Početna BLOGDogađaj godine: Željko Obradović!

Događaj godine: Željko Obradović!

od Aleksandar Ostojić
26 pregleda

Prvi je dan nove godine, svode se računi iz 2021, i privatni, i sportski. Vreme je za izbor naj-naj sportiste godine, naj-ekipe i slično. Ja sam, priznajem, već mesecima pod utiskom naj-događaja ove 2021. Odmah ću ga obrazložiti, ali najpre da kažem koji je to moj naj-događaj – povratak Željka Obradovića u srpsku košarku! U godini kad je osvojeno malo medalja (ona ženska na EP i olimpijska bronza u basketu 3×3), kad se muška reprezentacija nije ni plasirala za OI u Tokiju, a ženska tamo osvojila četvrto mesto (posle zlata na EP), kod mnogih dobronamernih pojavila se ozbiljna zabrinutost za budućnost košarke u ovoj zemlji. Pogotovo posle poraza nacionalne reprezentacije od Švajcarske, što je bio udarac koji će se pamtiti godinama.

I onda se dogodio 25. jul koji je mnogo toga promenio.

Tog dana Željko Obradović se vratio u Partizan. Pre bih rekao – u srpsku košarku.

Da sad ne nabrajam ko je on i šta je sve osvojio, dovoljno je reći – najtrofejniji trener svih vremena u Evropi.

Iskreno, ne znam da li su čelnici Partizana imali predstavu šta će značiti “efekat Obradović”, verujem da jesu, ali isto tako verujem da je taj efekat i njih iznenadio. Mene nije, tačno sam znao šta će se događati, i to je upravo i sledilo.

Ne, nije Partizan sa Obradovićem odjednom postao nepobediv, najbolji u zemlji, u regionu, u Evropi… Nešto drugo je u pitanju.

Poslednjih meseci brojni ljubitelji košarke su se s pravom pitali – koliko je to para dobio Obradović, koliko je to država dala Partizanu da potpisuje milionske ugovore sa igračima, ima li to, i kakve veze ima sa politikom? Ako je verovati samom Obradoviću (zašto mu ne bismo verovali?), kao i igračima koji su poslednjih meseci došli u taj klub, radi se o nečem drugom.

– Ja nemam ugovor sa Partizanom. Nisam potpisao ugovor sa Partizanom. Zato što meni ne treba ugovor sa Partizanom. Da li ću da ga potpišem sutra? Otkud znam. Neću da se bavim time. Mnogo mi je važnije da mi svi igrači budu na treningu. Ja znam ko sam i šta sam i kakav sam. I to mi je najvažnije. Dogovorili smo se da saradnja traje tri godine, to je tako, moja reč je važnija od bilo kakvog potpisa. Trebalo bi da provedemo najmanje tri godine zajedno, ovo je projekat – rekao je  Obradović.

Oni koji ga poznaju veruju mu, oni koji ga ne znaju sumnjaju. OK…

Šta kažu igrači koji su došli u Partizan, koliko su para dobili? “Došao sam zbog Željka Obradovića…” “Željkov poziv se ne odbija…” “Mogao sam da prođem finansijski mnogo bolje, ali verujem najtrofejnijem treneru Evrope…” “Nisam se dvoumio, kad me je pozvao odmah sam pristao…”

Oni koji poznaju Pantera, Ledeja, Smailagića, Avramovića ili Mura veruju im, oni koji ih ne znaju sumnjaju. OK…

Šta se događalo kasnije?

Gde god je Partizan igrao u poslednja tri meseca, bilo u ABA ligi ili u Evrokupu, pre utakmice bi cela hala ustala i ovacijama pozdravila – koga? Pa, Željka Obradovića. On nije bog, ali je košarkaško božanstvo kakvo Evropa nije imala u svojoj istoriji. I to treba priznati.

Šta je sa onim silnim milionima evra koje je država Srbija “ušpricala” u Partizan?

Ja zaista ne znam koliko je para Partizan izdvojio da bi doveo sa američkog Univerziteta Florida Stejt jednog Balšu Koprivicu. Ili koliko je plaćen transfer Gregora Glasa iz dorćolskog Dinamika. Ne znam ni koliko je koštao transfer Alena Smailagića iz B tima Golden Stejt Voriorsa, ili Jama Madara iz telavivskog Hapoela, Dalasa Mura iz Gvanžu Lajonsa ili Alekse Avramovića iz španskog Estudijantesa, kluba koji je u prvenstvu 2020/21 osvojio 18. mesto i ispao iz španske elitne ACB lige. Znam, pitaće sad mnogi za Kevina Pantera i Zaka Ledeja. Pa – neka su tačna ona nagađanja da zarađuju milion-dva godišnje, to je oko, ili manje od četiri miliona evra po sezoni, a to je tek deseti deo budžeta jednog prosečnog evroligaškog kluba.

Ne obazirem se na glasine, vraćam se Žaljku Obradoviću. Šta je uspeo da uradi za ovih nekoliko meseci u Partizanu?

Neka me ko god hoće demantuje, ali ja čvrsto stojim na stavu da je prvenstveni zadatak svakog košarkaškog trenera stvaranje igrača. Za reprezentaciju – podrazumeva se.

Željko Obradović je od prošlog leta stvorio dva pouzdana igrača za reprezentaciju Srbije (Alen Smailagić i Balša Koprivica), jednog za reprezentaciju Slovenije (Gregor Glas) i jednog za nacionalni tim Izraela (Jam Madar). Sve vas koji sada sumnjate i pitate se da li sam ja pri sebi, pitam – ko je prošlog leta znao ko su Smailagić, Koprivica, Glas i Madar? Ta četvorka zajedno ima 73 godine. Pratim košarku više od pola veka, priznajem da sam za Smailagića i Koprivicu nešto načuo ili pročitao, da su se isticali u američkoj studentskoj NCAA ligi, ali za Slovenca i Izraelca teško da sam nešto znao. Danas i vi koji sumnjate (ako sumnjate) znate mnogo o njima.

Četiri reprezentativca – to je učinak Željka Obradovića u prva četiri meseca njegovog rada u Srbiji. Možda u narednim mesecima neće biti toliko plodan, ali zar ovo nije dovoljno da se kaže – njegov dolazak ovde je sportski događaj godine?

Ako se ovome doda pozitivna atmosfera koju je stvorio, prijateljski odnos sa drugim klubovima, uključujući i Crvenu zvezdu, a na kraju i učinak Partizana u Evrokupu i ABA ligi, jasno je kakav je čovek među nama. Jasno je i meni da se ovo što pišem neće dopasti mnogima, ali postoje neke neoborive činjenice. Samo sam se njima rukovodio kad sam izabrao ovaj sportski događaj godine.

(Izvor: Maxbetsport)

Photo: Euroleague

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar