Početna NBAZemljotres u Bostonu i Dalasu

Zemljotres u Bostonu i Dalasu

od admin
14 pregleda

Boston Seltiksi i Dalas Meveriksi potpuno su moderne ekipe, ali na drastično različite načine. To nam donosi NBA finale, koje bi trebalo da bude zanimljivo zbog sukoba stilova, ali i referendum o dva modela slaganja ekipa koji tradicionalno nisu donosili titule šampiona, piše Real GM.

Seltiksi su naslednici Golden Stejt Voriorsa i njihove “snage u brojevima” sa uravnoteženim sastavom raznovrsnih defenzivaca i elitnih šutera bez prave slabe tačke ni na jednoj strani terena. Ali, za razliku od Voriorsa, Seltiksi nemaju istinskog superstara. Nema nikakve sumnje o tome ko u finalnu seriju ulazi kao najbolji igrač.

Meveriksi im kontriraju heliocentričnim sistemom, u kome se sve oko glavnog igrača vrti kao oko Sunca, a Luka Dončić maksimizira pažljivo gaji probranu kolekciju igrača zadatka, uz podršku najboljeg sekundarnog kreatora lige. Hjuston Roketsi bili su blizu ulaska u finale s takvim modelom 2018, ali spomenuti supertim Voriorsa nadoknadio je zaostatak 3:2.

Seltiksi su ograničenija ekipa od Voriorsa na njihovom vrhuncu 2017, pa čak i od verzija iz 2015. ili 2022. Nemaju MVP igrača, a kamoli dva, ali možda je još zanimljivije to što nemaju ni dodavačke sposobnosti Voriorsa. 

Stefa Karija, njegovo kretanje i gravitaciju kojom privlači odbranu pojačavale su sposobnosti dodavanja i plejmejking Drejmonda Grina, Andrea Igudale i Šona Livingstona. Džejson Tejtum i Džejlen Braun su superzvezde, ali ne one najviše klase. Oni ne čine boljima ni jedan drugog, ni saigrače, kao što rade tipični MVP igrači finala.

Dok su Voriorsi imali više igrača koji su mogli da dominiraju, baza Dalasovog napada su neumoljivi, usporeni Dončićevi ulasci pod koš, odakle može da raspara odbranu lob dodavanjem u bilo koji ugao, ili flouterom. Dončić je precizniji i neumorniji nego što je Džejms Harden ikad bio u ovoj fazi sezone. 

Razlika između Dončićevog Dalasa i Hardenovog Hjustona

Dončić hirurškom preciznošću secira odbrane. Bez obzira na to oslanja li se na filozofiju, ili je jednostavno pragmatičan, Nikola Jokić gubi svoje prednosti kad ga nateraju da češće bude strelac, dok Dončić nema nikakvih problema ako mu odbrana dopusti takvu opciju.

Kajri Irving podjednako je dinamičan, ako ne i više, u ulozi sekundarnog plejmejkera koju je u Hjustonu imao Kris Pol. Dončić i Irving razvili su veliku “bromansu”, dok su Harden i Pol pokazivali prezir jedan prema drugom kad su ih Voriorsi bez Kevina Duranta eliminisali u drugoj zajedničkoj sezoni u Hjustonu.

Dalasovi igrači zadatka nisu “jednakiji” Dončiću nego što su Hjustonovi bili Hardenu, ali su dinamičniji i imaju veća ovlašćenja. To je ključna razlika, i razlog zbog koga ne treba odbacivati mogućnost visoke efikasnosti heliocentrizma. Način na koji su Meveriksi poboljšali svoj roster poslednjim trejdovima je neverovatan, ali za njegov uspeh bila je potrebna Dončićeva sposobnost da pretvori Dereka Lajvlija i Danijela Gaforda u nezaustavljivo dvoglavo čudovište u napadanju obruča.

Džejson Kid dao je sva prava Dončiću i Irvingu, ali ih je na nekoliko ključnih strateških načina usmerio da igraju brže i angažirovanije u odbrani. Kid je i postavio svoju ekipu u ulogu autsajdera, što govori o spremnosti na borbu celog tima, a posebno Dončića. Poštovanje koje Dončić i Irving imaju prema Kidu uveliko objašnjava zašto su prilagodili svoju igru, na šta bi ih drugi treneri teško mogli naterati.

Plej-of kao kamen-papir-makaze

Početkom marta na utakmici između Denver Nagetsa i Seltiksa, Jokić je s leve strane driblao prema reketu, levom rukom odbio Kristapsa Porzingisa, okrenuo se i završio zakucavanje s obe ruke. Utakmica je bila neobično kompetitivna za mesec mart, s intenzitetom i ulozima kao da je finale, ali taj trenutak bio je pokazatelj da bi Jokić bio izrazito težak zadatak za Seltikse. Da je Denver preživeo na Zapadu, verovatno bi bez problema rešio Seltikse.

Liga je izjednačenija nego ikad, mnogo toga zavisi od mečapova i podseća na kamen-papir-makaze. Vulvsi su pobedili Nagetse, a Meveriksi Vulvse. Možda će Seltiksi pobediti Meverikse? A da se plej-of drukčije razvio, Nagetsi bi pobedili Seltikse.

Seltiksima je mnogo impresivniji skor nego igra

Boston bi mogao jednu ili dve utakmice da dobije dvocifrenom razlikom, ali Meveriksi će u tesnim završnicama imati jasnu prednost. Dončić i Irving su igrači na koje takve situacije ne utiču. Seltiksi ponekad izgledaju preopterećeno u neizvesnim završnicama, posebno Tejtum, koji kao da usred utakmice traži rešenja iz udžbenika Kobija Brajanta. Tejtum je, doduše, imao sjajne partije u velikim utakmicama, tako da je možda nepošteno donositi zaključke bez većeg uzorka.

Seltiksi su zaslužni za vrlo malo trenutaka po kojima će se pamtiti ovaj plej-of. Njihov skor 12-2 nesporno je impresivan, ali ostavili su više utisak ekipe u predsezoni, nego nezaustavljive mašinerije koji melje protivnike.

Nije njihova krivica što su za te romantičarske trenutke odgovorni Džejlen Branson i radnička ekipa Niksa, Entoni Edvards i odbrana Vulvsa koja guši protivnike, ili Dončić i Meveriksi. Većina velikih timova najzanimljivija je kad pobeđuje, ali Seltiksi su u ovoj eri zanimljiviji kad gube.

Nijedna ekipa nije osvojila titulu bez MVP igrača regularne sezone, ili MVP finala još od Čonsija Bilapsa i Detroit Pistonsa 2004. Obe ekipe spadaju u tu kategoriju, iako ne baš na takvom nivou jer je Dončić petu godinu zaredom uvršten u prvu Ol-NBA petorku, a Tejtum u treću.

Bilaps je ujedno jedini treći pik drafta koji je osvojio titulu MVP finala posle Majkla Džordana. Velika je šansa da će i ovaj put MVP finala biti treći izbor drafta – Dončić, Tejtum ili Braun.

Seltiksi imaju šansu da demantuju sumnje koje ljudi imaju u njih. Imaju prednost domaćeg terena i ulaze u finale na krilima istorijske sezone. Samo još trebaju da sruše najopasnijeg igrača NBA lige. Ako Seltiksi opet ostanu kratki, Zapad će iduće sezone biti još teži i možda će se igra kamen-papir-makaze okrenuti na njihovu stranu.

Photo: X

(Izvor: index.hr)

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar