Početna BLOGLuda priča Stivena Adamsa

Luda priča Stivena Adamsa

od Aleksandar Ostojić
12 pregleda

 

Gledajući šesti meč u polufinalnoj seriji Zapada između Oklahome i San Antonija, pade mi na pamet onaj čuveni kafić iz filma “Ratovi zvezda”. Bilo je tamo svih mogućih bića pokupljenih sa raznih delova galaksije, a slično i u “Čizpik Enerdži Areni” u Oklahomi. Francuski ljubavnik za kojim luduju holivudske lepotice (Toni Parker), dobroćudni srpski džin (Boban Marjanović), čovek-mašina iz druge galaksije i iz drugog vremena (Durantula), argentinski starac (Đinobili) i Novozelanđanin sa snagom bika (Stiven Adams). Ovaj poslednji je posebna priča. Tačnije – potpuno luda priča.

Stiven, centar Oklahome, bio je u toj utakmici zadužen za nadzor nad Bobanom Marjanovićem. Pobedio je u tom duelu, postigao 15 poena i imao 11 skokova, dok se gigantski Srbin zaustavio na jednom postignutom košu. Nekoliko puta se Adams u napadu iskrao iz vidnog polja Marjanovića, stvorio sebi poziciju i lako poentirao. Tako on igra: kreće se neprimetno po terenu, kao duh, i odjednom izroni. Mada po svojim gabaritima (213 centimetara visine, skoro metar i po širine), pa još sa onom kosom vezanom u rep, zauzima prostor bar jednog i po prosečnog igrača.

adams 2

Duel Adams-Marjanović

Adams je rođen 20. jula 1993. kao jedno od – 18 (osamnaest) dece u porodici engleskog mornara Sida Adamsa. Ovaj džentlmen je bio nezajažljiv u seksu, ženio se pet puta i sa svim tim svojim ženama dobio ravno osamnaestoro dece. Jedna od njih, poslednja Sidova žena, došla je na Novi Zeland sa ostrva Tonga. To je otprilike… ako je Novi Zeland kraj sveta, onda je arhipelag Tonga u Južnom Pacifiku ono na šta najpre naiđete kad prođete kraj i krenete još dalje. Potentni otac je Stiva napravio kad mu je bilo 60 godina, i to mu je najmlađe dete.

 

Engleski mornar Sid je bio visok dva metra i devet centimetara, taman dovoljno da njegova muška deca imaju zajednički prosek 206 centimetara, a ženska – 183. Stiven Adams je uz majku odrastao u novozelandskom gradu Rotorua, u oblasti vrlo sličnoj onoj u kojoj je snimana čuvena trilogija “Gospodar prstena”. Kraj je prepun jezera i gejzira, ali nije baš najprijatniji za život jer iz gejzira šiklja sumpor pa Rotorua smrdi kao “… kao da vam je neko prdnuo u lice” – objašnjava Stiven Adams.

Sa visinama i mišićima koje su genetski nasledili, porodica Adams se masovno bavila sportom. Tri brata su igrala košarku na Novom Zelandu, ali je prava porodična šampionka sestra Valeri. Ona ima čak dve zlatne olimpijske medalje, obe u bacanju kugle, iz 2008. i 2012. Pet mornarevih žena sa osamanestoro dece ostale su samohrane majke 2006. kad je Sid Adams umro od raka želuca. Stiven je tada imao 13 godina, i napustio je školu. Obreo se na ulici, i vrlo brzo je postao “pridruženi” član lokalne bande koja se zvala Mongrel Mob (nešto kao gang meleza). Nikad nije prošao inicijaciju za člana, jer, prema njegovim rečima, to je izgledalo ovako: “Prebiju te k’o vola, ubiju boga u tebi, baš je izgledalo brutalno”.

Nekako u to vreme Stivenov stariji brat Voren (sva su braća bila starija od njega jer je bilo najmlađe dete od svih 18) odveo ga je u prestonicu Velington, da ga onako velikog vidi američki košarkaški trener Keni Mekfaden. Ovaj ga je zagotivio, i uspeo da mu pronađe stipendiju za prezviterijansku školu u Velingtonu.  Tu je školarina bila vrlo visoka – 150.000 dolara – a disciplina kao u engleskim internatima u vreme kraljice Viktorije. Svi đaci su morali biti uredno podšišani, u odelima i sa kravatama, a Stiven se pojavio na vratima škole sa (tadašnjih) 203 centimetra, u iscepanim pantalonama, sa masnom kosom do pola leđa, istetoviran. Vrlo slabo je čitao i pisao, a izgovor mu je bio na nivou stanovnika majčinog rodnog ostrva Tonge. “Izgledao sam kao bušman, a ostali đaci su se pitali: ko je ovaj ubica”, seća se Adams.

Imao je tu sreću da ga je zapazio jedan od učitelja, i nametnuo mu se za mentora. Taj je rešio da od Stivena napravi čoveka, pa ga je najpre okupao i pristojno obukao, a onda mu zakazao da se viđaju svako jutro u 6, pre škole, kako bi ga učio pravilnom jeziku i lepom ponašanju. Potrajalo je to godinama, a paralelno sa tečajevima bontona imao je i časove košarke kod Mekfadena. Tu je lepo napredovao, pre svega zato jer je imao jasan cilj: “Moj trener mi je dao zadatak da u napadu uhvaćenu loptu iz odbojke zakucam u koš. Nikako mi to nije polazilo za rukom, pokušavao sam više od godinu dana. Najzad, na jednoj utakmici sam zakucao iz odbojke! Od trenera sam na poklon dobio nove patike”.

U to vreme imao je 16 godina i bio visok 207 (sada ima 213), dobio je poziv za Adidasov kamp za međunarodne talente u Los Anđelesu. Otišao je, bilo mu je to prvo putovanje van rodnog Novog Zelanda. Tamo je igrao u timu Južnoamerikanaca, jer nije bilo dovoljno igrača da naprave selekciju Okeanije. Zapazili su ga skauti, i ubeležili njegovo ime. Vratio se na Novi Zeland, i upisao Skots koledž, a u decembru 2011. stigao je poziv iz Amerike da pređe u gimnaziju u Masačusetsu, kako bi se pripremio za univerzitet. Prihvatio je, i sledeće godine bio je brucoš na Univerzitetu Pitsburg. Ostao je tamo samo godinu dana, a iza njega statistika koja ga je preporučila za draft: 32 utakmice, 7,2 poena, 6,3 skokova, dve blokade… Sasvim dovoljno da na draftu 2013. bude izabran na visokoj 12. poziciji.

adams 3

Na Univerzitetu Pitsburg

Odabrala ga je Oklahoma, a interesantno je da Adams pre toga gotovo ništa nije znao o NBA ligi! Gledao je dotle samo jednu jedinu utakmicu, i to na videu! “Jedan od moje braće doneo je neku utakmicu, sećam se da je najbolji igrač na njoj bio Peđa Stojaković” – ispričao je kasnije Adams. Njegove kolege sa fakulteta kunu se da je to istina, i da je prethodno samo čuo za Lerija Birda, pa je zato njegov poster stavio na zid svoje studentske sobe.

Već na NBA predsezonskom kampu dočekao ga je Kendrik Perkins laktom u rame, što je Adamsa šokiralo. “Dečko nije imao pojma ko je ko u NBA ligi, nikad nije čuo za mene”, rekao je Perkins, poznat po nadimku “Kamion”. Potom ga je u ruki sezonu Nejt Robinson skoro nokautirao udarcem u stomak, Vins Karter mu je laktom povredio glavu, Džordan Hamilton mu je iščašio rame, Leri Sanders ga povredio udarcem laktom u leđa, Zek Rendolf ga složio na parket posle udarca u bradu… Sve je izdržao, nikom nije uzvratio. Vremenom je naučio ne samo kako ko od protivnika igra, nego i njihova imena i nadimke. Dobro je proučio igru Tima Dankana, što mu je itekako koristilo u plejof seriji, a usput je morao da “maturira” i Bobana Marjanovića.

adams 4

Deo porodice Adams, Stiven je prvi zdesna

Stiven Adams obožava da klopa, jede pet puta dnevno. Takođe, voli da proba specijalitete kuhinja širom sveta, na Tajvanu se oduševio belim bubrezima. “Taj jede po ceo dan”, kaže njegov saigrač Nik Kolison. “Kad smo bili u Majamiju otišli smo da jedemo u Whole Foods, a on je zatim otišao da klopa u italijanskom restoranu, pa suši u japanskom, a onda je pitao kad će večera”.

Photo: NBA

 

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar