Neučestvovanje reprezentacije na Olimpijskim igrama 2012, a onda i neuspeh na Evropskom prvenstvu u Sloveniji kada je osvojeno tek sedmo mesto, ponovo je uzdrmalo košarkašku scenu u Srbiji. Ceh je prvi platio selektor Dušan Ivković za kojeg se ipak može reći da je ostavio reprezentativnu selekciju u mnogo boljem stanju nego što ju je zatekao. U decembru 2013. ga je nasledio Saša Đorđević, i to je ulilo nadu da će se Srbija opet vinuti u evropski i svetski vrh.
Partizan je u novoj sezoni 2013-14 ostao bez Gordića, Lučića i Čakarevića. Novajlije su bili mladi Francuz Boris Dalo i Tarens Kinsi (Malaga). Ovo je bila sezona koja će biti zapamćena i po velikom broju povreda koje su zadesile igrače Partizana. Veći deo sezone je propustio Davis Bertans zbog povrede ukrštenih ligamenata, onda su istu povredu doživeli Leo Vesterman pa kapiten Dragan Milosavljević. U takvoj situaciji Partizan je morao da traži zamene, pa je prvo došao Milenko Tepić iz Lijetuvasa, a onda je ostvaren dugo očekivan i najavljivan transfer Saše Pavlovića koji je bio bez angažmana u NBA.
Crvena zvezda nastavila je sa finansijskom konsolidacijom, ali i stvaranjem veoma kvalitetnog tima. Za početak ostao je Dejan Radonjić kao šef stručnog štaba. Posle šest sezona trener koji je završio prethodnu sezonu počeo je i novu. Klub su napustili Amerikanci Braun i Skot, zatim Subotić, Savović i Radivojević, a Igor Rakočević je okončao karijeru. Novajlije su bili Jaka Blažič (Olimpija), Boban Marjanović (Mega), Ivan Radenović (Donjeck), Amerikanci Čarls Dženkins (Filadelfija) i Blejk Šilb (Šalon) koji je otpušten negde na pola sezone, a umesto njega došao je Tadija Dragićević. Uz starosedeoce Lazića, Simonovića, Nelsona i Katića to je već bio tim za velika dela.
U Jadranskoj ligi debitovala je ekipa Mega Vizure. Tim sastavljen od supertalentovanih mladića Vase Micića, Nikole Jokića, Nenada Miljenovića, Nemanje Dangubića, uz veterana Ratka Vardu, a u finišu sezone priključio im se i Novica Veličković. Sastav ogromnih mogućnosti, no vrlo brzo će se ispostaviti da „alfa i omega“ Mege Miško Ražnatović nije previše zainteresovan za rezultate ekipe koliko za afirmaciju pojedinaca koje posle može da lansira u NBA ili velike evropske ekipe.
Ovo je bila sezona koja je predstavljala kraj uzleta Radničkog iz Kragujevca. Posle nekoliko uspešnih godina, grad je prestao sa finansiranjem kluba i to je bio kraj većih ambicija.
Zvezda je posle prvog dela zasela na lidersku poziciju Jadranske lige pokazavši da je sklopila tim koji s pravom ima šampionske ambicije. Sledili su je Partizan i Cedevita, dva suparnika koje je oba savladala u direktnim duelima.
Zvezdi “levica” posle drame
Završnica Kupa Radivoja Koraća odigrana je u Beogradu. Po običaju, timovi iz Jadranske lige lako su prebrodili četvrtfinale. Izuzetak je bio Partizan koji je suočen sa silnim kadrovskim problemima odlučio da praktično žrtvuje domaći kup. „Sastav u kojem je protivnik nastupio nije naš problem, piše da je to KK Partizan, a želim im da ih povrede ubuduće zaobilaze“ – rekao je proslavljeni košarkaški reprezentativac Milan Gurović nakon što je odveo FMP iz Železnika do polufinala Kupa Koraća pobedom protiv šampiona u produžetku – 95:89 (22:17, 23:21, 17:24, 18:18, 15:9).
Crno-beli su nastupili bez Bogdanovića i Lovernja, koje su odlučili da poštede novih napora, povređenih Kinsija i Tepića (uz pomenutu četvorku u publici bio i Milosavljević koji je završio sezonu), kao i nedovoljno oporavljenih Milutinova i Bezbradice koji nisu ulazili u igru. Partizan je sredinom poslednje četvrtine imao šest poena prednosti, ali je rotaciju od sedam igrača, u kojoj je 14 minuta u debiju za prvi tim dobio 17-godišnji Vanja Marinković, u 36. minutu dodatno skratila peta lična greška raspoloženog Petra Aranitovića (19 godina), koji je ubacio 20 poena uz šut iz polja od 62 %. Svoju šansu u finišu regularnog toka Partizan je ispustio, s jedne strane, slabostima u zonskoj odbrani koja je primala trojke ili propuštala da spreči ofanzivne skokove (FMP ukupno imao 19), a s druge traženjem rešenja u šutiranju za tri poena.
Pobeda FMP-a dobija na težini ako se zna da su je izneli igrači rođeni 1994. i kasnije – Nikola Čvorović (27 poena uz čak 69 % šuta iz igre, 11 skokova, indeks korisnosti 40), Marko Gudurić (14 poena, osam asistencija, sedam skokova, četiri osvojene lopte) i Ognjen Dobrić (trojka u završnici regularnog toka, pa na početku produžetka), uz podršku mirnog egzekutora Filipa Čovića (slobodna bacanja 8/8) koji je u 43. minutu na salve uvreda koje su mu upućene sa tribina, odmah reagovao prelomnom trojkom za vođstvo od 90:83. Na početku, teške uvrede publike (oko 500 vatrenih navijača crno-belih) za trenera Gurovića, gosti su takođe utišali trojkama.
– Ma koliko svaka utakmica donosila prestiž, odlučili smo da igraju sasvim zdravi. Bogdanović i Lovernj su na granici povreda zbog potrošenosti. Na miru ćemo da saniramo povrede i spremimo se za takmičenja koja predstoje – rekao je trener Partizana Duško Vujošević, uz informaciju da je mogućnost da Aleksandar Pavlović bude pojačanje i dalje otvorena.
Košarkaši Crvene zvezde su se plasirali u finale Kupa Koraća pošto su, posle velike i ravnopravne borbe, savladali Radnički sa 82:78 (21:19, 25:15, 12:30, 24:14).
Mogli su i Kragujevčani da pobede, i da se to desilo ne bi bilo nezasluženo, jer su uspeli da od minus 12 (34:46) na poluvremenu dođu do plus šest u 25. minutu (54:46). Tri minuta pre kraja Zvezda je izjednačila na 72:72, pošto je Radnički desetak minuta vodio od dva do šest poena. Nelson, najbolji igrač u ovom susretu, i Dženkins, uspeli su da odlepe svoj tim na 76:73 na minut i po do završetka. U poslednjoj deonici Beograđani su se uglavnom oslanjali na solo akcije svojih Amerikanaca, pošto kao tim nisu imali rešenje za zonsku odbranu.
Iako je 54 sekunda pre kraja Zvezda vodila sa 78:73, Radnički se vratio zahvaljujući raspoloženom Marinoviću (78:76, -47 sek). Upravo on je nedugo zatim učestvovao u koškanju četvorice košarkaša s obe strane, koje su sudije kaznile sa dve greške i dve tehničke. Mogli su gosti da povedu 18 sekundi pre kraja, kada je Marinović ostavio Lešića samog na šutu za tri poena (78:76), ali je usledio promašaj. To je bio poslednji pokušaj Radničkog da preokrene rezultat. Nelson i Lazić su do kraja bili sigurni s linije bacanja.
Marinović, nekadašnji plej Crvene zvezde, bio je veoma nervozan na pres-konferenciji. Smatrao je da su sudije favorizovale Zvezdu:
– Mi smo seljaci iz Kragujevca, došli smo da igramo u velegradu. Nisam bio dugo ovde, bio sam u Zvezdi, FMP, poslednja sam generacija koja je ovde nešto osvajala mimo Partizana. Treba ugasiti košarku u Srbiji, treba samo da postoje Zvezda i Partizan. Ako je ovo put srpske košarke, ne znam čemu ovo vodi. Možda sam ponesen utakmicom, ne volim da gubim, malo sam nervozan…
Mega Vizura je opravdala ulogu favorita protiv FMP-a i zasluženo slavila 93-85. Najzaslušniji za pobedu mladog tima Mege bio je Vasilije Micić, strelac 27 poena, koji je svoju ekipu odveo u prvo veliko finale.
Malo je nedostajalo da se finale Kupa Radivoja Koraća završi na senzacionalan način. Prvi favorit, posebno posle „odustajanja“ Partizana od borbe za pehar, Crvena zvezda šetala je ivicom ambisa i u triler završnici, uz dosta sreće, osvojila sedmi trofej Kupa. Posle izuzetno teškog i dramatičnog polufinala sa Radničkim, mnogi su mislili da će momci s Malog Kalemegdana bez po muke doći do „Žućkove levice“, ali ne i mladi tim Mega Vizure koji je istrčao na parket s jasnom idejom da osvoje prvi značajan trofej od postojanja. Do njega ih je delilo deset sekundi u kojima su imali šansu da ubace loptu kroz obruč, ali mladi reprezentativac Nikola Jokić nije uspeo da pogodi iz pozicije koja nije baš bila izgledna, a onda je nastalo zvezdaško slavlje uz užičko kolo.
Pun „Pionir“, uglavnom navijača Zvezde, iskusniji i kvalitetniji sastav crveno-belih, nisu ma početku ove utakmice previše impresionirali mladi sastav Mega Vizure koji je odmah pokazao da ne prihvata ulogu autsajdera. Reprezentativac Micić sa dva prodora pored Lazića krenuo je ka priznanju najkorisnijeg igrača finala (prvi put iz poraženog tima), a pridružio mu se Dangubić serijom poena preko Blažiča, i ovaj dvojac je postigao 11 od prvih 13 poena svog tima. Dok se Zvezdin napad razbijao o zonsku odbranu, u defanzivi su pokazali staru boljku, slabo branjenje pikenrola. Radović i Jokić, niski centri Mege, vešto su koristili asistencije iza leđa protivnika (Micić ukupno devet), tako da je trener crveno-belih Radonjić morao da vrati Katića po cenu novih penala. Na leđima snažnog centra (Marjanović ponovo nije igrao zbog temperature, a na drugoj strano roviti Krstić), Zvezda je počela da topi minus, a zatim je šou „ukrao“ Jaka Blažić. Slovenački reprezentativac (ne zna se da li je brži s loptom ili bez nje), bukvalno je svuda stizao, skakao, asistirao, prodorima demolirao odbranu protivnika sa deset poena, a onda je palicu predao Dženkinsu, koji je sa osam vratio utakmicu na početak (40:40), u 18. minutu.
U poslednjoj četvrtini, konačno se probudio i Nelson, a Zvezda je u nekoliko navrata imala šansu da mirno privede utakmicu kraju. Američki plejmejker je nanizao pet poena, Katić je „zakucao“ za plus sedam, ali je Micić sve to anulirao za tren. Drama je počela 47 sekundi pre kraja kada je Varda „trojkom“ izjednačio (80:80). Zvezda je dva puta pre toga mogla da reši utakmicu, ali su Dženkins i Katić bili neprecizni. Kada je Radenović 33 sekunde pre kraja napravio korake, tas na vagi pobede počeo je da preteže na stranu Mega Vizure, ali je Vardina želja da bude „meč viner“ bila prenaglašena, i promašio je za tri. Konačan rezultat postavio je Demarkus Nelson. Pogodio je prvo i promašio drugo bacanje, ali njegov tim je pronašao spas u pravilno raspoređenim ličnim greškama. Kako nisu izašli iz bonusa, pet sekundi pre kraja su skratili Megi napad, a Radenović je u preostalih pet sprečio Jokića da poentira.

Nolan Smit kao Kecman
Drugi deo Jadranske lige protekao je u potpunoj dominaciji Crvene zvezde. Zabeležili su 12 pobeda i samo jedan poraz, od prvog pratioca Cedevite. Već pomenute povrede su Partizan poprilično izbacile iz ritma i on je regularni deo završio sa osam poraza. Najveće iznenađenje je napravila Cibona osvajanjem četvrtog mesta. Na ivici potpune finansijske katastrofe – na pola sezone ostala je bez tri člana prve petorke, Mata Dženinga, Strouberija i Andrije Žižića – svi su im proricali sunovrat na tabeli. Međutim „cibosi“ predvođeni omalenim plejom Blesingejmom i supertalentovanim Darijom Šarićem uspela je da se plasira u plej-of. Upravo je Šarić bio i MVP prvenstva i najbolji strelac.
Završni turnir Jadranske košarkaške lige igran u Beogradu počeo je velikim iznenađenjem. Cibona je nadigrala najbolji tim lige i prvog favorita za titulu Crvenu zvezdu, plasirala se u finale i obezbedila učešće u Evroligi naredne sezone (tako se bar činilo u tom trenutku). Najzaslužniji za podvig Cibone bio je omaleni američki plejmejker Blesingejm (175 cm), uz značajnu podršku najboljeg mladog igrača Evrope Šarića. Zajedno su proveli na parketu 77 minuta i njihovo majstorstvo, uz sjajnu taktiku i požrtvovanost čitavog tima, bili su dovoljni da crveno-belima praktično upropaste sezonu, i ostvare uspeh kome su se izgleda samo oni nadali.
Kvalitet tima, rezultati tokom sezone, međusobni skor, značajno evropsko iskustvo, domaći teren i podrška 8.000 navijača, bili su aduti Crvene zvezde, ali nije prvi put da je David oborio Golijata. Zvezda je već u prvoj četvrtini bila pretrčana i nadigrana. U osmom minutu Zagrepčani su već imali plus 12 (17:5), a potpuni debakl sprečio je jedini Zvezdin igrač na nivou značaja utakmice – Blažič, koji je postigao deset poena. Ništa se značajnije nije promenilo ni u nastavku. Domaći igrači nikako nisu mogli da izađu iz lavirinta, a kada su u 13. minutu promašili i deseti šut za tri poena, bilo je jasno kroz kakav će pakao da prođu. Ni povratnici posle povreda Katić i Radenović nisu mogli da donesu prevagu, pa su crveno-beli za skoro pet minuta ubacili tek poen. S obzirom na šut 1/15 za tri poena, iz igre 26 odsto (9/34), minus od 11 poena bio je kao nagrada.
Očekivala se Radonjićeva reakcija i korekcija u odbrani, posebno na Blesingejmu, ali jurnjava u kojoj je plejmejker Cibone uživao, nastavila se, kao i Zvezdina jalova igra u napadu. Pet i po minuta nisu postigli koš iz igre i Zagrepčani su to kaznili najvećim vođstvom – 50:31, a u poslednjih deset minuta su ušli sa plus 16 (61:45). I dalje su crveno-beli samo trojkama pokušavali da uhvate priključak, ali u drugom poluvremenu učinak je bio još očajniji, 1/17!
Ipak, kada je umor sustigao igrače Cibone, ukazao se tračak nade za preokret. Nelson je konačno pokazao volju da nešto uradi, Blažič, Dženkins i Simonović su pogodili neke šuteve i šest i po minuta pre kraja Zvezda je stigla na minus šest (55:61). U tom naletu Cibona je pronašla ključ preko Blesingejma, a dva i po minuta pre kraja imala je 10 razlike. Kada su i navijači domaćina počeli da napuštaju dvoranu, Zvezdi je stigao poklon u vidu nekoliko izgubljenih lopti igrača Cibone koji su im pružili priliku da preokrenu rezultat. Dženkins je 32 sekunde pre kraja promašio bacanje za izjednačenje, a onda Blažič napravio bespotreban faul i dao šansu Blesingejmu da praktično reši utakmicu. Trojku za produžetak promašio je Simonović, a Rozić stavio tačku na plasman u Evroligu.
Tačno na četvrtu godišnjicu zagrebačkog finala ABA lige u kojem je čudesna Kecmanova trojka donela šampionski prsten Partizanu protiv Cibone, šut Nolana Smita za tri poena doneo je hrvatskoj košarci finale njenih timova u beogradskoj „Kombank areni” i (mislilo se) dva predstavnika u Evroligi sledeće sezone. Na šest desetinki do kraja – tačno koliko je imao Kecman 2010. za šut sa svoje polovine – lopta je napustila ruke Smita, koji je šutirao sa oko osam metara, nećkala se na obruču, pa ušla u koš za veliko slavlje Cedevite i njenih dve stotine navijača u „Kombank areni” – 81:79 (27:16, 13:19, 17:29, 24:15).

Pola minuta pre kraja Aleksandar Pavlović, koji je pokazao NBA klasu, svojom petom„rampom” dao je napad Partizanu, koji je potrošio vreme završivši posed promašajem Tepića za tri poena. Kao da je bilo suđeno, lopta je došla do Smita, jednog od najslabijih pojedinaca meča koji do tog trenutka nije šutirao „trojke” (za dva gađao slabih 4/14). Cedevitin bivši NBA igrač je u trci sa vremenom pretrčao teren i naposletku šokirao 14.000 navijača crno-belih koji su ubrzo zapevali „I kada ne budeš prvi ti”…
Porazom Zvezde od Cibone, akteri drugog polufinala su ostali bez mogućnosti da u slučaju neuspeha zaigraju u kvalifikacijama za Evroligu, tako da je to bila bitka na sve ili ništa. Da Partizan ima sve, izgledalo je u 35. minutu, kada je trojka Pavlovića (25 poena uz šut iz polja 7/13) donela čak 11 poena prednosti srpskom šampionu (73:62). Momenat koji je okrenuo situaciju zbio se odmah potom: Gagić je napravio nesportsku ličnu grešku na Nurkiću i omogućio Zagrepčanima da sa pet poena iz jednog napada (dva slobodna bacanja pa trojka Reja) priđu na dva poseda razlike. Seriju je do 10:0 doveo Smit, a u 38. minutu Rej je doneo i vođstvo (76:74). Svih šest poena u poslednjih pet minuta Partizan je ubacio sa linije slobodnih bacanja (Pavlović 5/6, Gagić 1/2).
– Ovo je veliki neuspeh za sve nas. Moj najveći poraz u karijeri. Uprkos lošem početku, borili smo se, pred ovakom publikom ne možeš da se ne boriš – rekao je Pavlović, koji je prvi put kročio na parket kod 13:2 za goste i sa dve trojke pokrenuo ekipu u 14. minutu kada je potonula do minus 16 (34:18).
– Smejali smo se drugima što više šutiraju za tri poena nego za dva, a najvažniju utakmicu odigrali smo upravo tako. Na 11 poena razlike, nismo iskoristili to što smo imali tri faula do bonusa, bila je stvar tehnike da se meč privede kraju. Cedevita je bila rasterećenija, nije joj zavisila egzistencija. Jako težak poraz, videćemo kakve će biti posledice – rekao je trener Partizana Duško Vujošević.
Rašomonijada
Košarkaši zagrebačke Cibone osvojili su trofej Jadranske lige budući da su u finalnoj utakmici završnog turnira u Beogradu savladali ekipu gradskog rivala Cedevite sa 72:59 (18:14, 16:12, 15:13, 22:20).
Cibona je osvojila prvi trofej regionalnog takmičenja i postala tek drugi hrvatski klub koji je trijumfovao u 13 sezona Jadranske lige, nakon što je to prethodno pošlo za rukom Zadru 2003. Za najkorisnijeg igrača završnog turnira (MVP) proglašen je Dario Šarić (Cibona).
Neočekivano finale dva hrvatska kluba u Beogradu odigrano je u pomalo „sablasnoj” atmosferi pošto je domaća publika u ogromnoj meri izgubila interesovanje za Fajnal for nakon eliminacije Crvene zvezde i Partizana. Ekipa Cibone je, praktično, vodila tokom cele utakmice, a do trijumfa je došla verovatno lakše nego što je bilo ko mogao i da pretpostavi.
Najbolji igrač Cibone Dario Šarić još jednom je potvrdio da je jedan od najtalentovanijih evropskih košarkaša u tom trenutku. S druge strane, Cedevita nije uspela da ponovi partiju iz meča sa Partizanom u polufinalu i vrati se u život posle dvocifrenog zaostatka. Uz Šarića, najbolji u redovima Cibone bio je Džerel Blesingejm, dok je Jusuf Nurkić predvodio Cedevitu.

Meču u Areni prisustvovalo je oko 300 navijača iz Hrvatske, od kojih su većina bile pristalice Cedevite. Ekipu Cibone bodrilo je pedesetak navijača, koji su povremeno vređali centra protivničkog tima Jusufa Nurkića.
Na kraju, zbog loše finansijske situacije Cibona je odustala od takmičenja u Evroligi, a to mesto je zauzela Crvena zvezda. Ovo je ujedno značilo da će i Partizan najverovatnije igrati kvalifikacije za elitno takmičenje.
Prvi čovek Evrolige Đordi Bertomeu je tokom boravka u Beogradu, tokom ‘fajnal fora’ Jadranske lige, najavio da će u slučaju odustajanja Cibone njeno mesto biti vraćeno regionalnoj ligi.
“U slučaju da Cibona ne reši svoje probleme, to mesto će pripasti klubu iz ABA lige”, rekao je Bertomeu 27. aprila u Beogradu.
Na kraju čitave rašomonijade samo su Crvena zvezda (posle Ciboninog odustajanja) i Cedevita igrali u Evroligi, a Partizan se takmičio u Evrokupu.
“Pet na tri” u finalu
Iako je bio u velikom šoku zbog onoga što se desilo na završnom turniru NLB lige Partizan se nekako oporavio za domaću KLS ligu. Iako više nije imalo pravi takmičarski značaj, osvajanje domaće lige je bilo pitanje prestiža. Tim je najzad kompletiran dolaskom Tepića i Pavlovića i oporavkom Bertansa.
Jedini poraz je doživljen od Crvena zvezda, ali s obzirom da su crveno-beli kiksnuli protiv Mege i Radničkog Partizan je osvojio prvo mesto. Plasman u plej-of su ostvarili još Radnički i Mega, dok je „reinkarnisani“ FMP ostao na petom mestu.
MVP prvenstva i najbolji skakač bio je Boban Marjanović (CZ), najbolji strelac Stefan Birčević (Radnički) a najbolji asistent Marko Marinović takođe iz Radničkog.
U polufinalu videli smo dosta siguran prolaz „večitih rivala“. Partizan je posle dva meča eliminisao Radnički, a Crvena zvezda Megu.
A onda ponovo veliki skandal u finalu. U prvom duelu finalne serije prvenstva Srbije za košarkaše Crvena zvezda je kao gost u “Pioniru” savladala Partizan u bizarnom završetku meča sa 97:88 (24:15, 21:17, 21:30, 31:26). Crveno-beli su završili susret sa četiri, a „crno-beli“ sa dva igrača.
Meč između košarkaša ova dva tima u finalu plej-ofa Superlige je prvo prekinut a onda nastavljen nakon što je policija ispraznila celu halu. Zbog tuče koja je prethodila, sudije su odlučile da Partizan na teren u nastavku izađe sa trojicom košarkaša, Bogdanom Bogdanovićem, Žofrijem Lovernjom i Milenkom Tepićem. Sa druge strane, Zvezda je imala celu petorku, Čarlsa Dženkinsa, Marka Simonovića, Raška Katića, Nikolu Rebića i Aleksandra Lipovija.
Utakmica je prekinuta u 32. minutu, pošto su se posle međusobne tuče, sa terena povukle obe ekipe, a delegat je odlučio da se isprazni hala. Pre toga, krajem treće četvrtine, nezadovoljan suđenjem, trener crno-belih Duško Vujošević povukao je ekipu sa terena, pa ju je vratio nakon 15 minuta.
Početkom poslednje deonice došlo je do tuče u kojoj je učestvovao najveći broj igrača oba tima, a prethodilo joj je koškanje Nikole Milutinova (Partizan) i Demarkusa Nelsona (Crvena zvezda). Meč je nastavljen bez prisustva publike i sa samo osam igrača na terenu, petoro iz Zvezde i tri iz Partizana. Brojčano slabiji Partizan pokušao je da vrati neizvesnost u meč, ali to prosto nije bilo moguće.

Ova utakmica je odigrana u hali “Pionir”, na početku je bilo 5.500 gledalaca dok nisu ispražnjene tribine, a sudili su Ilija Belošević (Beograd), Uroš Nikolić (Zemun) i Uroš Oberknežević (Beograd).
Trener košarkaša Partizana Duško Vujošević rekao je posle poraza od Crvene zvezde na startu finalne serije plej-ofa da tenziju ne stvara on, već pokušaji da se uništi sportsko društvo na čijem je čelu. “Sve ovo je plod ogromne tenzije koja proizlazi iz koncepta da se Partizan baci na prosjački štap sa idejom da se rasproda ovaj tim, da ja budem na ovaj ili onaj način eliminisan. Zamislite ovaj Partizan bez banke, sa rasprodatim timom i bez mene, to će onda značiti realizaciju koncepta onih koji su ga postavili, da Zvezda bude velika, a košarka onakva kakva treba da bude”, rekao je Vujošević na konferenciji za medije u hali “Pionir”.
Trener Crvene zvezde Dejan Radonjić rekao je posle pobede nad Partizanom (97:88) u prvom meču finala plej-ofa da incidenti u hali Pionir predstavljaju sramotu za srpsku košarku.
“Ovo je bilo sramno i način na koji se sve dešavalo ne priliči sportskom događaju, a kamoli finalu plej-ofa. Pokušavali smo da sprečimo incidente, da sve prođe u granicama fer-pleja. Ovo nije nimalo afirmativno i dobro. Nije lepo bilo na parketu, titula je u pitanju, ne borba na život i smrt. Ne razumem neke stvari, proletale su nam stolice pored glave, bezbednost je bila ugrožena. I možemo da pričamo o sudijama, ali nećemo”, rekao je Radonjić na konferenciji za novinare posle meča.
Šok za sistem
Partizan je kažnjen sa dva meča bez publike kao domaćin, a utakmicu suspenzije dobili su Demarkus Nelson, Nikola Milutinov i Aleksandar Pavlović.
U momentu kada bi ga poraz sasvim približio gubitku titule, igrajući bez trojice košarkaša pred blizu 4.000 Zvezdinih navijača, Partizan se uzdigao do pobede za izjednačenje na 1:1 u seriji. Odoleo je i naletu crveno-belih koji su stigli od minus 18 u prvom poluvremenu (31:13) do šuta za izjednačenje (60:57) u 32. minutu, kada trojku iz ugla nije pogodio Lazić. Usledio je niz od šest poena Bogdana Bogdanovića posle kojeg je Zvezda ponovo pala – 82:62 (23:11, 17:18, 19:21, 23:12).
Od velikog značaja za tok susreta bio je 27. minut: u trenucima kada su domaći bili u naletu i smanjili na 49:44, omogućili su večitom rivalu pet poena iz jednog napada. Preuzimanje od Lazića, Gagić je materijalizovao košem i dodatnim slobodnim bacanjem, a Katićevu tehničku grešku zbog prigovora je sa dva penala kaznio Bertans. U finišu treće četvrtine Bogdanović je vezao pet poena, uključujući pogodak posle ofanzivnog skoka Gagića, koji je odigrao možda i svoju najbolju partiju u crno-belom dresu. Zahvaljujući njemu, nije se mnogo osetilo neigranje dvojice centara (Milutinov suspendovan, Musli pod temperaturom), već je šampion imao devet uhvaćenih lopti više.
U odsustvu takođe suspendovanog Pavlovića, konce igre je u svoje ruke uzeo Bogdan Bogdanović, koji je u prvom poluvremenu imao veći indeks korisnosti od čitavog tima Zvezde, odnosno ostatka svoje ekipe. Naposletku je imao 33 poena uz šut iz polja 10/21 i sa linije slobodnih bacanja 10/10. Za skandiranje Zvezdinih navijača, koji su mu vikali „Ustašo” zbog izjave da će razmisliti da li da igra za reprezentaciju, date nakon prvog finalnog meča, rekao je da nije čuo. Uvrede su upućivane sa obe strane tribina (nekoliko stotina pristalica crno-belih), sa kojih su na teren ubacivani predmeti i petarde.
– Pre svega hvala navijačima što su došli posle čudnih izjava poslednjih dana i podržali nas. Čestitam saigračima na borbi, igrali smo kao tim. Nadam se da ovo neće biti moja najbolja igra u Partizanu. Ružno je što će se sledeći meč igrati bez publike – rekao je Bogdanović.
– Čestitam Partizanu, mekanom igrom smo mu dozvolili da stvori prednost, a bio je bolji u svim segmentima. Moramo da se spremimo za novi meč od kojeg dosta očekujemo – bio je kratak Zvezdin trener Radonjić.
Pehar u rukama navijača
Košarkaši Partizana našli su se nadomak odbrane titule prvaka Srbije pošto su u Beogradu pobedili Crvenu zvezdu sa 77:67 (17:19, 27:18, 19:15, 14:15) i poveli sa 2:1 u finalnoj seriji plej-ofa. Utakmicu je ponovo obeležio reprezentativac Bogdan Bogdanović, zatim centar crno-belih Đorđe Gagić, ali i Saša Pavlović koji je prethodnu utakmicu bio suspendovan.
Ipak, glavni utisak bila je prazna hala “Pionir”, a tokom meča moglo je vrlo jasno da se čuje komunikacija igrača oba tima, kao i saveti koje su dobijali od stručnih štabova.
Pitanje pobednika rešeno je nešto manje od dva minuta pre kraja, kada je Milenko Tepić jedan konfuzan napad crno-belih završio trojkom za vođstvo od 76:67. Nakon toga crno-beli su rutinski priveli meč kraju, a Zvezda je ishitrenim šutevima za tri poena propustila šansu da uhvati priključak.
Kao i na prethodnim mečevima, oba trenera i igrači sa klupe imali su primedbe na većinu sudijskih odluka. Arbitri su to, međutim, „isekli” tehničkim greškama i držali su određeni kriterijum do kraja,
A dva dana kasnije košarkaši Partizana osvojili su 13. uzastopnu titulu prvaka Srbije, pošto su posle produžetka, kao gosti u hali “Pionir”, savladali Crvenu zvezdu sa 95:87 (21:22, 15:13, 15:17, 21:20, 23:15) i rešili finalnu seriju u svoju korist sa 3:1.
Partizan je nastavio sa dominacijom na srpskim košarkaškim terenima i uspeo da dođe do trijumfa u finalnoj seriji, iako je izgubio prvi meč kao domaćin. Reprezentativac Srbije i najbolji mladi košarkaš Evrope, Bogdan Bogdanović je još jednom potvrdio klasu i talenat i sjajnom partijom ugradio sebe u šampionsku titulu.
Utakmica je prošla u relativno mirnoj atmosferi, uz verbalne uvrede i ubacivanje predmeta na teren s vremena na vreme, što je nažalost uobičajen kolorit u duelima beogradskih rivala. Partizan je u produžetku više želeo pobedu, a imao je i raspoložene Đorđa Gagića i kapitena Žofrija Lovernja koji su doneli ključne poene.Tokom 40 minuta, Bogdanović je praktično sam nosio ekipu Partizana i vratio crno-bele u život, iako su tri i po minuta pre kraja gubili sa 67:60. Činilo se da će tada izabranici Dejana Radonjića znati da privedu meč kraju, ali je stvari u svoje ruke preuzeo Bogdanović. Računajući sve četiri utakmice finalne serije, Bogdanović je postigao ukupno 123 poena.
Po završetku meča došlo je do još jednog incidenta, pošto je grupa navijača Zvezde uzela šampionski pehar sa stola pored terena, pa je ceremonija dodela trofeja kasnila.
Srušen san
U Evroligi smo imali dva predstavnika, Partizan i Crvenu zvezdu. U situaciji kad crno-beli nisu imali uspešnu sezonu na domaćem planu nije bilo za očekivati da će briljirati u Evropi. Iako je imao vrlo skroman učinak u grupnoj fazi sa samo tri pobede i sedam poraza uspeo je nekako da osvoji četvrto mesto i plasira se u Top 16. Tu je prvi krug završio sa samo jednom pobedom i šest poraza, i bilo je jasno da se tu završava Partizan evropski put. U drugom krugu su ostvarili još tri pobede, tek da donekle poprave utisak. Ovo je da današnjih dana ostalo Partizanovo poslednje učešće u najelitnijem evropskom takmičenju.
I dok su Partizanu bile dovoljne tri pobede za prolaz dalje, dotle Zvezdi nisu bile ni četiri. Po ondašnjem sistemu takmičenje je nastavila u Evrokupu, i taj nivo kvaliteta joj je izgleda bio primereniji. Jer crveno-beli su uspeli da izbace prvo Lijetuvas, pa onda i Budiveljnik, i stignu u polufinale i nađu se pred vratima finala Evrokupa. U punoj Kombank areni, u još jednom prelepom ambijentu koji su uveličali igrači crveno- belih koji su 1974. osvojili jedini evropski trofej u klupskoj istoriji, kao i teniski velemajstor Novak Đoković, pred 22.736 gledalaca, nadigrali su prvog favorita za osvajanje pehara, Uniks, i na revanš u Kazanju za sedam dana otišli sa 11 poena prednosti – 63:52 (15.18,20:15,15:15,13:4).
Pobeda je bila velika, ali ne i prednost, imajući u vidu snagu ruskog tima kome je ovo bio tek treći poraz u toj sezoni, ali Zvezda ima „pelcer“ iz ove utakmice. Niko u poslednjih nekoliko godina nije uspeo da svede ruski tim sastavljen od zvezdi evropske košarke na samo 52 poena, čak 30 manje nego što su te sezone postizali prosečno u Evrokupu. Iz tog čvrstog „zagrljaja“, odbrane koja je kao i sve u Areni bilo na evroligaškom nivou, nije ruski tim mogao da se izvuče, a dotučen je u poslednjih deset minuta kada je na jedvite jade postigao četiri poena.
Pritisak je prebačen na tim Uniksa koji vredi više od 20 miliiona evra, napravljen ne da osvoji Evrokup, već da igra značajnu ulogu u Evroligi, u kojoj je Zvezda pokazala da joj je mesto.
Ipak, evropska bajka košarkaša Crvene zvezde završena je u Kazanju, na način koji je i mogao da se očekuje. Kvalitetniji i mnogo iskusniji sastav Uniksa znalački je kaznio brojne greške protivnika, iskoristio u trećoj deonici trenutak kada su crveno-beli izgubili ritam, igru i sampouzdanje, i plasirao u finale Evrokupa gde se sastao sa Valensijom. Junak utakmice je bio grčki reprezentativac Zizis. U Beogradu je postigao dva poena, u revanšu svih 26 u drugom poluvremenu, a ključnu trojku dva minuta pre kraja. U trenutku kada je Zvezda konačno došla do šuta i minus od 18 poena svela na 11, koliko je iznosio i kapital s kojim je stigla u Rusiju, srušio je njen san o borbi za evropski trofej posle 16 godina.
Photo: MN press, Twitter