Prvih 20 brojeva starog, štampanog “Koša” koje smo okačili ovih dana (a biće ih svih 65) nisu obradovali samo naše čitaoce, nekadašnje sa „papira“ i nove koji nas poznaju samo u ovom elektronskom formatu, već, verujte, i nas koji smo tu reviju pravili. Podsećamo se tema, ideja, saradnika (na žalost, mnogi više nisu među nama od “Triglava do Đevđelije), zbivanja na domaćoj i međunarodnoj sceni…
Meni je posebnu pažnju privukao intervju sa Đanijem de Mikelisom, objavljen u “Košu” br. 6 iz marta 1990. Obratite pažnju na godinu, značajno je jer je bio vizionarska najava nesporazuma i sukoba koji ovih dana razaraju košarkašku Evropu, i prete isključenjem “neposlušnih” federacija sa takmičenja u organizaciji FIBA.
Đani de Mikelis je tih martovskih dana 1990. bio u Beogradu kao ministar inostranih poslova Italije. Pošto je bio i predsednik Udruženja italijanskih košarkaških klubova (LEGA), jednog od prvih te vrste u Evropi, moj prijatelj i kolega Mirko Klarin, tada istaknuti spoljnopolitički novinar “Borbe”, napravio je sa njim vrlo zanimljiv razgovor na aktuelne košarkaške teme. Preporučujem svima da ga pročitaju od strane 26. u pomenutom, 6. broju “Koša” a za ovu priliku izvukao sam neke njegove odgovore i razmišljanja koji su bili više od proročanstva – bili su tačno ono što se dogodilo 10 godina kasnije, i što se ponavlja danas. Evo izvoda na više tema.
O statusu igrača:
“Odlukom FIBA iz marta prošle godine (1989. V.S.) da deklariše BASKET OPEN, odnosno ukine podelu između profesionalaca i amatera, otvorena je nova era evropske i svetske košarke. Iz dva razloga. Prvo, time je evropskim klubovima najvišeg ranga omogućeno da se otvoreno proglase profesionalnim. Oni su faktički, ali ne i pravno, to bili i do tada.
Drugo, obnovljeno je jedinstvo svetske košarke jer je omogućen povratak NBA, odnosno američke profesionalne košarke u okvire FIBA”.
O statusu klubova:
“Klubovi sve više moraju da postanu preduzeća. Naravno, preduzeća čiji su glavni ciljevi u takmičarskim aktivnostima koje moraju da budu organizovane sa profesionalnim menadžmentom i preduzetničkom logikom, sa svim posledicama koje iz toga proizilaze”.
O FIBA i Bori Stankoviću :
“Stankovićeva logika odletela je u vazduh! Generalni sekretar FIBA vodio je dugo i uspešno svetsku košarku pomoću političke ravnoteže između zemalja sa tržišnom ekonomijom s jedne, i komunističkih režima u kojima je država upravljala sportom sa druge strane. Gradio je političke mostove i kompromise između ta dva pola, ali ta struktura je nestala. U većini zemalja Istočne Evrope i sport će se uskoro organizovati kao na Zapadu. Dakle, država će se sve manje mešati, a klubovi će se sve više organizovati sledeći ekonomsku i tržišnu logiku… Logika kojom je Stanković vodio FIBA više ne drži vodu.Verujem da će Stanković, budući da se radi o veoma inteligentnoj osobi, to shvatiti. U suprotnom, dovešće FIBA u veoma tešku situaciju…”
O (budućem) ULEB-u:
“Smislili smo da nam je neophodno evropsko udruženje profesionalne košarke sastavljeno od klubova iz nacionalnih prvih liga (budući ULEB, prim. V.S.). Počeli smo dogovorom između našeg Saveza (LEGA) i španskog Udruženja profesionalnih klubova (ACB).Potpisali smo sporazum o „stalnoj konferenciji” dva najvažnija evropska saveza. Taj sporazum je otvoren ostalim evropskim savezima (ligama). Želimo da što pre stvorimo evroposku organizaciju.Već pregovaramo sa Francuzima a obratićemo se i ostalima, pre svega Jugoslovenima”.
O Evropskoj ligi:
“Neophodno je da organizujemo evropski šampionat – ne nacionalnih reprezentacija, već najboljih klubova. Taj bi šampionat imao karakteristike kakve danas imaju nacionalna prvenstva… Ne bi, dakle, bio modifikovani Kup evropskih šampiona ili Kup Koraća već pravi, stvarni evropski šampionat u kome bi se najvažnije evropske ekipe – one sa najvećim sportskim i finansijskim resursima i sa najviše publike – takmičile na istom nivou…. Televizija će sve više postajati instrument evropskih dimenzija, sve više će prenositi događaje koji istovremeno mogu da interesuju publiku u Italiji, Jugoslaviji, Španiji, Francuskoj… A sport će biti jedan veliki instrument za tu evropsku dimenziju televizije. Za to će biti potrebna vrhunska sportska takmičenja… Verujem da će se u nekoliko narednih godina sadašnji sistem evropskih kupova transformisati u istinski evropski šampionat koji će biti iznad nacionalnih šampionata. Kao što su danas prvoligaška takmičenja iznad drugoligaških. A naša buduća evropska “federacija” ili “konfederacija” kandiduje se za organizatora takvog šampionata.
O odnosima sa NBA:
“Prvi problem sa kojim moramo da se suočimo u uspostavljanju novih odnosa jeste kako regulisati prelaske igrača iz jedne u drugu sredinu. Moramo imati u vidu da je u profesionalnom sportu ljudski faktor -sve. Kupujući igrača, ti zapravo kupuješ suštinu, esenciju takmičarske aktivnosti. Otuda se postavlja problem, o kome upravo ovih dana razgovaramo, pravila kojima se taj odnos mora regulisati. Pravila koja bi morala omogućiti evropskim klubovima da se uključe u američko tržište i obratno – pravila koja američki klubovi moraju poštovati na evropskom tržištu. To je krupan politički problem. NBA je mislila da će taj problem rešiti u kontaktima sa FIBA… Mi (LEGA) nismo prihvatili taj pristup, takav diktat. Smatramo da nije ispravno da NBA, koja je faktički deo FIBA, samostalno i direktno pregovara sa njom a mi da ostanemo po strani. Smatramo da su neophodni ravnopravni razgovori između NBA, dakle organizacije koja zastupa američku profesionalonu košarku, i odgovarajuće organizacije evropske profesionalne košarke.”
Rečeno i objavljeno marta 1990. Vizionarski, nema šta. A ima još dosta toga, koga ne mrzi neka pogleda 26. i 27. stranu „Koša“ broj 6.
Photo: Arhiva Koša