Početna NBADarko Dželetović: Nikoli Joviću se ostvaruju snovi

Darko Dželetović: Nikoli Joviću se ostvaruju snovi

od Darko Dželetović
26 pregleda

Nikola Jović, dvadesetogodišnji reprezentativac Srbije, u dresu Majamija odlično je odigrao prve dvije utakmice u ljetnoj ligi u Sakramentu. Bio je najbolji u timu i u prvoj utakmici u porazu u Las Vegasu, i nesebičnom igrom pokazao da je spreman da u narednoj sezoni dobije mnogo veću ulogu u timu. Naravno, pod uslovom da u mogućem trejdu u kojem bi Dejmijan Lilard (koji je juče napunio 33 godine) trebalo da završi u Majamiju, a Jović ne bude otišao u Portland. Ili u komplikovanijoj razmjeni igrača završi u nekom trećem NBA timu.

Krajem druge utakmice ljetne lige u Vegasu, a Jovićeve četvrte ukupno ovog ljeta, Nikola je iskrenuo lijevi skočni zglob i zbog toga izašao iz igre, ali je stisnuo zube i počeo u petorci i u narednom meču svog tima protiv Finiksa. U toj utakmici zbog povrede se vidno mučio i odigrao slabo, pa ga je stručni štab Majamija poštedio daljeg učešća na parketu u Vegasu.

Ono što se kod Jovića lako da primjetiti je povećana mišićna masa u poređenju s prošlim ljetom kad je draftovan kao 27. u prvoj rundi, i kada je odigrao svoju prvu ljetnu ligu. Ovog ljeta svojim prodorima, svestranošću i pogotovo nesebičnošću, Nikola je u prvih par utakmica ponajviše pomogao Orlandu Robinsonu koji je bio najbolji igrač ne samo Majamija u ovoj ljetnoj ligi nego i generalno, i koji je time zaslužio novi dvogodišnji ugovor na skoro 4 miliona dolara kao još jedan u nizu nedraftovanih “Heat culture” proizvoda. 

Što se Jovićevog mjesta u rotaciji tiče, nesumnjivo je sa su ispred njega iskusni Kevin Lav kada uz Adebaja igra na četvorci, ali i dosta iskusniji Hejvud Hajsmit, a u small ball petorci i u plej-ofu kao trojka i četvorka dokazani Kejleb Martin. Ipak, NBA sezona je duga, nikad se ne zna šta se može desiti i kakvu minutažu Jović može da dobije, a za polivalentnog “new age NBA” igrača kao što je on radi vrijeme.

Nikola Jović

U zdravom “Heat culture” okruženju Jović može samo da napreduje i u budućnosti od njega se mogu očekivati zapažene igre u NBA ligi čak i ako bude trejdovan uz najvjerovatnije Tajlera Hiroa, jer iskustvo u pobjedničkoj atmosferi u Majamiju ni jednom igraču u Rajlijevom, Elisburgovom i Spolstrinom prošlosezonskom rosteru nije moglo da naškodi.

Ono što me iznenadilo u nekoliko susreta i razgovora s Jovićem koje sam imao tokom proteklog plej-ofa kad je Majami igrao u Njujorku, Bostonu ali i tokom finalne serije u Majamiju, jeste njegova nestrpljivost da od selektora Pešića bude pozvan u reprezentaciju i zaigra na Svjetskom prvenstvu u Aziji. U mojim dosadašnjim razgovorima sa brojnim igračima po NBA svlačionicama, i to ne samo sa momcima s naših prostora, NBA internacionalci su mi se redovno činili kao prilično sramežljivi kad im se postavi pitanje o reprezentaciji. Ili neće da pričaju o reprezentativnim obavezama, ili kažu da će razmotriti učešće u matičnom nacionalnom timu tek kad za to dođe vrijeme, zbog ugovora, povrede ili nečeg trećeg, a mnogi se ograde i mogućom odlukom svog NBA kluba koja bi mogla da bude negativna po pitanju učešća u takmičenju van NBA lige. Ali kod Jovića izgleda da nema nikakve dileme i stekao sam osjećaj da jedva čeka da se naigra u reprezentaciji i nadoknadi propušteno vrijeme na parketu u protekloj sezoni. I siguran sam da njegov verbalno iskazani entuzijazam za reprezentativnim angažmanom nije puka floskula.

Jović bi sa svojim imenjakom koji je najbolji igrač na svijetu već tri godine, uz Pokuševskog, činio izrazito visoku prednju reprezentativnu liniju u Manili koju nijedna naša reprezentacija nikad nije imala, a sjećam ih se dosta – kad su kod Ćosića, pa onda i kod Dude, Paspalj i Kukoč igrali na “niskom” krilu, a i duže od toga, jer moja prva sjećanja sežu do one naše reprezentacije u Manili ‘78. Tada je Praja sa svojih 196 cm igrao na poziciji na kojoj bi u Manili nakon 45 godina igrali Jović ili Pokuševski. Jović je čini mi se visok najmanje 210 cm ako ne i više, jer sam se morao dobro istegnuti i popeti na prste da ne bih izgledao odveć patuljasto pored njega krajem maja kad se Majami u Bostonu plasirao u finale.

Nikola Jović i naš stalni saradnik Darko Dželetović

Rođeni “Englez”, koji je u Lesteru proveo tek nekoliko mjeseci a ne devet godina, što se proširilo kao pogrešna vijest po bespućima interneta, Jović je u odnosu na minutažu na parketu koju je imao u Megi, najviše zbog problema s leđima, u protekloj sezoni za Majami igrao veoma malo. I pored toga Hoze Panjeda – “La Voz”, to jest “glas” Majami Hita – o Joviću mi je zimus pričao u superlativima, dok Nikola zbog povrede nije ni putovao sa timom. A sam Jović mi je proljetos opisivao svoje zadovoljstvo kad se ujutro probudi i kad pogleda kroz prozor svog stana u neboderu na Biskejn Beju, znajući da je vrijeme toplo i u sred zime. Čini se kao da Jovića u Majamiju vole, i PR-ovi kluba o njemu pričaju sve najbolje, a i samom Joviću se sviđa tim a i grad u koji je došao prošle godine, pa bi bila prava šteta da Lilard pokvari stvari ako i Jović bude uključen u razmjenu igrača.

Na trejd Lilarda u Majami čekaće, se kako stvari trenutno stoje, još neko vrijeme, možda i do samog početka trening kampa krajem septembra, vjerovatno kao i na trejd Hardena iz Filadelfije. A Majami ciljano ima jedno slobodno mjesto od njih ukupno 14 (ne njih 15 kao do nedavno) u stalnom rosteru, i jedno od tri ‘two-way’ mjesta (ne više njih tek dva) za igrače koji će vrijeme provesti uglavnom u razvojnoj ligi.

Photo: Privatni album, Twitter, NBA

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar