul Lopez, Horhe Garbahoisa, ali i nove snage Riki Rubio, Mark Gasol… Pau Gasol je sa 19,6 poena u proseku  ponovo bio najbolji strelac. Iza njega su ostali su Jao Ming sa 19,0 i Luis Skola sa 18,9.

Reprezentacija SAD postala je olimpijski šamion u Pekingu 2008-

Argentina je na okupu i dalje imala zlatnu generaciju iz Atine, Litvanci i dalje Jasikevičijusa, Javtoksa, Šiškauskasa, blizance Lavrinovič… Grke su predvodili Spanulis i Dijamantidis, Nemce Dirk Novicki, Ruse Kirilenko, Hrijapa, Monja, Holden, Hrvati su predstavili Marka Popovića, Marka Tomasa, Roka Ukića, Nikolu Prkačina, Australija Dejvida Andersena, Endrua Boguta i Džoa Inglsa…

LONDON 2012. Na olimpijske igre vratio sam se 2012, ali u Londonu nije bilo naših košarkaša. Uživao sam bez emocionalnih stresova, pomalo navijao za “moje” Špance koji su u finalu pružili sjajan otpor ekipi SAD. Bilo je 107-100 (59-58) za Amerikance koji su u sastavu imali Kobija Brajnta, Kevina Duranta (30 poena u finalu), Lebrona Džejmsa, Rasela Vestbruka, Karmela Entonija, Kevina Lava… rekao bih da je to bio najbolji američki tim posle onog iz Barselone 1992. Špance su predvodili Pau i Mark Gasol, Navaro, Hose Kalderon, Rudi Fernadez, ali i nove snage Serhio Ljulj, Viktor Klaver, San Emeterio…

Za Argentinu su i dalje igrali Skola, Đinobili, Priđoni, Noćioni, Karlos Delfino… U timu Brazila bili su Anderson Varežao, Tijago Spliter, Marselino Uertas… Francuska je imala Tonija Parkera, Nikolasa Batuma, Nanda de Koloa, Borisa Dijaoa, Florijana Pjetrusa, Mikaela Delebalea… Ruse je predvodio Aleksej Šved, uz njega su bili Timofej Mozgov, Kirilenko, Hriapa, Monja… Dobar tim koji je sa klupe vodio Dejvid Blat, odlična  kombinacija koja je Ruse dovela do bronzane medalje.

Lebron Džejms u Londonu 2012.

Gledao sam takođe Skolu, Đinobilija, Noćionija, Priđonija, Kampasa (Argentina), Splitera i Varežaoa (Brazil), Parkera, Batuma i De Koloa (Francuska), Dejvida Andersena, Patrika Milsa i Aleksa Marića (Australija), Lua Denga (Velika  Britanija), Jasikevičijusa i Linasa  Kleizu (Litvanija), Salaha Mežrija (Tunis)…

Bio je to dobar turnir na kome je prvi strelac bio Patrik Mils iz Australije sa prosekom 21,2 poena  dok je Kevin Durent stigao do 19,5 a Manu Đinobili do 19,4.

RIO DE ŽANEIRO 2016. Pošto sam 2014. bio na fudbalskom Mundijalu u Brazilu, Olimpijske igre u Riju pratio sam na TV. Srbija se vratila na veliku scenu preko kvalifikacionog turnira u Beogradu, a onda je u Riju počela lepa košarkaška priča. Ekipa koju je odabrao, pripremao i vodio Saša Đorđević, u grupi je posrtala, dobila je Venecuelu i Kinu, a izgubila od Australije, Francuske i SAD i  sa 4. pozicije otišla u četvrtfinale. Tamo je pobeđena Hrvatska (86-83), a u polufinalu i Australija (87-61). U finalu protiv SAD nije bilo šansi (66-96) ali srebro je sijalo kao zlato.

U našem timu su bili Miloš Teodosić, Bogdan Bogdanović, Stefan Marković, Nikola Kalinić, Milan Mačvan, Miroslav Raduljica, Marko Simonović, Nemanja Nedović, Stefan Birčević, Nikola Jokić, Stefan Jović i Vladimir Štimac. u američkoj „kaznenoj ekspediciji” bili su Kevin Durent, Deandre Džordan, Kajl Irving, Klej Tompson, Pol Džordž, Karmelo Entoni, Demarkus Kazins, Džimi Batler…

Reprezentacija Srbije, srbebrna u Riju 2016.

Bilo je sjajnih igrača i u drugim selekcijama: Skola, Đinobili, Kampaso, Noćioni, Delfino (Argentina), Uertas, Markinjos, Nene (Brazil), Mils Motum, Andersen, Delavedova (Australija), Ertel, Batum, Toni Parker, Lovernj, Gober (Francuska), Hrvatska je predstavila nove snage – Marija Hezonju i Darija Šarića, Litvanija je imala Mantasa Kalnijetisa, Jonasa Mačijulisa, Domantasa Sabonisa (sina velikog Arvidasa), Jonasa Valančijunasa… Španci nisu mogli bez Paua Gasola, Rudija Fernandeza, Huana Karlosa Navara, Serhia Rodrigeza, Manuela Kalderona, Serhia Ljulja, Rikija Rubija. Najbolji strelac bio je Bojan Bogdanović (Hrvatska) sa prosekom 25,3, iza njega su bili Pat Mils (Australija) sa 21,3 i Kinez Ji Jianlian sa 20,4.

(Kraj)

Photo: Koš magazin arhiva, FIBA, Twitter

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar