Početna ISTORIJAUmro Alosen, strelac auto-koša

Umro Alosen, strelac auto-koša

od Vladimir Stanković
8 pregleda

Valjda je sudbina htela da Lorenso Alosen, nekadašnji košarkaš Real Madrida, umre na dan po kome ga pamti istorija košarke. Pre tačno 60 godina, 18. januara 1962, uradio je nešto što je bilo nezamislivo – dao je auto-koš! Pisao sam o tome na ovom našem sajtu, ali pošto uvek ima mlađih čitalaca vredi ponoviti priču koja je šokirala svet i dovela do izmene pravila, jer u vreme kada je Alosen dao auto-koš to nije bilo zabranjeno pošto nikome nije palo na pamet da uradi tako nešto. Nikome – osim Pedru Ferandizu, treneru Real Madrida! Moj dugogodišnji španski poznanik, legendarni don Pedro, više puta mi je pričao da je o mogućnosti auto-koša – u slučaju potrebe – teoretski razmišljao mnogo pre meča u Varezeu, ali kockice su se složile tog dana. Bilo je ovako:

Real Madrid je u tada još uvek mladom Kupu šampiona u prvom kolu pobedio CS Kazablanku (nije greška, u početku takmičenja učestvovali su i klubovi iz zemalja Severne Afrike) sa 84-46 u Maroku, i 82-38 u Madridu. Rival u drugom kolu bio je italijanski prvak Injis Vareze, bolji na startu od Benfike Lisabon 73-49 i 101-48. Prvi meč igran je u Varezeu.

Utakmica je bila izjednačena, ali je Real Madrid bio u problemu zbog ličnih grešaka. Karlos Seviljano i Sten Morison već su bili na klupi zbog pet penala, a eliminacija je pretila još nekolicini igrača. Pri rezultatu 80-80 Pedro Ferandiz je zatražio tajmaut. Trebalo je da se odigraju još samo dve sekunde. Svestan da ulazak u produžetak može da donese poraz sa razlikom koja u Madridu ne može da bude dostignuta, don Pedro je naredio:

– Lorenco, daješ auto-koš!

Igrač ga je zbunjeno gledao, ali trener je ponovio naredbu. Igrači Injisa bili su ispod svog koša, spremni da brane napad gostiju, ali “akcija” je bila nacrtana za drugi koš: Hose Luis je loptu bacio ka Alosenu, koji se sjurio i poentirao – u svoj koš. Sudije Fredi Redl iz Švajcarske i Redej iz Francuske su se pogledale i – priznale koš. Kraj, 82-80 za Injis. Koš je upisan kapitenu italijanskog tima Đovaniju Gavaniniju.

U pravilima nigde nije pisalo da je to što se dogodilo zabranjeno. Oko 2.000 gledalaca oduševljeno je skočilo na noge verujući da su se Španci zbunili i pogrešili stranu, ali kada su shvatili šta je bila namera oduševljenje se pretvorilo u bes.

Svedoci kažu da igrači Reala nisu izašli iz sale dva sata jer je ispred čekala masa  ljutih navijača spremnih da se fizički obračuna sa španskim košarkašima.

FIBA je priznala rezultat jer u pravilniku nije imala uporište za drugačiju odluku, ali je momentalno zabranila auto-koš pod pretnjom kazne od 1.000 dolara i dvogodišnjom zabranom takmičenja.

Pedro Ferandiz mi je pričao:

– Ponosan sam na to što sam uradio, jer sam doprineo da se pravila usavrše.

Igrao i u Beogradu

Alosen je počeo da igra u rodnoj Saragosi. Na nekom uličnom terenu video ga je Antonio Buriljo, košarkaš Heliosa. Pozvao ga je u klub. Sa visinom 194 cm igrao je na poziciji centra. Brzo je privukao pažnju Rajmunda Saporte, šefa basket sekcije Real Madrida, u čijem je dresu osvojio dve titule prvaka (1962, 1963) i Kup (1962). Posle nekoliko godina vratio se u Saragosu i u dresu tamošnjeg Heliosa bio prvi strelac Lige sa prosekom 23,5 poena. Karijeru je završio u Barseloni, prvo je 1968. igrao za Pikadero sa kojim je osvojio još jedan kup.  Poslednje utakmice odigrao je 1973. u dresu kluba Sirkulo katoliko iz Badalone. Imao je petoro dece, a jedan od njegovih sinova, Oskar, igrao je ACB u dresu tima Likor 43 iz Gramaneta, predgrađa Barselone.

Lorenco Alosen bio je reprezentativac 69 puta. Igrao je na EP 1961. u Beogradu i na Olimpijskim igram 1968. u Meksiku.

Lorenco Alosen

Za ljubitelje istorije i dokumentacije evo aktera te čuvene utakmice na kojoj je postignut auto-koš:

Injis-Real Madrid 82-80 (36-44)

Vareze, 18.januara 1962, početak u 21,30.Gledalaca: 2.000. Sudije: Radle (Švajcarska) i Redej (Francuska). Pet penala: Zorzi (39), Seviljano (39), Morison (40).

Injis: Remo Mageti 19, Lajoš Tot 13, Franko Bertini 24,  Gvido Karlo Gati 4, Đovani Gavanjin 16 – startna petorka: Antonio Zorzi 6, Sauro Bufalini, Renato Padovan, Vinisio Nesti, Mario Andreo, Andrea Ravaliko.  Trener:Enriko Garbosi.

Real Madrid: Hose Luis 5, Karlos Santiljana 19, Emilijano Rodrigez 13, Lolo Sainz 4, Vejn Hajtauer 27 – startnih pet; Stab Morison 12, Lorenco Alocen, Hulio Deskartin, Pedro Ljop, Hose Ramon Durand. Trener:Pedro Ferandiz.

Pokazalo se da je Pedro Ferandiz bio u pravu. Real je u revanšu 7. februara 1962. pred 5.000 gledalaca pobedio 83-62 (45-26). Seviljano i Emilijano Rodrigez dali su po 23 poena.

Real Madrid je u nastavku takmičenja u četvrtfinalu pobedio poljsku Legiju 62-73 i 100-71. U polufinalu je bio bolji od prvaka Jugoslavije Olimpije Ljubljane, uprkos porazu 105-91 u prvom meču u kome je Ivo Daneu dao 45 poena. Real je u revanšu slavio sa 16 poena razlike (69-53). Ivo Daneu mi je pričao da ga je Real zvao posle tih mečeva, ali u to vreme odlazak jugoslovenskih igrača u inostranstvo nije bio moguć.

Real je igrao u finalu, koje je prvi put organizovano na neutralnom terenu u Ženevi – jer španske vlasti nisu htele da izdaju vize sovjetskim košarkašima Dinama iz Tbilisija. Do tada su igrana dva finalna meča, kod kuće i u gostima. Real Madrid je izgubio od Dinama Tbilisi 83-90 (36-38),  ali sezona se pamti po auto-košu Lorenca Alosena.

Od 18. januara je među basket legendama,  kao i njegov koš pre 60 godina.

Photo: ACB

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar