Otišao je, zauvek, još jedan pre svega dugogodišnji prijatelj i kolega – Danilo Šotra. Dobio je mnoge bitke osim ove poslednje, izveštavao o velikim pobedama ili porazima naših timova i reprezentacije, obišao je svet pišući, uglavnom, o košarci.
Ceo radni vek proveo je u dva naša sportska lista, nažalost pokojnom Sportu i kasnije, do penzije, u Sportskom žurnalu. Novinarski je rastao uz Milorada Sokolovića, nekadašnjeg reprezentativca, koji je godinama vodio košarkašku rubriku Sporta. „Soko“ je bio kao trener, a Šotra i Vlasta Ignjatović njegovi pomoćnici, trkači koji su brinuli da ništa bitno ne promakne, da Sport bude uvek obavešten, pouzdan. Zahvaljujući vrednom Šotri, Sport je „imao dopisnike“ iz cele Evrope. Iz Francuske se „javljao“ Šarl Depre, iz Italije Dino Solario, iz Nemačke Dagmar Šreder…Ko pamti Sport pamti i ta imane iza kojih je bio – Danilo Šotra. Informacije je obično dobijao od nekog iz rukovodstva kluba ili reprezentacije ali je – zbog autentičnosti – potpisivao nepostojeće ljude sa sopstvenim inicijalima.
Danilo Šotra je bio jedan od onih košarkaških poslenika koji su imali zadovoljstvo da prate naš basket u njegovim zlatnim godinama, da opisuje pobede u raznim finalima, da intervjuiše najveće igračke i trenerske zvezde. Priznao mi je da je po prirodi više pesimist nego optimist, više je – čini mi se – voleo da kritikuje nego da hvali. Dugo je imao rubriku pod nazivom „Šesta lična“. Kritikovao je ljude ili pojave ako je mislio da zaslužuju.
Dača je bio jedan od osnivača Sportskog žurnala, lista u kome je uređivao košarkašku rubriku koja je bila najbolja u zemlji. Ako nešto nije bilo objavljeno u Žurnalu bilo je kao da se nije ni dogodilo. Danilo Šotra je bio vredan čovek, ponekad tvrd u stavovima ali dosledan svojim uverenjima i principima.
Bio je malo stariji od mene, ali znali smo se od 1969. kada sam ja počeo u dopisništvu zagrebačkog Vjesnika. Često smo putovali zajedno, razmenjivali informacije, konsultovali se. Neko će se sigurno iznenaditi pred podatkom da je Šotra bio vaterpolo sudija, ali svet sporta pamtiće ga kao košarkaškog novinara koji je ostavio trag u našem sportskom novinarstvu.

Bio je, izvesno vreme, i saradnik ovog našeg sajta. Kada se umorio prestao je da piše, ali je preko svoje satelitske antene sve pratio. Sve do pre neki dan dok nije otišao u bolnicu.
Ljudi odlaze, ali za nekima ostaju dela. Jedan od takvih je moj prijatelj Danilo Šotra. Na hiljade tekstova, od vesti sa inicijalima D.Š. do izveštaja „Od našeg specijalnog izveštača Danila Šotre“ ostaju kao trajno svedočanstvo o još jednom košarkaškom posleniku koji se pridružio sve brojnijoj i sve jačoj nebeskoj ekipi.
Košarka tuguje – otišao je Šotra.
***
Šotra: Prljave ruke
April 23, 2016, Koš magazin
Košarci, onoj pravoj, ni traga ni glasa proteklih dana! Bar u zemlji Srbiji u kojoj su, voljom prepametnih ljudi, najbolji košarkaši dobili duži prinudni odmor u vreme kada bismo svi mi, ljubitelji kraljice igara, trebalo da drhtimo od uzbuđenja posmatrajući majstore među obručima (kojih je ovde, nažalost, sve manje).
Čak nam ni televizija, ne svojom krivicom, nije priuštila takvo zadovoljstvo, pošto su čak tri dvoboja četvrtfinala Evrolige okončana bez prave bitke, maksimalnim rezultatima. Od najelitnijeg evropskog takmičenja oprostio se i najbolji srpski klub. Crvena zvezda je časno predstavljala zemlju svetskog vicešampiona, neočekivano dogurala do plej-ofa, i pokazala da, uz pomoć stranaca, još imamo respektabilne ekipe.
Ipak, i pored relativnog manjka majstorija pod obručima, ne pamtim uzbudljiviju sezonu u mojoj skoro poluvekovnoj praksi!? Čudno? Nimalo za ovu našu izuzetno specifičnu zemaljsku loptu gde se svakog trena dešavaju nepodopštine svakojakih fela koje, očigledno, nisu samo srpski specijalitet.
I tako, dok mislim na brojne bedastoće kojima nas bombarduju raznorazni “faktori” sa svih strana sveta, nekako automatski mi pada na um naslov kultne drame Žana Pola Sartra “Prljave ruke”, čijoj sam premijeri prisustvovao u Jugoslovenskom dramskom pozorištu daleke 1968. godine, uživajući u igri besmrtnog Bekima Fehmiua.
Izvinite na ovoj digresiji, bila je neophodna da bih u nekoliko reči opisao šta mislim o ponašanju sijaset basket-poslenika širom našeg kontinenta. Posle raznoraznih skandala u svetskom fudbalu, zatim čudovišnih doping afera u atletici, varanju Marije Šarapove, svetske tendencije lopovluka i marifetluka svih mogućih kriminalnih vrsta nastavili su i brojni košarkaški funkcioneri širom Evrope!
Ne sumnjam da su našim čitaocima dobro poznate sve pojedinosti afere oko evropskih kupova, i siledžijskog ponašanja raznih “fiba” koje, kako sam nedavno napisao, obilno koriste batinu beskrupulozno ignorišući zakone, sve u želji da namaknu što više love u, izgleda, provetrenu blagajnu. Uostalom, pre nekoliko dana kolega Aca Ostojić je na ovom istom mestu taksativno nabrojao sve budalaštine koje su napravili nazovi košarkaški pregaoci FIBA, Evrolige, naravno i KSS!
Naši vrli košarkaški oci po ko zna koji put su provozali slalom između sopstvenih propisa, zaboravivši da nemaju baš nikakve ingerencije nad takmičenjem. Poželeli su da i oni zgrabe tu čarobnu batinu, i ekspresno najavili izbacivanje nepoćudnih ekipa iz KLS u trenucima kada se epilog celokupne fertutme još ne nazire.
Po mom dubokom uverenju, u celokupnom ovom zamešateljstvu nevinih skoro da i nema. Uprljane su mnoge ruke do samih lakata. Ipak, valja se nadati da na ovom svetu još ima dovoljno pameti, ali i deterdženata da se spere prljavština sa ruku onih koji bi trebalo da se brinu o dobrobiti ovog sporta.
Photo: Twitter
1 komentar
Laka mu zemlja. Da , bio je vaterpolo sudija, nekada davno. I meni je presuđivao. Zvali smo ga Sulja, ne znam zašto.