Najnovije izjave Predraga Danilovića i Duška Vujoševića pokazuju da u Partizanu još uvek nemaju jasnu strategiju i plan šta da čine. Mada, moram priznati, ni ja ne bih baš znao šta da radim da dugujem četiri i po miliona evra, kao oni. Možda bih u nastupu ludila učinio nešto zbog čega bih završio u zatvoru, ali iskreno se nadam da Danilović i Vujošević imaju više mudrosti nego ja. i da će nešto ipak smisliti.
A ruke su im vezane. Još jesenas se kristalno jasno videlo šta čeka Partizan ovog leta. Sam Danolović priznaje da je došlo vreme koje su dve godine odlagali – vreme za resetovanje.
Razlog Partizanove muke je dobro poznat, i on se zove već pomenutih četiri i po miliona evra. Dve godine (a to su te “Danilovićeve dve godine”) su protekle u kuknjavi da država pomaže Crvenu zvezdu, i da je zavrnula slavine Partizanu. To je apsolutno tačno, ali to je tako, i tu se definitivno ne može ništa uraditi. Džaba kuknjava da komšije duguju petnaestak miliona evra, kad funkcioneri crveno-belih mogu da se pojave kod svakog potencijalnog sponzora tako što im na čelu piše: “Iza mene je država”. Čik da ih neko odbije!
No, to je dobro poznata situacija. U Partizanu su verovali da se može opstati tako što će u klub dolaziti mladi neafirmisani igrači, a posle godinu-dve, i uspešne prezentacije u Evropi, oni će odlaziti za pozamašna obeštećenja. Nažalost, u Evropi u ovom trenutku obeštećenja u košarci su ili nepostojeća, ili minimalna. Igrači uglavnom potpisuju ugovore na jednu ili dve godine, pa kao slobodni menjaju sredinu, a klubovi, umesto da plaćaju obeštećenje, daju veće plate košarkašima. Partizan je baš tu hendikepiran, jer on ne može plaćati asove kakve želi, i kakvi mu trebaju, čak i postojeći sastav neredovno plaća. Ili možda grešim, jer tim u koji su u proteklih 12 meseci stigli i potpisali ugovore Murić, Pavlović, Bogdanović, Milutinović, Akojon i Đumić ipak ima neke pare? Da, ima ih ali od pozajmica i kredita, a o tome najbolje govori podatak predsednika Partizana da je dug skoro pet miliona evra. Kad se zna da je pre dva leta Danilović govorio da Partizan duguje državi za porez (mislim da se pominjala svota od milion i po evra), i “nešto malo” igračima, onda je jasno da je dug narastao baš zbog neispunjenih obećanja igračima. Navodno im se sada duguje milion i osamsto hiljada evra.
I – kako dalje?
Neki će se setiti privatizacije. Ma kakva privatizacija! Pa zar nije srpski premijer zimus skrušeno priznao da je država nemoćna da sprovede privatizaciju sportskih klubova? A i kad bi sutra ujutro KK Partizan odlučio da se privatizuje – šta bi to on imao da proda? Brend? Pa i splitska Jugoplastika, sarajevska Bosna i zagrebačka Cibona su brendovi, pa niko neće da u njih uloži ni prebijene pare. Nekretnine? Ako se pod tim podrazumevaju dva terena u Kalemegdanskom parku, onda to ne vredi mnogo. Niti su se tu nešto može graditi, niti se može menjati namena. Igrače? Pa svi su slobodni jer im se duguje više od tri plate.
Mnogi predlažu da Partizan žrtvuje godinu-dve, i da ponovo oformi šampionski tim od mladih igrača. Kojih? Zvezda i njena filijala FMP dovode talentovane klince i nude im ono što crno-beli ne mogu: pare. Što preostane ide u Mega Leks, gde ih takođe čekaju pare, ne velike ali redovne. Ni toliko Partizan nije u stanju da ponudi.
Ako bi mene neko pitao ša treba uraditi, a već sam rekao da nisam mnogo pametan za ovakve stvari, ja bih razmotrio tri mogućnosti:
- Po modelu fudbalskog kluba Partizan, dovesti na čelne pozicije ljude koji su po volji aktuelnoj vlasti. Ne kažem ja da su Zoran Popović, Milorad Vučelić i direktor Vazura baš članovi SNS, ali imam oči i vidim da, iako sami kažu da duguju 13 miliona evra, dovedoše u prelaznom roku baš lepa pojačanja;
- Po modelu Crvene zvezde, proglasiti bankrot, zamrznuti klub i dugove, fuzionisati se sa nekim ko ima zdrave finansije i promeniti ime. Čisto sumnjam da bi Predrag Danilović ikad pristao na tako nešto.
- Po modelu Mega Leksa, pronaći menadžere koji bi dovodili i plaćali svoje igrače da ih trenira Duško Vujošević a vodi Predrag Danilović (dva priznata svetska brenda). Samo što je Miško Ražnjatović “zauzet”, a ne znam kako stoji stvar sa ostalim velikim menadžerskim kućama.
Bilo šta od ova tri da se izabere – ne valja.
Ako se ne izabere nijedno rešenje – tek to je katastrofa.
Ostaje mi da se nadam da su ljudi u Partizanu pametniji i sposobniji od mene, i da će pronaći neki izlaz iz ove situacije.
Photo: MN press