Početna EUROLEAGUEDve Evrolige: Kome se carstvu privoleti?

Dve Evrolige: Kome se carstvu privoleti?

od Aleksandar Ostojić
9 pregleda

 

Sva je prilika da ćemo od jeseni imati dve Evrolige. Jednu koju od 2000. samostalno organizuju klubovi, drugu pod okriljem FIBA i zvučnim imenom Košarkaška liga šampiona. U utorak su sa obe strane pristigle neke relativne novosti. Španski dnevnik „Mundo Deportivo“ je  filtrirao detaljni plan takmičenja FIBA, dok je Evroliga okupila 27 klubova na sastanku u Barseloni, među njima je bila i Crvena zvezda, na kome se razgovaralo o planovima za budućnost. Istovremeno, stigla je vest da je Federacija Turske  stala uz FIBA i saopštila da će njeni klubovi ubuduće igrati „samo takmičenja FIBA“. Prethodno je slična vest stigla iz Italije i Francuske.

Suštinski, vesti su tačne, ali ima i to „ali“. Italijanska federacija dozvolila je Armaniju da igra Evroligu, sa kojom je potpisao destogodišnji ugovor, a isto važi i za Fenerbahče Ulker i Anadolu Efes. Dakle, tačna vest bi trebalo da glasi: italijanska i turska federacija odlučile su da njihovi klubovi učestvuju u takmičenjima FIBA, osim Armanija, Fenerbahčea i Efesa koji će igrati Evroligu.

Što se Francuza tiče, oni i nemaju tim kome je Evroliga ponudila 10-godišnji ugovor, ali je jedno od tri mesta rezervisano za tri lige bilo predviđeno za tu zemlju. Ako ponuda bude odbijena, mesto će biti ponuđeno nekoj drugoj ligi, verovatno VTB. Ostala dva mesta trebalo bi da budu za prvaka Nemačke i Jadranske lige.

Košarkaška liga šampiona FIBA  trebalo  bi da ima 32, tima od kojih bi 24 došlo po sportskom kriterijumu, odnosno po plasmanu u nacionalnim ligama, četiri iz kvalifikacija i još četiri po pozivu. Igralo bi se u četiri grupe sa po osam timova, onda na ispadanje u dva meča do Fajnal four turnira. Ekipe koje stignu od F4 igrale bi po 20 utakmica, mnogo manje od onih iz Evrolige kojima će za F4 trebati bar 35 mečeva. Vlasnička struktura takmičenja bila bi 50% za FIBA, 50% za lige i klubove. Osam najjačih liga (Španija, Italija, Francuska, Grčka, Turska, Nemačka, VTB, ABA) imale bi po 5% vlasništva, a lige Belgije, Češke, Litvanije, Izraela i Poljske po 2%. Osam najjačih liga imalo bi najmanje po dva predstavnika, pet ostalih po jednog a tri preostala direktna mesta mogla bi biti dodeljena Turskoj, Španiji i Rusiji.

Evroliga je ponudila 11 fiksnih ugovora na 10 godina i klubovi su pristali. Nazad ne mogu jer bi ih to koštalo po 10 miliona evra penala. S obzirom da su u Barseloni bili prisutni predstavnici 27 klubova,  jasno je da Evroliga pokušava da održi puls sa konkurencijom. Bili su prisutni predstavnici Unikahe i Valensije, klubova koji nisu među 11 odabranih, ali takođe i potencijalni kandidat Gran Kanarija. Iz Nemačke su došli Bajern, Alba i Brose Baskets, iz Rusije, uz CSKA, Himki, Uniks i Lokomotiva… Bilo je i klubova iz Italije, Turske, Grčke i jedan iz Francuske. Čini se da je Evroliga spremna da ponudi proširenje i broja učesnika i garantovanih ugovora, a nudi i veću prohodnost kroz Evrokup, svoje drugo takmičenje.

U izgledu su dve lige, kao one „ratne“ 2000/01 kad je FIBA imala svoju Suproligu sa Makabijem, Panatinaikosom, CSKA i Efesom kao liderima dok su ostali vodeći evropski klubovi tada izabrali Evroligu. Sada je opet vreme za opredeljenje. Bez navijanja za bilo koju stranu, rekao bih da tu odluku treba da donesu sami klubovi. Logično je da federacije budu uz FIBA, ali nije logično da odlučuju u ime klubova ako već postoje profesionalne lige koje bi, teoretski, trebalo da budu samostalne u odnosu na federacije jer je to prvi uslov za članstvo u ULEB (Udruženje profesionalnih liga Evrope).

Davor Ristović, direktor Crvene zvezde, bio je dva dana u Barseloni. Vratio se pun utisaka, ali i sa verovatnim dilemama šta će biti najbolje za njegov klub. Sa jedne strane, prija činjenica da je Crvena zvezda za kratko vreme, rezultatima, profesionalnošću i organizacijom, stala uz bok starosedeocima Evrolige. Ne bi bilo nikakvo iznenađenje da se i Zvezdi ponudi dugoročna saradnja sa Evroligom, kao što je 2000. nuđena Partizanu (ali su se crno-beli  tada opredelili za FIBA). Sa druge strane, ne bi valjalo da neka klupska odluka bude hipoteka za nacionaloni savez koji po hijerarhiji treba da drži stranu FIBA.

Situacija liči na onu iz priče „ko uzme kajaće se, ko ne uzme kajaće se“. Prvi zato što nije uzeo više, drugi zato što nije uzeo uopšte. Podela, naravno, nije dobra za košarku, ali ne mora da bude ni tragična. Ako ne bude niskih udaraca, podmetanja, pretnji ili, daleko bilo, osveta, sve bi se moglo uzeti kao takmičarska hijerarhija. Jedna liga bi mogla da bude Prva ili A, ona druga bi bila B, takmičenja ispod bila bi C i D. Uostalom, i u Americi su pararelno, 1967. do 1976,  postojale dve profesionalne lige NBA i ABA, sve dok tržištre nije uspostavilo red. Kao i uvek, opstaju snažniji, bolji, organizovaniji.

Naravno, uvek je bolje pravu stranu izabrati na vreme.

Photo: Euroleague

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar