Sezona 1966-67 izuzetno je važna zbog toga što je startovalo još jedno evropsko takmičenje – Kup pobednika kupova. Na taj način se povećao broj klubova koji učestvuje u međunarodnim takmičenjima, a povećana su i uzbuđenja u domaćim takmičenjima gde se određivalo ko će učestvovati u Evropi.
KUP EVROPSKIH ŠAMPIONA
U Kupu šampiona Jugoslaviju je ponovo predstavljala ljubljanska Olimpija. U osmini finala suparnik im je bio holandski šampion Holandije, pa se nekako činilo da tu neće biti većih problema. No, izgleda da je već onda zaživela ona krilatica “danas svi igraju košarku”. U Amsterdamu, u prvom meču, Olimpija je slavila samo sa 74-72 mada je na poluvremenu imala vođstvo od 14 poena. Bio je to lep i uzbudljiv meč u kojem je pobednik bio neizvestan sve do poslednje sekunde. U ekipi Olimpije najefikasniji su bili Daneu (23 p), Hočevar (19) i Božič (14).
Ako je neko pomislio da će u revanšu biti mnogo lakše grdno se prevario. Dvorana sportova u Tivoli parku bila je prepuna, nije bilo kvadratnog centimetra slobodnog prostora, atmosfera kao u vulkanskom grotlu. Rakete i petarde pucale su na sve strane uz paklenu galamu navijača. Sve to nije nimalo poremetilo Holanđane koji su sačuvali hladnokrvnost. Hendikep za domaći tim je bio izostanak trojice članova prve petorke – Basina, Logara i Žorge koji su sa reprezentacijom bili na turneji po Americi. Na sreću, veteran Daneu je igrao kao u najboljim danima, postigao je 35 poena, najzaslužniji je za pobedu Olimpije od 87-82 i prolaz u četvrtfinalnu grupu.
Prvi rival je bio francuski šampion Asvel. Mala dvorana “Tivoli” je bila i bukvalno mala da primi sve zainteresovane, pa možemo reći da je samo 4.000 srećnika imalo to zadovoljstvo da prisustvuje ovom duelu. Domaći su u meč ušli veoma nervozno pa su Francuzi tokom celog prvog poluvremena bili u vođstvu i na odmor se otišlo sa dva poena prednosti za goste. Tek u drugom delu Olimpija je počela da liči na sebe i u 34. minutu su vodili sa 75-59. U finišu su opet popustili što su gosti iskoristili da smanje prednost na svega 9 poena razlike. Prednost koja nije garantovala dva boda posle revanša. Najefikasniji kod domaćih su bili Ajzelt sa 24 poena i Ivo Daneu sa 23.

Ivo Daneu (Olimpija) u karakterističnom prodoru
Nažalost, prednost će se pokazati kao nedovoljna za revanš u Vilerbanu. Malo šta je polazilo za rukom Ljubljančanima, pogotovo u napadu. Kao da im je važnost meča okovala ruke pa su imali veliki broj promašaja. Francuzi su sve vreme vodili, ne sa prevelikom prednošću ali dovoljno za osvajanje prva dva boda. Na kraju je bilo 72-59, ni ponovo dobra igra Ajzelta (19p) nije bila dovoljna za bolji rezultat.
Sledeći suparnik je bio branilac titulu Simental iz Milana, veliki favorit i ove godine za osvajanje Kupa šampiona. Olimpija je na gostovanje otišla unapred prežaljena, i kao da je ta činjenica učinila da Ljubljančani odigraju jedan od najboljih mečeva u sezoni. I pored dobre igre gosti su na poluvremenu gubili sa 42-31 i sve se odvijalo po očekivanju. A onda je u drugom delu virtuoz Daneu preokrenuo tok meča izvanrednom igrom i pogocima. Postigao je 27 poena i doveo nosioca trofeja Starog kontinenta na rub poraza. Ipak, u samom finišu domaći su se konsolidovali i dobili utakmicu 73-69. Minus od četiri poena davao je Olimpiji realne šanse da pred svojim navijačima mogu da načine pravi podvig i slave sa većom razlikom.
Opet je “Tivoli” bio prepun euforičnih navijača uverenih da njihov tim može da načini čudo. Jugoslovenski šampion je uložio velike napore ali se sve na kraju srušilo kao kula od karata. Neumorni Masini je postigao 40 poena i praktično sam pobedio Olimpiju. Sama činjenica da domaći nijednom nisu bili u vođstvu dovoljno govori o toku utakmice. Od prvog do poslednjeg minuta Simental je dominirao i na kraju potpuno zasluženo slavio 107-92. Bez obzira što nije imao nijedan bod, naš šampion je i dalje imao šanse za plasman u polufinale.

Đanfranko Peri (Smental)
Za to je bila potrebna pobeda u dvomeču protiv šampiona Belgije Mehelena. U početku prvog meča odigranog u Belgiji domaći su imali laku nadmoćnost i vodili sa 13-12. Međutim, sredinom poluvremena u timu gostiju razigrali su se Daneu, Basin i Ajzelt, tako da je Olimpija povela sa 38-22 da bi na odmor gosti otišli sa prednošću od 12 poena. U drugom delu utakmice Mahelen je uspeo da smanji vođstvo gostiju koji su ipak slavili na kraju sa sigurnih 76-70. Tako se Olimpija podigla iz pepela i s obzirom da se očekivao krug između našeg šampiona, Asvela i Mehelena (svi po dva boda) odlučivaće međusobna koš razlika. Tako da je računica kazivala da je našem šampionu u poslednjem kolu potrebna pobeda od 15 poena razlike.
I tako, Olimpija je “ustala iz mrtvih”. Bili su već prežaljeni od svih a onda su u poslednjem meču igrali za pobedu od 15 poena i prolaz u polufinale. Atmosfera neverovatna. Dok je tutnjalo dvoranom, dok su pucale petarde i dim se širio kao na nekakvom bojištu, “neprijatelj se nije lako predao”. Oskara za sportsku kreaciju zaslužio je neumorni Daneu, strelac 42 poena. Postizao je koševe kada je bilo najvažnije i kada je u 25. minutu razlika otišla na toliko željenih plus 15 u dvorani je izgledalo kao da se lava izlila iz užarenog vulkana. Zastave i transparenti su razvijeni, u vazduh su bacani šalovi, kaputi, kape… Trebalo je izdržati do kraja i poslednjim atomima snage Ljubljančanima je to uspelo, pa je na kraju razlika bila još veća, 101-80. Fantastičan uspeh Olimpije i plasman u polufinale Kupa šampiona.
A tamo ih je čekao slavni Real. Igrao se fajnal for, i to baš u Madridu. U takvoj situaciji Olimpija je dobila najtežeg mogućeg protivnika. U dvorani čiji je kapacitet 5.000 gledalaca kažu da je bilo čak 8.000 ljudi. Onda se još nije toliko vodilo računa ni o komforu, a ni o bezbednosti publike. Real je u svojim redovima imao trojicu Amerikanaca što im je bio dodatni kvalitet. Upravo iz tih razloga trener Kristančić se opredelio za “uspavanku” jer je brza igra sa velikim brojem kontranapada više odgovarala Realu. Takva taktika je urodila plodom pa je Olimpija vodila na poluvremenu sa 43-40. U drugom poluvremenu silni kadrovski problemi za našeg šampiona koji su direktno uticali na igru i rezultat. Prvo su zbog pet ličnih izašli dvojica najviših, Dermastija i Žorga, zbog čega je naš šampion počeo da gubi u onom skakačkom delu. Onda je najbolji igrač susreta Borut Basin (32 p) povredio arkadu i morao da napusti susret. Kada je i Daneu napustio igru zbog pet ličnih konačan ishod je postao izvestan. Poraz je bio minimalan 86-88, ali dovoljan da se propusti još jedna prilika da naš šampion najzad zaigra u finalu Kupa šampiona.
Meč za treče mesto ipak nije bio takav takmičarski izazov. Protivnik Slavija iz Praga takođe razočarana porazom od Simentala je, uz malu pomoć sudija, na kraju slavila sa 88-83. Fenomenalan je bio bekovski par Olimpije Daneu (39 p) i Basin (20) i šteta je što nije ostvarena bar jedna pobeda u ova dva susreta. Pa ipak, osvajanje četvrtog mesta u Evropi je lep uspeh našeg prvaka.
OLIMPIJA: Miler (2/4), Basin (8/123), Jelnikar, Ajzelt (10/115), Hočevar (9/77), Božić (4/32), Logar (8/68), Marter (1/4), Dermastija (8/48), Daneu (10/271), Verbič (1/6), Žorga (7/65).
KUP POBEDNIKA KUPOVA
U novom takmičenju Kupu pobednika kupova u prvoj sezoni učestvovalo je 19 ekipa. Učestvovali su pobednici nacionalnih kup takmičenja ili, kao u slučaju naše zemlje, drugoplasirana ekipa iz prvenstva jer će kod nas tek od 1969. godine Kup postati redovno takmičenje. Tako je ove godine našu zemlju predstavljao Partizan, čime je postao tek četvrti klub iz SFRJ koj je učestvovao u nekom evropskom takmičenju.
Prvi protivnik je bio Teknik iz Istanbula, rival po meri za meč u osmini finala. U izjednačenom meču Partizan je slavio u svom evropskom debiju sa 75-71 čime je stekao dobre izglede za plasman u četvrtfinale. Kod crno-belih posebno se istakao Bata Jelić sa 17 poena.
U revanšu u Hali sportova pred 1.500 gledalaca jasno se pokazala razlika u kvalitetu uzmeđu dva tima. Dok su se Turci dobro držali u prvom delu i imali zaostatak od samo tri poena, u drugom je Partizan zaigrao kako zna i ume. U prilog mu je išla i činjenica da je prva petorka turskog šampiona izašla zbog pet ličnih grešaka, čime im je umnogome olakšan posao. Na kraju ubedljivih 80-58 uz opet odlične partije Bojovića (29 p) Jelića (26).

Slobodan Bata Jelić (Partizan)
Na nesreću, u četvrtfinalu Partizan je dobio najtežeg mogućeg protivnika – Injis iz Varezea, vicešampiona Italije. U priličnoj meri impresionirani suparnikom crno–beli su im dozvolili da se od samog početka razmahnu i već u startu steknu veliku prednost, u 7. minutu bilo je 16-4. Jelić je bio usamljen u pokušajima da se suprotstavi raspoloženim Italijanima. Na poluvremenu je bilo 19-43 i bilo je jasno da Partizanu preti katastrofa. U drugom delu su Beograđani uspeli da donekle smanje prednost domaćina, ali kada su zbog pet ličnih izašli Bojović i Raičević nikakve nade više nije bilo. Konačnih 83-55 govorilo je da se putnik u polufinale znao već posle prvog meča.
Samo 1.000 gledalaca koje je došlo u Halu na Beogradskom sajmu najbolje svedoči da ni najverniji navijači nisu verovali u mogućnost čuda. Oni koji su došli nadali su se barem simboličnoj pobedi svojih ljubimaca, ali ni to nisu dočekali. Crno–beli su i na svom terenu imali podređenu ulogu i nisu bili u stanju da se ozbiljnije suprotstave svom rivalu. Italijani su igrali taman tako da se bez previše napora ostvari još jedna pobeda. Partizan je bio visinski inferioran u odnosu na igrače Injisa i spasa im nije bilo. Ostvaren je barem častan poraz 73-76 i stečeno dragoceno iskustvo za neka buduća iskušenja.
PARTIZAN: Jelić (4/89), Raičević (1/2), Žutić (2/10), Janković (4/22), Glogovac (2/9), Minić (2/4), Damjanović (1/4), Bojović (4/79), Dujković (1/2), J. Janjić (4/19), Zečević (3/18), R. Radović (4/25).
Nastaviće se
Photo: FIBA, X