Početna BLOGCentralni komitet iz Mijea, okružni odbor Minhen

Centralni komitet iz Mijea, okružni odbor Minhen

od Dejan Grbović
2 pregleda

 

Neka se naljute, ali povukli su me za jezik. Gledam ono pismo koje je stiglo iz FIBA Evrope na adresu košarkaških saveza zemalja, ponajboljih na našem kontinentu. U istom se nacionalne kuće obaveštavaju da će njihove vrste Evrobasket 2017. gledati iz kafića, ili sa plaža, dok će velesile poput Norveške, Portugalije ili Švedske da se „lome“ za Semaškov trofej.

Pre neku nedelju uvaženi Danilo Šotra napisa da su oni iz FIBE što prete  – drumski razbojnici. U našim krajevima ta pojava se zvala hajdučija, ili ’ajdučija, ali na isto mu izađe. Oni bi da uzmu od bogatih i da daju sirotinji. Čak mi je i simpatičan taj robinhudovski pristup. Samo, da se nisu kasno setili?

Pogledajmo malo sa strane, pa napravimo, makar i mehaničku, paralelu. Od pet evropskih federacija ekipnih sportova (UEFA, EHF, CEV, LEN i FIBA EVROPA), samo košarkaška ne (može da) organizuje klupska takmičenja najboljih ekipa, već to radi privatna firma, koja se sada zove ECA. A kako se to desilo? I zašto? Pa FIBA je, još kad beše,  Đordiju prodala prava na organizaciju Evrolige, (ima tome decenija i više). I šta su mislili, da će on da jede paelju u Barseloni, i da pusti da se sve samo od sebe odvija? Meni to liči na vlasnika automobila koji je prodao svoja kola, pa od sadašnjeg traži vozilo nazad, jer ga ovaj „ne vozi kako treba“, a i malo ga je ogrebao, prilikom parkiranja!

Ne treba misliti da u pomenutim sportskim savezima Evrope, nije bilo nekih „iskliznuća“, ali su ljudi koji vode te organizacije uspevali da takmičnja zadrže pod svojim okriljem, i da ih unapređuju, a trzavice su rešavali dogovorom. Pogledajte fudbalsku ligu šamiona; pliva u parama, sponzora koliko hoćete, ali komandni centar je u Nionu, u zgradi UEFA.

Aleksandar Boričić, novi predsednik Evropske odbojkaške konfederacije, iz nedelje u nedelju radi na unapređenju evrokupova, no nije mu, kao ni njegovim prethodnicima, palo na pamet da takmičenja prepusti nekom odbojakškom Đordiju. CEV. Luksemburg. Tačka.

Evropska rukometna federacija, setila se da postoji turnir poznat kao fajnal for tek 2010. Do tada je Evropa klupskog šampiona dobijala u dvomeču dve najbolje ekipe. A evo već šestu godinu za redom, u Lankses Areni u Kelnu (a ugovor o organizaciji potpisan sa upravom tog nemačkog grada važi sve do 2020.), pred krcatim gledalištem od 20 hiljada ljudi, gledamo četiri najbolja (pa i najbogatija) tima u tuči za novi trofej, vajarsko remek–delo u obliku ruke, koja drži loptu, neposredno pred šut. Ove godine publiku će zabavljati onaj dasa što je lane pobedio na pesmi Evrovizije, prethodne godine bila je to grupa Europe, ili neko treći (ne sećam se više); ma spektakl, ali kancelarija u koju ide lova nalazi se u Hoffingergasse 18, u carstvujuščoj Vijeni, tj. Beču, u 12. becirku,  ako ne grešim. I mogu još malo, ali valjda je jasno.

Ni jedna federacija nije se odrekla elitnog klupskog takmičenja, na koje bi, po prirodi stvari, trebalo da ima pravo. Sem FIBA. I rukometna, i odbojkaška liga šampiona i aktuelna Evroliga u košarci imaju naslovnog sponzora (neka plate nasem portalu, pa ćemo da ih pomenemo!), a FIBA ima Kup nazvan svojim imenom i, od jeseni, Ligu šampiona pod svojim prezimenom! A tu robu, nešto mi se čini, ovi bogatiji, što imaju para neće ni da pogledaju, a kamoli da kupe!

FIBA je odavno napravila grešku u koracima, pa se i dalje objašnjava sa sudijom, dok se igra odvija na drugoj strani terena, pod drugim košem, koji je, ko vaskršnje jaje, išaran (sponzorskim) nalepnicama!

Na stranu činjenica da je ukidanjem jednog Evrobasketa u olimpijskom ciklusu, uvođenjem tzv. prozora, pa posledično i  “seckanjem” klupske sezone, odnosno promenom kalendara, poremetila decenijama uhodani sistem takmičenja, oduzevši tako deci mogućnost da igraju dva kontinentalna prvenstva u toku jedne Olimpijade (to je period između olimpijskih igara). Rekli su mi da su studije nekih revizorskih kuća pokazale da Svetski kup, u predolimpijskoj godini, donosi mnogo više para nego što bi doneo 2018. Ali, ako je tako, zašto se onda onima koji su od Evrolige napravili vrlo unosan posao, to nabija na nos? Što FIBA to ne uradi, nego nađe “sirotog” Đordija da se godinama muči za neku crkavicu?

Kada je 2005. godine u SCG održano prvenstvo Evrope, u tadašnjoj (prilično oronuloj) zgradi Jugopetrola, tadašnji gen-sek FIBA Evrope Nar Zanolin održao je jedno predavanje o organizaciji, čiji je čelnik tada bio. Obraćajujući se novinarima, od kojih je ponajmanje bilo onih što prate basket, rekao je jedan podatak kojeg, do tada, nisam znao, a ne znam koliko je široj javnosti i poznato. Evropska zona Svetske košarkaške federacije osnovana je tek 2002. godine, tako reći juče, a posle 12 godina skoro je pa i ukinuta, jer su mnoge ingerencije ponovo vraćene u FIBA Svet. I kako onda da se uopšte razvija basket u Evropi (na čemu se uporno insistira, kao na misiji nad misijama), ako Ce Ka iz Mijea (mora da) vodi računa o košarci na isti način i u Ekvatorijalnoj Gvineji, i u Mjanmaru, i u jednoj, Španiji. Šta radi okružni odbor iz Minhena? Izgleda, samo udara crveni pečat!

Photo: FIBA

 

 

 

 

 

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar